proza

Ilija Đurović: Crne ribe

Ilija Đurović (Podgorica, 1990.) od 2010. objavljuje u crnogorskim i regionalnim časopisima za književnost. Priče su mu objavljene u antologijama „Vranac – najbolja kratka priča 2010“ (Podgorica, 2010.), „A Sea of Words“ (Barcelona, 2011., 2012.), „Dosta je bilo priče“ (Crna Gora, Hrvatska, 2011.), Best European Fiction 2016 (Dalkey Archive Press, SAD, 2015.). Objavio je zbirku priča „Oni to tako divno rade u velikim ljubavnim romanima“ (Žuta kornjača, 2014).



 

CRNE RIBE

 

 

    Nakon prolaska kroz Nikšić, uz rijeku, ka šumama na istoku, ulazi se u grad Plužine. S puta se vidi nepomično sivo, vještačko jezero. Iznad kafane Dildo izgrađen je novi grad. Stari je pod vodom, sedamdeset metara duboko. Bio sam na vještačkom jezeru u vještačkom gradu.

     Del Arno, organizator dana SM kratke priče i vlasnik kafane Dildo, nakon dva minuta razgovora ponudio mi je piće. Popio sam prvu votku i naručio još jednu. Preko ivice kristalne čaše jezero je bilo blistava hauba u zimzelenoj dosadi.

      Ono je Misi, rekao je. Vidio sam crni oblik u svjetlu. Bila je jedino biće na obali.

       To je autorka iz Zagreba, više porn nego SM, upoznaćete se. Crna kosa i crna odjeća izgledali su privlačno u pejzažu borova i vode. Misi je krenula ka nama.

       Uživaš, rekao je Del Arno.

       Čekam da se pojavi čudovište.

       Ovo je Salo, Del Arno me predstavio i pozvao nas na doručak.

       Tokom jela uglavnom je pričao o sebi. Rođen je u Plužinama, živio u Podgorici, studirao u Beogradu. U Podgorici je često svraćao u Zwanglos II. Među gostima je upoznao nekoliko SM fanova. Neki od njih su pisali priče. Čitali su mu svoje stvari. Nakon dvadeset godina vratio se u Plužine i otvorio kafanu s apartmanima. Pokrenuo je portal za SM književnost i objavljivao djela prijatelja. Kad mu je uređivanje sajta dosadilo napravio je mali festival SM kratke priče i četvrtu godinu zaredom okupljao anonimne autore. Bio sam jedini gost iz Crne Gore. Misi je otkrio na slabo poznatom portalu za kvir književnost. Mene je našao na hrvatskom porno-forumu. Uprkos smrti Plužina njegovi apartmani su radili, privlačio je strance željne skupog planinskog ugođaja i od dijela zarade finansirao mali festival.

    Misi je predložila da se provozamo nakon doručka. Pitali smo Del Arna što preporučuje turistima. Na komadu papira nacrtao je mapu sa imenima sela na starom putu Plužine-Žabljak. Ja idem ispred, rekla je. Sjela je na motor parkiran pored kafane. Ušao sam u kola i krenuo za njom ka izlazu iz grada.

     Na skretanju ka Trsi gledao sam kako se utegnuto dupe motoristkinje naginje sa kožnog sjedišta. Udaljavali smo se od sivog jezera, livade su se završavale u planinama. Kad smo naišli na tablu sa znakom Pišče, Misi se zaustavila. Ispred kuće s krovom do zemlje, sjedio je muškarac. Podigla je vizir i pitala kuda možemo do Prutaša. Ovuda, rekao je i dlakavom rukom pokazao ulicu. A što je ovo, pitala je. Kafana. Misi se nasmijala. Jebeš festival i Del Arna, ovo mi bolje izgleda, rekla je i pogledala oko nas. Osjećao sam kako se približava novi napad. Moja pluća bila su kaktusi davljeni planinskim vazduhom. Pokušavao sam da kontrolišem disanje.

      Popili smo pivo i krenuli dalje. Put je postajao teži. Ispod vrha Prutaš drugi put smo se zaustavili. Misi je izvadila flašu votke iz ranca. Rekla je kako pretpostavlja da oboje želimo provod na Del Arnovom festivalu. Skinula je usku opremu za vožnju, opkoračila me i lako nas dovela do kratkog, dosadnog orgazma. To je bilo upoznavanje tijela. Nakon pauze, iz kofera na motoru izvukla je prvu igračku tog dana. Rebrasta sprava mogla je istovremeno da uđe u analni otvor muškarca i žene. Spojio sam nas. Bio je to prvi put da sa nekim iskoristim pravu igračku. U stvarnom životu moje SM želje trulile su kao neosunčane biljke. Još od ranog puberteta najbolnija zadovoljstva bila su ono što sam želio, ali nikad nisam našao partnere za sebe. Nisam mogao da dišem ako nemam nekog da me stegne za grlo, da me vezuje i muči dok svršavamo. Kod kuće, roditeljski prezir bio je potpun od trenutka kad je majka otvorila sto u mojoj sobi i našla jeftine igračke kupljene u jedinom, slabo opremljenom seks-šopu u gradu. Umjesto stvarnih mučenja imao sam sajtove za odabrane i masturbacije s davljenjem. Djevojkama sam uvijek polako otkrivao sklonost ka povređivanju, ali sve bi na kraju pobjegle. Kad smo izvukli igračku iz nas, Misi je očistila i spakovala u torbu. Obukli smo se i krenuli.

    Nakon nekoliko kilometara uspona i krivina stigli smo do Sedla. To je bio sljedeći vrh na Del Arnovoj mapi. Pratio sam kazaljku temperature motora kako se podiže ka nebu zajedno s dvije hiljade metara visokim kamenom u obliku sprave u koju bih vezao Misi i ulazio u nju iz bolnog zaleta na ljuljašci. Ponovo smo se zaustavili. Misi je pila votku i pričala. Rekla je da su njene priče roller-coasteri, skupa i kvalitetna skalamerija s koje uglavnom silaziš usran. Prije nekoliko godina otvorila je izdavačku kuću Porns&Noble i objavila prvu knjigu. Izdavači su govna, rekla je. Poljubio sam je i zamolio da me udari između nogu. Kad sam legao na travu stavila je dva prsta u mene. Lako je pronašla prostatu. Uhvatila me za testise i kombinacijom četiri stiska – tri kratka jaka, jedan duži i jači, što je bio SM citat prvih taktova Betovenove Pete simfonije – iscijedila posljednje kapi.

      Tog jutra Del Arno nam je pričao o bogumilskim grobovima iznad jezera. Oni su bili sljedeća tačka na našoj mapi. Parkirali smo se na kraju asfaltiranog puta i krenuli uz liticu, do čistine između drveća. Našli smo tri izdvojena stećka okrenuta ka brani i gradu. Zbog nepomične, mrtve rijeke poželio sam da više nikad ne vidim jezero. Pogledao sam stećke i odabrao kamen s primitivnim crtežom muškarca. Misi je iz džepa izvadila kesicu meksičkog zadovoljstva. U zlatnom prahu bilo je različitih kombinacija čilija napravljenog da ne ošteti sluzokožu.

    Ležao sam i gledao Misi. Spavala je. Bila je najljepša, jedina žena u mom životu. Probudila se i rekla da je vrijeme da krenemo. Vozili smo prema Plužinama. Kad smo se parkirali ispred Del Arnove kafane otišli smo do plaže. Krenula je ka jezeru. Gledao sam kako se pretvara u crnu ribu i nestaje u vodi.

 

    Znao sam da Misi neće ponovo izaći. Otišao sam do Del Arna na večeru. Del Arno je znao za Misi. Sad si upoznao našu Pepeljugu, rekao je. Bio je pijan. Gledao je koga će od pisaca nakon prvog čitanja da odvede u najbolji apartman. Rekao sam mu da se ne osjećam dobro. Nije me slušao. Ušao sam u kola i krenuo ka Podgorici, ka zidovima što me čitavog života dijele od hrkanja roditelja u sobi pored. Napisao sam priču za Misi. U priči, okrenuo sam se na ulasku u Nikšić, kod kafane Riverside, i vratio se u vještački grad. Ostavio sam kola ispred kafane Dildo i spustio se do plaže. Sjeo sam na obalu. Ništa se nije događalo. Voda je bila odvratna. Pored mene je ležalo nekoliko gostiju SM festivala, pijanih i spremnih za jebanje. Odbio sam njihovo društvo i prespavao u šatoru s parom iz Rusije. Sljedeće večeri kamperi su otišli, ja sam ostao.

      Spavao sam na plaži, kamenje je postajalo hladnije. Onda se pojavila Misi, zagrlila me i pretvorila u crnu ribu. Ušla je sa mnom u vodu i pokazala mi tajne jezera. Od tada plivamo kroz ostatke kamenih kuća, parimo se i povređujemo svakog dana. Gledamo ugojene somove kako odvlače leševe radnika hidrocentrale što upadaju u vodu i ostaju sa nama. Nikad nisam poželio da izađemo. Jezero je duboko i na dnu je grad. Kad automobili slete sa mosta sisamo njihova stakla dok sporo tonu. U zavisnosti od toga jesu li samoubice ili nesrećni slučajevi, putnici u kolima na početku pokušavaju da otvore vrata, polome prozor, trzaju se ili čekaju kraj. Niko ne izvlači davljenike i olupine. Odsjaji metalik-sivog tla naše su jedino sunce. Kroz njega ćemo plivati srećno, u vodenom bolu do kraja života. 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Luka Mayer: Tko, što?

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Mayer (1999., Zagreb) studira šumarstvo u Zagrebu. Pohađao je satove kreativnog pisanja i radionice čitanja Zorana Ferića.

proza

Ana Romić: Tjedan dana posutih fragmentima samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Romić (1993., Hrvace) studirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s radom Filozofija egzistencijalizma u romanu „Sam čovjek“ Ive Kozarčanina. Velika je ljubiteljica književnosti, osobito poezije koju i sama piše, te psihologije i filozofije. Živi u Zagrebu.

proza

Matea Šimić: Kuća za bivše

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i društvene komentare na hrvatskom i engleskom. Članica je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisu za istraživanje i umjetnost EuropeNow, časopisu za feminističku teoriju i umjetnost Bona, portalu za književnost i kulturu Strane te portalu za politiku i društvena pitanja Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

proza

Monika Filipović: Ljetna večer u Zagrebu '18.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Monika Filipović rođena je u Zagrebu 1996. godine. Studentica je politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem poezije i kratkih priča, a trenutno radi i na svom prvom romanu. U svome pisanju najradije se okreće realizmu. Dosad nije objavila nijedan svoj rad.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg