proza

Igor Milković: Skice nadolazeće bolesti

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Igor Milković (1988., Sisak) student je prava, voditelj i autor pub kvizova, filmskih recenzija i članaka koje objavljuje na internetskim portalima.



 

 SKICE NADOLAZEĆE BOLESTI 

 

Skica 1 - Goldberg varijacije

 

Muškarac leži u bolnici

Sve je u magli. Grči se; pokušava se prisjetiti. 

Vožnja biciklom,

svijetlost farova,

mrak.

Tako nekako.

Bijele kute kraj njega plešu valcer; odmjeren, izučavan i po formuli. Kruže oko kreveta u umornom ritmu pa klize iz njegovog postojanja nenadano kako su i ušle. Srce mu pleše foxtrot. Biti će sve dobro. Doktori su dobro raspoloženi. On ih može čuti. Prvi bezvoljno lista nalaze i ponosno priča o kćeri, dok drugi bez trunke ponosa pipka medicinsku sestru koja bi mu komotno mogla biti kćer. Kad bi posrijedi bilo nešto ozbiljno ne bi se tako ponašali. On će se sigurno probuditi. Ne; doktori nisu problem. Patuljci su ti koji su zabrinjavajući. Mali sinovi zemlje sa crvenim kapicama koji mu stalno potežu plahte.

Kad ne zveckaju svojim pijucima naslanjaju se svojim velikim nosevima na rukohvat bolničkog ležaja i promatraju ga. Neugodno mu je. Taj zvuk? Kakav je to lom? Strojevi počinju kašljucati. Jedan mališan u ruci drži hrpu kablova i zabrinuto gleda u svoja stopala. Crveni se iza brade. Čuje li to pacijent plač svoje žene?

 

Muškarac leži u lijesu

Nije baš neki pogled.

Svećenik gleda na sat. Danas ima još samoubojicu i nesreću na radu. Nema mira Božjeg ni za Njegove zaposlenike. Bratov je sin, sakriven iza velikih sunčanih naočala, potpuno izbijen od marihuane. Samo da ne upadne u rupu. Susjed Mirko se mota oko njegove žene te ju kriomice vuče za rukav dok ona očima stvara oceane. Eto; zna da nije zgodan trenutak, ali baš mu je njezin muž ovo proljeće ostao dužan dvadeset eura. Izgleda nema poštovanja ni za mrtve.

 

Mali muškarac leži u kolijevci

Velikim očima gleda veliki svijet. Igra se autićima i vrti nogama. Vrum; Vrum.

 

Muškarac leži u jarku

Tijelo mu je natučeno i izrezano staklom. Auto leži skršen par metara dalje. Onaj prokleti biciklist se samo stvorio niotkuda.

 

Muškarac leži u bolnici

Gleda smrti u lice. Nije mu ugodno.

"JASNO TI JE DA SAMO RADIM SVOJ POSAO?"

Smrt ima dubok glas.

"VIDIM DA SI OVAJ PUT PRISEBNIJI. NEMA PATULJAKA."

Muškarac šuti.

"MOŽDA I BOLJE. STVARNO NE VOLIM PATULJKE."

"Zašto na glavi nosiš krunu na kojoj sjede tri carska pingvina?"

"NE PITAJ MENE. OVO JE IPAK TVOJA FANTAZIJA."

...

"NO; HOĆEMO LI?"

 

Najmanji muškarac leži u maternici

Ovaj put će biti bolje. Osjeća to.

Budistički napjevi razliježu se u daljini.

    

Skica 2 - Kratki uvod u filozofiju

Čovjek se spušta sa planine. Susreo je jedino sebe.

 

Skica 3 - Vikinzi susreću kapitalizam

“Idući!”

Erik Sivi i njegova banda lupeža primaknula se pultu.

“Dobrodošli u FastFoodNation™; kako vam mogu pomoći?”

Maleni vikinzi potiho raspravljaju u stvorenom krugu. Rogovi njihovih kaciga krckaju od međusobnih nasumičnih dodira. Nakon poduže rasprave vođa se ponosno obraća trgovcu.

“Želimo tinjajuće posmrtne ostatke naših zakletih neprijatelja!”

“Za ovdje ili za van?”

 

Skica 4 - Speed dating

Sjeo je nasuprot nje.

“Nemamo baš puno vremena stoga počnimo. Samo je jedno pitanje ionako bitno.”

Iz tame svog kaputa izvadio je ručnu granatu te ju nespretno smjestio nasred stola.

“Možeš li me voljeti toliko da bi bila spremna umrijeti za mene?”

Cura, prava ljepotica, slatko se osmjehnula.

“Pravo pitanje je...”

Uzela je aktovku s krila i postavila tako da može lako vidjeti.

“... voliš li me toliko da bi TI bio spreman umrijeti za MENE?”

Klik. Klik.

Oči su mu proždirale unutrašnjost sada otvorene aktovke. Složena zbrka žica, ampula i brojača. Radilo se o bombi; nije bilo dvojbe.

Oblio ga je hladan znoj.

“Mislim da ovo ipak neće funkcionirati. Oprosti, ali moram ići.”

Promatrala ga je sa zanimanjem.

“Ali prekasno je za to.”

Aktovka je počela odbrojavati.

 

Skica 5 - Sigurnost prije svega

Craig Mennick kupio je putem interneta nuklearni bunker; model “Sudnji dan 5000”. Bila je to dobra pogodba s pripadajućim popustom. Postavio ga je u dvorište te mu je preostalo jedino čekati. I čekao je. I strpljivo čekao. Izrugivan i ismijavan, nije se pretjerano obazirao na mišljenje drugih. Tko se zadnji smije, najslađe se smije. Šteta što su u presudnom trenutku detonacije zaglušile njegov smijeh.

Živio je sedam dugih godina u tom bunkeru; destilirajući urin, reciklirajući znoj i hraneći se mesom iz konzervi. Bio je to divan dan kada je napokon bilo sigurno napustiti sklonište. Provukao se kroz otvor i zastao u čudu.

Bila je to vrtna zabava.

Njegov susjed gospodin Wilkins prvi mu je prišao. Imao je krila i bio podosta prozirniji negoli se Craig sjećao. Postupno su ih okružila druga krilata bića. U rukama su držala šarene limenke gaziranog soka.

“Bože; Craig! Gdje si bio čitavo ovo vrijeme!? Mislili smo da si nas napustio zauvijek!”

“Š- št- što se ovdje dogodilo?” ; jedva je uspio protisnuti rečenicu kroza zube.

“Oh, Craig; nije li fantastično? Ovo je najbolja stvar koja nam se mogla dogoditi. Možemo letjeti, nikada nismo bolesni i seks je nevjerojatan.”

Craig Mennick sjeo je na hladnu travu i glasno plakao.

 

Skica 6 - Sažeta strava

Telefon je počeo zvoniti iza ponoći. Ustao sam se s lošim predosjećajem i grčem u želucu. Mora da je nešto loše ovako kasno? Možda je netko umro? Srećom; bila je to samo moja majka. Pričali smo nekih petnaest minuta pa sam se vratio u krevet. Mama je preminula prije tri godine.

 

Skica 7 - Vrtlog života

Morao sam ju zaboraviti.

Naslonio sam se dlanovima na okvir prozora i čekao smiraj. Vjetar je nosio mali ružičasti šešir. Za par trenutaka proletjela je ružičasta žena bez šešira. Redom su se izmjenjivali pred mojim očima: cestovni radnik, župnik, pantomimičar, vozač autobusa, autobus, David Hasselhoff, student geodezije, pola prve jedanaestorice NK Jedinstva. U pitanju je zasigurno tornado kojeg su spominjali tokom jučerašnje prognoze.

Probudio sam se na stogu sijena. Mora da sam izletio kroz prozor jer je potpuno uništena kuća ležala na par metara udaljenosti. Skliznuo sam na tlo i promotrio okolinu. Zlatna polja obrubljena zelenilom dokle god je pogled sezao. Izgleda sam pronašao svoj Oz. Početak bez nje činio se mogućim.

U tom trenutku između žita izronio je patuljak u slamnatom šeširu i počeo mi prilaziti. Došao je tik do mene, napeo tregere i promatrao svojim sivim očima.

„Ovo je Oz?“ , pitao sam.

Gledao me kao da sam lud. Nakon par trenutaka premišljanja nasmijao se pokazujući trule zube pa uperio vile u mene i prozborio;

„Ne, ovo je Kansas!“

 

Skica 8 - Mesnica

 

U mesnici

svi smo veseli.

U mesnici

smijemo se grleno.

Živina je na odaru.

Živina je u želucu.

Južno od misli;

južno od srca.

 

U mesnici

mi peremo ruke.

Skup nebeskih kuta

unutar krvavih zidina.

 

Dok sječivo i bat

Rade tat- tat- tat

 

Povraćamo u čudu

od trulih kobasica

 

 

Skica 9 - Skice nadolazeće bolesti

Bio je utorak kada su napokon došli. Ljudi u bijelom. Goropadne građe i sa zadahom neutemeljene samovažnosti. Vožnja je protekla ugodno; osobito kada smo napustivši gradski promet zamijenili betonski krajolik selom. Uporno sam zurio kroz staklo stražnjih vrata bolničkog kombija. Iz prašine udaljavajuće ceste rađala su se i umirala žuta drva. Djelovalo je to smirujuće po mene. Jedan od ljudi u bijelom trpao je u razjapljene ralje čokoladicu; slikajući crveno lice ljepljivom smeđom smjesom. Drugi je pak češljao sjajnu, gelom natopljenu kosu dok nije bila na samom rubu puknuća; poput iznimno krhkog porculana. Izbjegavao sam njihove poglede fokusirajući se naizmjence na žutu šumu prozorskog okvira i vlastite iznošene tenisice. Plivali smo tako u djevičanskoj tišini.

Otpratili su me potom u veliku zgradu. Tamo me ozbiljni čovjek pregledao pomoću stetoskopa i minijaturnog čekića. Pokorio sam se navedenom postupku; ne želeći stvarati nove probleme.

 

“Znate li zašto ste uopće ovdje?” ; mrštio se, pritom čisteći naočale.

“Ne gospodine.” Bio je to najiskreniji odgovor koji sam mogao dati.

“Zbog vašeg pisanja.”

“Moje pisanje? Ne razumijem;   ...loše je gospodine?”

“Ne radi se o tome. Čudno je. Vi ste čudna osoba i bojimo se za Vas. Tko, pobogu, piše takve stvari?”

“Svi smo mi čudni gospodine.”

“Možda. Ipak; bolje je da vas podvrgnemo tretmanu. Ljudi bi se mogli uznemiriti nastavite li. Nitko ne voli čitati tako nešto; jednostavno nije normalno.

Topao majčinski osmijeh.

“Izliječiti ćemo te sine. Ništa se ti ne brini.”

Moje odaje prekrivene su simbolima. Imaginarnim znakovima. Ne dopuštaju pacijentima koristiti olovku. Međutim; nastavljaju goriti preda mnom; crveni hijeroglifi podvojenog “JA”. Nekada istina; često fantazija. Očaran sam njima. Formiraju me dok ja formiram njih; priče poznate obučene u novo ruho. Stavljene na papir; poslane u život. Osjetim na sebi pogled ljudi u bijelom. Proždiru me kroz otvor na vratima ćelije. Ozbiljni čovjek čini se poprilično tužan.

 

“Izgubljen slučaj” ; tiho šapće.

 

Skica 10 - Bajka

Žudjela je za stabilnošću. Dosta je bilo slamnatih i drvenih kućica. Željela je čistu čvrstu ciglu. Nešto na što se mogla osloniti. Nešto što je držalo vuka podalje.

Ja sam također žudio. Žudio za bilo čim. Ičim što je bilo važno ili moglo postati važno. Nova omiljena sorta kave, pas, put u Helsinki. Prihvatio bih sve. 

Upoznali smo se u čudna vremena. Ona nikada nije izgledala bolje. Modre vreće pod očima, a dubina u njima. Francuski film u boji. Ja sam izgledao poput “prvog tjedna” u reklami koja promovira tablete za mršavljenje. Uhvaćen u nezdravom načinu života.

Nakon dvadeset dana uselili smo se u zajednički stan te živjeli sretno do kraja života.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg