intervju

Ana Rajković: Moja je generacija pristala na kompromis

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica&Kritična masa



Kako ponovni ulazak u finale komentira prva dobitnica nagrade, Ana Rajković, što joj je to donijelo i što joj znači te kako vidi svoju generaciju, pročitajte u prvom u nizu intervjua s autorima užeg izbora.

  

-  Gdje i kako živiš?

Živim u Slavonskom Brodu gdje veći dio vremena provodim u pokretu. Nastojim maksimalno iskoristiti dan. Nekada to znači intenzivna popodneva pisanja/čitanja, a nekada jednostavno dokoličarsko prepuštanje dobroj mjuzi i kofeinu.

 

-   Gdje izlaziš? I što je zabavno u tome?

Oduvijek sam voljela live svirke... privlačila me ta intimna atmosfera koju ona stvara; prostori u kojima se odvijaju pružaju ugodan osjećaj smiraja, koji je ponekad potreban.

 

-  Što je za tebe književnost?

Hm… književnost je neki međuprostor... između mene i stvarnosti. Ona otvara novi prostor u kojemu se ponekad ne snalazim najbolje, ali iznova otvara neka nova pitanja, stvari o kojima bih htjela znati više…

 

-  Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Književnost ima različite razine koje pružaju različite stvari. Kao njezinu najbolju odliku istaknula bih stvaranje različitih svjetova, mogućnost kreacije, imaginacije koju ona pruža. Ona na mene ima sedativni učinak. Umiruje i pruža nadu da su drugačiji svjetovi mogući.

 

-   A ono najgore?

Ponekad me vodi na mjesta na kojima radnije ne bih bila.

 

-   Koje su tvoje teme?

Pokušavam biti tematski promiskuitetna. Pisala sam i kratke satirične priče i one u kojima je bilo elemenata fantastike. Ne mislim da moram biti definirana žanrom ili temom. Volim skakati, ispitivati novo, analizirati.

 

-   Što je motiv za pisanje, za tebe?

Motiv je uvijek novi. On uglavnom proizlazi iz neke životne situacije, iz pročitanog teksta, odgledanog filma ili jednostavno iz popodnevnog zujanja uz kavu.

 

-   Što te drži?

Drži me moja mama koja me uvjerava kako će na kraju ipak sve biti OK.

 

-   Postoji li mlađa književna scena u tvom gradu / okolici; ima li tu nešto što bi željela istaknuti?

Nažalost, Brod nije baš ogledni primjerak književne živosti. Većina mladih, koja nešto piše ne živi u gradu, nego u Zagrebu ili Osijeku. Na taj način brodska književna scena zapravo pati od velikog deficita.

 

-   Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji - bilo vezano ili nevezano za tvoje pisanje?

Ima ih mnogo. Nekako se najradije vežem uz tamni zvuk 1970-ih, Doorse i cijelu tu scenu. Određena kontemplativnost koju pronalazim u toj glazbi povukla me prema nekoj introspekciji koja se onda posljedično javlja i u pričama. Što se tiče isključivo književnog utjecaja, na mene je najviše utjecaja ostavio Márquez i magijski realizam. Fascinira me ta narativna mogućnost ispreplitanja mogućeg i nemogućeg u jedinstvenu tematsku cjelinu. Zapravo cijela jedna plejada latinoameričkih autora od Borgesa i Márqueza do Isabele Allende, je i razlog zbog kojega sam počela pisati.

 

-   Kako vidiš svoju generaciju (općenito)?

Imam osjećaj da smo zaspali. Da smo se prerano pomirili s nekim stvarima. Kao da nikada nismo imali onaj mladenački bunt koji smo trebali imati. Mislim da smo pristali na kompromis, zadovoljavajući se nekim mrvicama koje sada mahnitalo čuvamo kako bismo osigurali vlastitu egzistenciju.

 

-   Postoje li pisci iz tvoje generacije (rođeni osamdesetih i mlađi) koji su na tebe ostavili dobar dojam – osobito domaći, no i drugi?

Jako mi se sviđa ono što radi Ružica Aščić. Njezina zbirka Dobri dani nasilja zbilja je ostavila dojam na mene.

 

-   Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. Prije petnaestak godina (fakovska generacija, recimo), bilo je obratno. Smatramo to  ipak signifikantnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Mislim da je to svakako pozitivan iskorak. Rodni aspekt se često zanemaruje u književnosti. Stoga je ovo svakako jako dobar znak. Radi se svakako o iskoraku u odnosu na neka prethodna razdoblja, ali rekla bih i da je pokazatelj određenog emancipatorskog potencijala kojega nove autorice nose sa sobom.

 

-   Što je ono što bi željela napisati?

Joj… željela bih puno toga napisati. Prvo bih ipak željela objaviti zbirku kratkih priča kao neku inicijaciju za nešto duže forme, poput romana.

 

-   Bila si prva dobitnica ove Nagrade. Kako si to doživjela i primila?

To mi je bio veliki vjetar u leđa. Jako je lijepo dobiti priznanje za nešto. Nisam od onih koja u nihilističkoj maniri negira značenje nagrade. Mislim da su one potvrda određenog rada i truda koji stoji iza njih. Svatko od nas prolazi kroz različite oblike propitivanja, vezane uz kvalitetu teksta, pa čak i smisao pisanja. Mislim da u tom kontekstu svaka nagrada pruža motivaciju za daljnji rad.

 

-   Što ti znači (ako išta) da si opet ušla u uži izbor 7Km?

Prije svega potvrdu da ono što pišem i dalje nešto vrijedi.

 

-   Što pisac treba raditi?

Mislim da pisac ne treba biti ograničen na neki svoj imaginarni svijet jer ono što autori rade uvelike nadilazi granice tipkovnice. Iako postoji mnogo prijepora oko toga stava, smatram da oni moraju biti društveno angažirani, ukazivati na određene anomalije koje se javljaju jer upravo pisci svojim radom, istraživanjima i promišljanjima najbolje znaju da su drugačiji svjetovi mogući i tu spoznaju bi trebali podijeliti s ostatkom društva, pogotovo ako uzmemo u obzir trenutnu situaciju u svijetu i sve ono što se događa oko nas.

 

 

***

 

Ana Rajković (1983.) diplomirala je povijest i hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Polaznica je poslijediplomskog doktorskog studija Moderne i suvremene hrvatske povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Suradnica je portala Vox Feminae i H-Altera te članica redakcije Novi plamen. Finalistica je nekoliko književnih natječaja te dobitnica nagrade „Sedmica i Kritična masa“ za kratku priču Volim te Arthure Rimbaude. Priča ''Revolucija na ulazu A1'' objavljena joj je u zbirci kratkih priča Prvih dvadeset uboda.

    

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg