Matko Meštrović je znanstveni savjetnik (Emeritus) na Ekonomskom institutu, Zagreb. Šezdesetih godina bio je vodeća figura međunarodnog likovnog pokreta Nove tendencije. Njegovi radovi obuhvaćaju inter-disciplinsku kritičku teoriju, teoriju dizajna i kritiku umjetnosti, te medijsku tehnologiju.
Bio je direktor Zavoda za kulturu Hrvatske (1987-1992). Njegov interes za informacijske znanosti seže unatrag do osnivanja Hrvatskog sociološkog društva i djelovanja Međunarodnog udruženja istraživača masovnih komunikacija (IAMCR) sedamdesetih godina. Kao savjetnik generalnog direktora Radio-televizije Zagreb nastojao je tada unaprijediti profesionalna i teorijska znanja koja se tiču javnog informiranja. Šezdesetih bilo je razdoblje njegova života potpuno posvećeno tada osnovanom Centru za industrijsko oblikovanje u Zagrebu, kad je bio i u bliskom dodira s ICSID-om, Međunarodnim vijećem društava za industrijski dizajn. Već je tada stekao reputaciju među avangardnim umjetnicima i znanstvenicima svojim sudjelovanjem u osnivanju spomenutoga međunarodnog likovnog pokreta (Donald D. Egbert, Social Radicalism and the Arts - West Europe, Alfred A. Knopf, New York, 1970). Bio je član zagrebačke umjetničke grupe Gorgona.
Kao što je iscrpno dokumentirano u zamašnoj knjizi New Tendencies and Bit International, 1961-1973, koju je priredila Margit Rosen, ZKM, Karlsruhe i objavio The MIT Press 2011., radi se o kratkotrajnom ali intezivnom umjetničkom eksperimentu koji se dogodio u Jugoslaviji prije pedesetak godina, ali čiji se utjecaj osjetio daleko izvan toga vremena i mjesta. Zahvaljujući inicijalnom djelovanju pokreta Nove tendencije, i institucije koja ga je podržavala, ondašnje Galerije suvremene umjetnosti u Zagrebu, "misleći stroj" (kompjuter) bio je upotrebljen kao umjetničko sredstvo i medij.
Kao što je objasnio Darko Fritz, tijekom kasnih 1950-ih i ranih 1960-ih grupe umjetnika suprostivile su se uvriježenom poimanju tada dominatnog individualnog umjetničkog izraza kao informela i apstraktnog ekspresionizma. Zastupali su racionalni pristup koji je usvajao znanstvene radne postupke i primjenu novih materijala i tehnologija u umjetničkoj praksi. Promijenio se i diskurs o umjetnosti: umjetnik je postao istraživač ili radnik; intuitivni umjenički proces postao je racionalno strukturirani eksperimeny koji slijedi determinirani program; slike i skulpture postali su objekti, multipli, inastalacije koje često koriste svjetlo kao materijal. Individaualo umjetničko stvaranje postalo je predmet grupnog rada, a ummjetničke grupe postajale su interdisciplinarni timovi.
Prepoznavanjem takvih aktivnosti širom svijeta u Zagrebu je uspostavljena krovna mreža koja je predstavljala pluralističku scenu takve umjetničke prakse. Galerija suvremene umjetnosti organizirala je pet izložbi Novih tendencija [NT] u Zagrebu od 1961. do 1973. Osim toga, velike međunarodne izložbe održane su u Parizu, Veneciji i Leverkusenu. Pokret je bio doista internacionalan, nadilazio je podjenako blokove hladnog rata i uključivao južnoameričke a pred kraj i azijske umjetnike. Takva situacija, jedinstvena u tadašnjem povijesnom kontekstu, bila je moguća zahvaljujući poziciji Zagreba u socijalističkoj ali nesvrstanoj Jugoslaviji.
Svojim izložbama i simpozijima na temu računali i vizualno istraživanje i lansiranjem višejezičnog, prekretnog časopisa Bit international 1968. godine, Nove tendencije pretvorile su Zagreb, već totad jedan od najvitalnijih umjetničkih središta u Jugoslaviji, u međunarodno mjesto susretanja gdje su se umjetnici, inženjeri i znanstvenici s obje strane željezne zavjese okupljali oko tada novih tehnologija.
Bibliografija:
Pored prve knjige Od pojedinačnog općem (1967), objavio još i slijedeće knjige: Obrisi bez obrasca (1978), Teorija dizajna i problemi okoline (1980), Svijet, svijest i zavisnost (1983), Roba i sloboda - Ogledi iz nepropitane suvremenosti (1995), Vrijeme zbilje - Ususret evolucijskom ubrzanju (2002), Raspršenje smisla - Doktrinarni svijet na izmaku? (2007), Prema novom usmjerenju (2011) i knjigu poezije Razaznanja (2011).
Bio je galvni urednik stručnog časopisa Dizajn (1968/69), član redakcije i urednik zagrebačkog časopisa Bit-International (1968/72), te član konzultativnog kolegija međunarodnog časopisa Journal of Communication, Philadelphia (1974/80). Uredio je više tematskih zbornika i publikacija.
Istraživački projekti koje je vodio u Ekonomskom institutu rezultirali su zbornicima Sociokulturni kapital i tranzicija u Hrvatskoj (1998) te Globalizacija i njene refleksije u Hrvatskoj (2001).
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.