prose

Maja Ručević: Excerpt from High-Rise Phantoms

Maja Ručević was born in Zagreb in 1983. She holds a degree in Croatian Language and Literature and French Language and Literature from the University of Zagreb. Her first novel, Je suis Jednoruki (2016), was long-listed for this year’s prestigious t-portal award for best novel of the year, making her the youngest author to make it to the finals. Her award-winning poetry and short stories have been featured in numerous online literary magazines as well as anthologies of Croatian short stories. She currently resides in Sarajevo where she works as a journalist and translator.

Read a selected passage from Ručević's novel, High-Rise Phantoms, below. Translation by Petra Pugar.



 

Ferid is forty-four. Unmarried. Unemployed. Lives with his mother. Barely finished high school. Three years after that, he spent every night drinking in bars, and then the war came. He avoided the war with the excuse of a strong prescription that took away his good vision. Now he avoids life with the excuse of the war that took away his best years and the ones that followed. He doesn’t have any applicable and useful knowledge or skills. He lives in a country where people pray in four different types of temples, steal and cheat in every season of the year and crawl on all fours to survive the effects of a four-year long “conflict which includes organized use of weapon and physical force by countries or other social groups” – this is a definition of war he found on Wikipedia. After his first breakdown, his mother declared that it wouldn’t have come to that if he had studied more and fooled around less. After the latest one, she took him to a hodja to hear some readings from the scriptures, but before they even started, Kur’an moved by itself and the potential savior quickly sent them home without the promised healing. He doesn’t know the first thing about love. The most complicated relationship he had with a woman was a one-night stand. He gave it a chance three or four times. A hooker he picked up in a no-name village where he used to buy weed told him his cock was definitely bigger than his IQ. He stuffed her mouth with the former. That was also his last ʻintimateʼ encounter with a woman. After his father died, he told his mother he would eventually leave the country. She told him if that happened, her heart would break with sadness. When they said this to each other, a grenade fell on the house next door, killing his uncle. Mother’s heart broke with sadness. Ferid went to the funeral. Shoving the soil of the land he would never leave, he contemplated suicide.

He has one acquaintance, Ejub Stevica. E. S. is one of those people who are happy to do anything unrelated to serious earning. He believes that it is perfectly enough for a person just to stare at the TV day after day. Ferid stares with him, day in, day out. They mostly watch Animal Planet. At night, Ferid dreams of slimy male frogs who, gripping them with impressive leg skills, drag the eggs in a damp place, bringing a next generation of tadpoles to life. He also dreams of Ejub Stevica, a lot. The two of them falling in some kind of an abyss. When he’s alone, he sometimes thinks about things happening around him. Whether, for whom, and why it all matters. This minute or two of brain activity tires him out soon and then he goes to the kitchen to eat, then he shits, smokes, pisses, coughs, moves around the house or the street, aimlessly, with no sense of time, comes back. Before bed, he doesn’t bid his mother good night, doesn’t perform any ritual. He drops on the couch and snores. Once he told Ejub he didn’t like his life. That he was troubled by being unsuccessful, passive, lifeless, uninteresting, ugly and not having any interests or motivation, he told him that he hated the fact that he never went to the movies or for a drink with someone, that he was lonely and wished he had a girl, that he felt he would die leaving no one and nothing behind, and that maybe he would try to change things, but he didn’t know where to start. Ejub just shrugged his shoulders and said he was whack, called him dude and rolled a joint that burned away at the same speed as Ferid’s nonsense talk about the possibility of a better tomorrow.

One afternoon he found himself in the company of two girls E. S. called over. The movie Grbavicawas on TV. During a pretty gruesome scene with mothers of Srebrenica, Ferid made a comment that he would surely cry if the two of them weren’t around. One of the girls said that crying is human, not reserved for women only. The other one mentioned genocide. The first one drew a connection to Holocaust. The girls gave each other an appalled look and left shortly after. That night Ferid admitted to himself he knew nothing. He thought he was stupid. The next day he shut himself in his room. The following couple of months he didn’t leave house, except to a local store to buy cigarettes. He would come down to the dining room to eat what his mother had cooked, and go back to his bed. Aunt Mina said this was called depression, he overheard her whispering it to his mother in the kitchen. Despite all of his shortcomings, Ferid knew there was one thing preventing him from failing completely, immediately and in every sense – he wasn’t insensitive. He deeply felt everything that was happening to him, he just never knew how to express it. For example, he was unquestionably aware of a great amount of anxiety and discontent piling up in him over the years, but he didn’t talk about it. Sometimes he even felt something resembling happiness – once he helped a faltering old man cross the road. The old man thanked him, and Ferid felt an overwhelming combination of mercy and pride. The worst was with sadness: essentially, he was sad all the time, he often woke up at night crying with no reason. This he could not say to anyone. And there was actually no one to tell. Solitude was a mold his sadness poured in, like dough in a baking tin. One night he dreamed of his father (a man who spent most of his life gambling, drinking and beating up his mother and him). In the dream, his father appeared in the form of a melek, looming over him with some kind of gaudy sparkling wings and saying: “Son, this life you are living is a dark realm. But don’t let it break you. Only the honest and hardworking man will enter Jannah. Do something or you will disappoint both God and me.” Having said this, he flapped his grotesque wings and flew away in an unknown direction. A sunny morning arose. The room was full of eerie silence. Once, in a TV show, he heard that the French have this saying, when a moment of silence happens in a conversation, that this is an angel passing by. Ferid thought his entire life is in fact an angel passing by. Somewhere in the neighborhood, a baby wept. He got a grim sense of horror. When his mother called him, he asked himself why she had given him this name, which is supposed to mean unique, incomparable.

By Maja Ručević

Translated by Petra Pugar

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg