poezija

Josip Zlodre: Neka dođu, dat ću im vatru

Josip Zlodre (1989., Mostar) dosad je objavljivao poeziju u zbornicima Rukopisi 31, Junaci urbane bede, Kapija istoka i zapada, i u Zarezu. Trenutno živi u Zagrebu.



 

Zvukovi

 

Dok razmišljam o tome je li svaki zvuk

stvoren zato da ga se čuje,

u mojoj blizini netko stišava televizor.

Zvukovi odlaze u daljinu, dijeleći se na

subatomske čestice, dijeleći se na

dobre i loše, one s dozvolom i one bez nje.

Jednog dana oni će moći reći

da su živjeli u nečijem kratkoročnom pamćenju,

a netko će ih upitati kako su mogli

tako da žive, i kako ih to nije uništilo.

 

 

Richard Zorge kaže Aleksandru Hemonu

 

u sedam svojih

špijunskih života

nisam naučio

ništa važno

jedino možda to

da mrak

uvijek traje

dulje nego

noć

  

 

Kolektivno dobro

 

Taj 82-godišnji starac s kojim se najprije

svađam oko slobodnog mjesta u autobusu.

Da bi ga zatim u nevjerici slušao dok govori

kako svakog starijeg od 80 godina

treba zatući toljagom.

Međutim, kako vožnja odmiče

komentiramo kašnjenje autobusa i

situacija se polako smiruje.

Pomažem mu pronaći dokumente

i on me gurka rukom u znak zahvalnosti.

U trenutku kad stižemo na granicu

već smo spremni stati zajedno

protiv kašnjenja, sporosti administracije, države.

Još malo i vičemo, nama ne trebaju granice!

On se prisjeća Tita, a ja ga izmišljam.

Nakon toga nam vraćaju dokumente, i njega upozoravaju

na neispravnost istih, ali ga ipak puštaju da prođe.

On im odgovara samo: Neka dođu, dat ću im vatru.

U idućem mjestu ja izlazim i pozdravljam ga,

a dok on mrmlja odgovor mislim samo jedno.

Vatra, to je jezik

svetih i nedosanjanih,

mrvica magije u

zdjeli dosade,

sva daljina

koju smo prešli

i koja sad stoji

negdje u vakuumu.

Nešto kao

kolektivno dobro.

 

 

Pekmez

 

prosvjed je kondenzacija naroda;

to je kotao pun gorkih naranči

nad kojim čarobnjaci

maštaju pekmez

naslonjeni uz žlicu olova

kao da govore

ne gledajte nas

mi smo na bolovanju

ali koga da onda gleda glava

dok oči traže

aneksiju pejsaža

previše je dana u noći

i obrnuto

svaki prosvjed počinje

u nominativu

a završava u genitivu

samo brojevi spavaju

snom pravednika

oni ne znaju

za pojam

domaćeg terena

niti osjećaju posebnu

sklonost prema

pekmezima

 

 

Osnove

 

onaj osjećaj

vraćanja

nekim osnovama

znaš

 

bilo da se radi o

načinu na koji

slažeš košulju

vremenu koje utrošiš

na pranje zubi

ritualu koji možda

prakticiraš

prije ustajanja

 

možda je to

strana kreveta

na kojoj radije

spavaš ili

tvoja metoda

liječenja mamurluka

 

naposljetku

smjer u kojemu

čitaš

novine

 

taj osjećaj

mekokuhanog

povratka

 

gdje li

je

nestao

 

 

Picigin

 

ne može se napisati pjesma o moru

ono je ipak preduboko

i svaki pokušaj je

kao zavijuša

u piciginu

lopta koja se

ne može uhvatiti

ali za koju svi

svejedno viču

dobra

 

 

Kineski me pjesnici traže da im napišem pjesmu

 

kažu da je prestao

pisati poeziju

i postao pjesnik

otišaviši u legendu

tako duboko

da je opet izašao

s one strane 

 

 

Sladoled

 

Heraklit možda nikad nije

probao sladoled

ali zbog njega ja danas ne mogu

dvaput pojesti isti

To me tjera da razmišljam

o uzrocima stvari

koji se nalaze na

najrazličitijim mjestima

od havajske plaže

i običnog  mjehura sapunice

preko konzervirane ideologije

ništa sasvim nečujno

postaje nešto

o tome ponešto slute

čak i planine

one znaju da samoća

opstoji samo u sredini cvijeta

i da neka mjesta

postoje tako dugo

da im se ime istroši

pa im treba nadjenuti novo

ono što nas

svaki dan poražava

je da ljudi za to

koriste kositrene

vojnike

koji znaju da

kad se jednom otopi

sav sladoled

na svijetu

umjesto njega ostat će

stablo badema

i oko njega

jasan krug

od soli

 

policijska traka

na kojoj piše

 

ne prilazi,

radioaktivno

 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Luka Mayer: Tko, što?

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Mayer (1999., Zagreb) studira šumarstvo u Zagrebu. Pohađao je satove kreativnog pisanja i radionice čitanja Zorana Ferića.

proza

Ana Romić: Tjedan dana posutih fragmentima samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Romić (1993., Hrvace) studirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s radom Filozofija egzistencijalizma u romanu „Sam čovjek“ Ive Kozarčanina. Velika je ljubiteljica književnosti, osobito poezije koju i sama piše, te psihologije i filozofije. Živi u Zagrebu.

proza

Matea Šimić: Kuća za bivše

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i društvene komentare na hrvatskom i engleskom. Članica je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisu za istraživanje i umjetnost EuropeNow, časopisu za feminističku teoriju i umjetnost Bona, portalu za književnost i kulturu Strane te portalu za politiku i društvena pitanja Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

proza

Monika Filipović: Ljetna večer u Zagrebu '18.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Monika Filipović rođena je u Zagrebu 1996. godine. Studentica je politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem poezije i kratkih priča, a trenutno radi i na svom prvom romanu. U svome pisanju najradije se okreće realizmu. Dosad nije objavila nijedan svoj rad.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg