prose

Dora Šustić: Two Madonnas in a Hair Salon

Born in Rijeka, Croatia, Dora Šustić (1991) obtained her BA in Political Studies, International Relations, at the Faculty of Social Sciences, University of Ljubljana, in Slovenia. In 2012, she moved to Prague, where she currently studies screenwriting for an MA degree at the Film and TV School of the Academy of Performing Arts (FAMU). Her poems, fiction and non-fiction have been published in several international journals (GUTS Magazine, Hourglass Literary Magazine, Bosphorus Review of Books...). She has written and directed several short films and is currently finishing her first feature film screenplay, Virgins of Pomegranates.

Read her short story, Two Madonnas in a Hair Salon, below. The story was written in English.



 

I love my every skin pore I love how everyone in the salon can smell the price of the perfume he bought me I love how my skin smells as if I was a 20-year-old virgin and I do look like I’m 20 and all these menopaused pauses in the female evolution can go fuck themselves, my pores are lovely their vaginas are saggy, thousands of wrinkles on such a small part of my face, how did I end up so old, how did I end up in this shithole, if she fucks up my hair I will destroy her salon –

 

A deaf hairdresser with an orange curly perm and a mustache was cutting the strands of Leila’s golden hair. Leila watched herself slowly dying as she counted the wrinkles. Each wrinkle was a minor defeat in the soon-to-end struggle of human endurance. Each wrinkle was a reminder that she was mortal and that beauty was fiction. She cursed in a hoarse voice, her eyes filled with desperation while the deaf hairdresser caressed Leila’s damaged hair with nothing but affection. Humbleness was a gift given from the saints to balance out her deafness.

 

The sacred hairdresser with a pair of golden scissors

A godsent hairy Madonna

 

I would rather sweep the floors in hairdresser salons for the rest of my life and be exposed to these pitiful women while waiting for a hair dye to dry than become a phony bimbo with conceptual make-up, an artsy slut, the kind my husband would fuck, my pores speak the truth of my wisdom every grey hair speaks of my experience the lesions on my back are consequences of my inner yelling – during the moments of a grand hysteria, women are the ones who learn how to control their sorrow and how to turn their sickness into a sensual charm, men slip into a frivolous aggression while women internalize it and become shattered from the inside, rotting on a monthly basis, flaking like a cherry – you’re a cherry no more, sweet Leila, putrid vulva and shrinking fertility, you are a walking reminiscence of what you used to be, poor Leila, you are a slave to your mind, slave in the factory of a post-modern family, puking after breakfast at the age of 45 while the kids wait in the car, pitiful but brave, everyone will say, each attempt of puking is a cry for help, but a victim shouldn’t pay attention to the others feeding off her misery, I could slice my wrists with the hairdresser’s scissors and abandon my children leave them to praise their depressed mother as some kind of martyr Madonna –

I don’t want to die before I talk to him before I’m sure my death would mean something to him – I don’t want to die, I don’t want to dye –

 

The old hairdresser massaged Leila’s head pressing her fingers gently into her skin. She rubbed her scalp and started to weep. It must be the toxins in the hair dye pinching her eyes, the hairdresser cried as she held her palms above Leila’s scalp. As tears were gushing out wetting Leila’s shoulders, she was putting color on the strands of her hair with a brush, covering the grayness of Leila’s age, masking the truth so Leila can blush – the scalp was burning and her skin became red but she will get her man back once she gets new hair.

 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Luka Mayer: Tko, što?

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Mayer (1999., Zagreb) studira šumarstvo u Zagrebu. Pohađao je satove kreativnog pisanja i radionice čitanja Zorana Ferića.

proza

Ana Romić: Tjedan dana posutih fragmentima samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Romić (1993., Hrvace) studirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s radom Filozofija egzistencijalizma u romanu „Sam čovjek“ Ive Kozarčanina. Velika je ljubiteljica književnosti, osobito poezije koju i sama piše, te psihologije i filozofije. Živi u Zagrebu.

proza

Matea Šimić: Kuća za bivše

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i društvene komentare na hrvatskom i engleskom. Članica je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisu za istraživanje i umjetnost EuropeNow, časopisu za feminističku teoriju i umjetnost Bona, portalu za književnost i kulturu Strane te portalu za politiku i društvena pitanja Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

proza

Monika Filipović: Ljetna večer u Zagrebu '18.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Monika Filipović rođena je u Zagrebu 1996. godine. Studentica je politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem poezije i kratkih priča, a trenutno radi i na svom prvom romanu. U svome pisanju najradije se okreće realizmu. Dosad nije objavila nijedan svoj rad.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg