poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.



 

SPROVOD LICA

 

Teni su od petka navečer

otvorena usta

toliko da joj se vidi gdje na jeziku ima

dva pirsinga od opala.

 

Mirnina sestra će u crkvu

bez najlonki

jer ih je asfalt rasporio

na desnome koljenu

kad je trčala Mirni staviti

ljubičaste lenonke

jer Mirnino se oko nije htjelo zatvoriti

iako je bilo stakleno od Mirnina četvrtog rođendana.

 

Svjetlana nema ruž na usnama.

To su zapravo skorene oblizane

kapljice griota

kojima je uspješnije od svih lijekova

liječila plavičastu nesanicu

između ponoćne serije i tuširanja ujutro.

Nasuprot sivim ključnim kostima

usne su joj nepomično crveno divljale.

 

Žutom su šminkom Adeli pokušali prekriti

ispucale žile

na kapcima.

Esterina kosa nije stala u lijes

i to je njenoj baki slomilo srce.

Isplela joj je pletenicu

i odrezala je za vrijeme serviranja čaja

u dnevnoj sobi.

Dok su se pare mente dizale poput kobri

Esterine su kovrče siktale

iz gumice u bakinim rukama.

 

Klarini su roditelji željeli da

bude zatvoren

lijes njihove kćeri.

Tati je pozlilo kad su vidjeli

da pogrebno poduzeće

nije poštovalo njihovu želju

jer Klara leži

pred svima

kao što je ležala svakog petka poslijepodne

sama.

Modre borovnice vena

na koži boje maslaca

i tri mareličasta pramena posred čela

ispupčena gornja usnica

kao žemljica

i srebrni lak na noktima.

Mamu su joj zaključali u bijelu šupu

jer nije prestajala ponavljati kako Klara samo spava.

A Klara je uistinu spavala.

 

Tenin dečko Marko oplakivat će

Tenine pirsinge

od opala

i sve što su mu činili

do dvadeset i šeste godine.

Sad mu je dvadeset i pet.

 

Svaka izložba Mirnine sestre bit će o

staklenim očima.

 

Ne zna se hoće li tko doći i pitati za Svjetlanu.

 

Adeli su došli svi i svi su bili u crnom

i dečki su imali kravate i cure su imale haljine

i svi su imali molitvenike i maramice

i jednu tužnu uspomenu na Adelu

koja im je izmamila suzu na oko

i neće se više vratiti na njen grob

nitko.

 

Esteri su došla tri različita društva

iz tri različita popravna doma.

Iznad njenog će lijesa izrasti menta.

 

Klarinu će mamu otključati iz bijele šupe.

Bit će petak poslijepodne

i uspavana će je Klara dočekati kod kuće.

 

 

MAJICA IZ FRIŽIDERA

 

Crveno-bijeli H&M zamoli

roza Lanu Del Rey da mu sašije

nekoliko majica za nekoliko godišnjih doba.

Ona mu namigne i nastavi do večeri plivati u bazenu.

Položi roza Lana Del Rey navečer svoju glazbu u kolijevku

i sjedne za šivaći stroj.

U noći sašije Lana Del Rey majice

ujutro ih obuče

popne se na znojno crveno-bijelo čelo H&M-a

miče kažiprstima.

 

Obukla sam večeras Laninu majicu iz H&M-a

i sad smo na parkiralištu

i ne mogu se usredotočiti na ovo što mi radiš u hlačama

jer su dlake s majice po čitavome sjedalu auta

izgledam kao polarna medvjedica koja se linja.

Dlake su posvuda

ja sam večeras najdlakavija cura na parkiralištu

dlake s majice lijepe ti se za bradu

izgledaš kao dečki u trećem srednje

kad puste bradu godinu prije maturalne večeri.

Dlakavi maturant i polarna medvjedica otvorenog šlica večeras na parkiralištu!

Imaš bocu vode, molim te,

jer dlake s majice ušle su mi u usta

možda propjevam kao Lana Del Rey

kihnem ti u facu

pa dobiješ osmijeh idiota.

Dlakavi maturant idiot i polarna medvjedica otvorenog šlica večeras na parkiralištu!

U krevetu razmišljam o dlakavoj majici

i o Valeriji s tekstilnog fakulteta

rekla mi je Valerija s tekstilnog fakulteta da stavim majicu u frižider

da neće puštati dlake

da tako piše na stranici dvajsšestoj.

Jebala me roza Lana Del Rey da me jebala roza Lana Del Rey u kolijevci uz glazbu!

Jesi li se me sjetio kad si usisavao auto?

 

 

GUŠTERICA

 

Predugo sam čekala u kutiji

na porti pošte.

Video tepa kako sad sve o meni znaš,

sažetak iz enciklopedije upozorava na trikove moje anatomije

i prijatelj već godinu dana ima sličnu takvu, ista, ista! uz malo brige.

Nije pametno izazivati me hranom.

Kad mi je neugodno, dignem ruku

pa me snimaš jer ti je smiješno.

Ja sam prvo što djevojke ugledaju kad uđu u tvoju sobu noću.

Popišam im se po rukama i one se savijenih vratova nasmiju.

Obično traže ogledalo

kad odeš u kupaonicu po ručnik.

Tvoj brat mi je dao ime.

Tvoj tata je htio psa.

Tvoja mama voli tišinu.

Nema se, ustvari, puno toga za raditi ovdje.

 

  

 

ŽIVOTOPIS

 

Zaposlite me,

mene i moju odjeću iz devedesetih.

 

Strahujete li da se neću uklopiti:

djeca me vole jer izgledam kao oni,

žene me vole jer ne izgledam kao one,

dečki me vole jer izgledam.

 

Zaposlite me,

moju nevinost, moju koncentraciju, moje iskustvo. Nemam ih.

 

Zaposlite me,

moju državnu maturu, dekanski rok, otvorite gornji perforirani dio.

 

Zaposlite me,

moje bilješke s predavanja, iskopirane knjige i nepotpisane skripte.

 

Zaposlite me,

moje oznojene pazuhe pod košuljom, moje uske traperice u kojima ću

nakon ovog razgovora večeras na koncert.

 

Zaposlite me,

moj Cartoon Network engleski, moj Guten Tag! Tokio Hotel njemački od

devet godina, moj španjolski La ursupadora, fabrica de la familia Bracho.

 

Zaposlite me,

moje naslovne fotografije na Facebooku, moje komentare na YouTubeu,

moje pratitelje na Instagramu, moje postove na Tumblru.

 

Zaposlite me,

na jako dugo, na gradele, na uopće.

 

Zaposlite me,

moju volju za životom, silno neznanje i lako oporavljajuće zdravlje.

 

 

SNAPCHAT

 

Najprije ti kažeš idemo na pivo,

na što ja kažem idemo na pivo,

i onda ti naručiš pivo,

i onda ja naručim pivo,

i onda se ti puno smiješ,

i onda se ja puno smijem,

i onda ti skidaš hlače,

ja sam već odavno skinula majicu,

i onda je tebe malo sram,

i onda je mene malo sram,

i onda ti ideš gore,

i onda ja idem gore,

i onda tebi smrdi iz usta,

i onda meni smrdi iz usta,

i onda ti upoznaješ moje prijatelje,

i onda ja upoznajem tvoje prijatelje,

i onda tvoj tata dodaje mene  na fejsbuk,

i onda moj tata dodaje tebe na fejsbuk,

i onda ti odeš kući,

i onda ja odem kući,

i onda si ti jako sam,

i onda sam ja jako sama,

i onda ti kažeš idemo na pivo,

i onda ja kažem idemo na pivo,

i onda ti slušaš moje djetinjstvo,

i onda ja slušam tvoje djetinjstvo,

i onda ne znamo kamo ćemo poslije,

i onda ne znamo što bismo radili,

i onda se ne držimo za ruke,

i onda odlazimo u krevet,

i onda ne možemo zaspati,

i onda gledamo koliko je sati,

i onda upalimo film,

i onda dočekamo jutro,

i onda ti misliš pička ti materina,

i onda ja mislim kurac ti ćaćin,

i onda ti pozdraviš dobro jutro,

i onda ja zaključam vrata.

 

 

foto: Sara Murk

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg