poezija

Antonio Karlović: Rez

Pjesme Antonija Karlovića (1994., Zagreb) dosad su objavljene u nekoliko časopisa u Hrvatskoj i regiji. 2017. godine osvojio je prvo mjesto na međunarodnom Festivalu poezije mladih u Vrbasu.



 

HRVOJE

 

Prilazi mi Hrvoje

čitam njegove tanke ruke i pretjerano grubo rukovanje

taj očiti manjak samopouzdanja kojeg krije

čitam njegove pjesme o moralnosti svemira

čitam o smislu umjetnosti

priče o silnim bivšim djevojkama

čitam njegove čvrste stavove

i obećanja, tolika obećanja

kako će promijeniti svijet

milom il silom

 

Čitam njegovu vlažnu mračnu sobicu

sate i sate, noći i dane samovanja

čitam čitanje klasične njemačke filozofije

pisanje dugih beznačajnih riječi

čitam inaćenja

čitam Hrvoja: pjesnika, filozofa, filmskog kritičara

čitam čovjeka koji studira već sedam godina

lažnog moralista lenjinista jazavca

čitam da sve čudake svijeta

privlači poezija

 

Ljubim

ljubim našu konzumerističku civilizaciju

koja isušuje život iz svega ljudskog

ljubim

ljubim

ljubim što danas nitko ne čita poeziju

i što je svaki Hrvoje ovog svijeta

nečitan odbačen neutraliziran nemoćan

pjesnik

 

 

PLAŠIM SE PRIMORSKIH GRADOVA ZIMI

 

Plašim se primorskih gradova zimi

i njihovih praznih ulica

 

svi su se otišli ugrijati

trgovine su zatvorene

 

Plašim se primorskih gradova zimi

i oštrog vjetra koji nosi sol

 

zavlači se po uskim prolazima

pod prazne stolice kafića na plaži

 

Plašim se pjesme klapa na radiju

a nigdje nikog da ju čuje

 

da zapjeva toplim glasom

ili da se makar sjeti

 

vrućih dana i lakih koraka

na ovom bijelom kamenu

 

Plašim se ljeta u svom životu

ta primorski gradovi znaju

 

sve će te živo napustiti

kad dođe zima

 

 

FLAGELANTI

 

Vrijeme je da si priznamo

naša golotinja nikog ne može zavesti

naša ogoljena krvava srca na podu

nitko ne primjećuje

osim nas koji se otkrivamo versama

 

samo jedni druge gledamo

samo se jedni drugima svlačimo

samo si jedni drugima zavidimo

i gadimo

 

Pjesništvo u nas danas čini

dvjestotinjak ljudi

bolesnih čudnih ljudi

koji misle da ikoga iskreno zanimaju

njihove pjesme

 

Mi smo posljednji flagelanti

voajerski flagelanti

u sekti stiha

 

samo jedni druge gledamo

samo jedni druge mučimo

dok sanjamo veliku pozornicu

 

Tu veliku pozornicu

na koju ćemo se popeti

goli izgrebeni unakaženi

i promijeniti svijet

 

Svijet koji ne zna ni naše idole

baš ga briga za nas

i naše nespretne orgije

 

Orgije posljednjih flagelanta

u kojima svatko samo sebe samog

zadovoljava

i sakati

 

 

REZ

 

Moja me frizerka ne razumije

nikako se ne susreću

moje želje i njeni rezovi

svi to znaju svi to vide

i s druge strane ceste

zapaze moju kosu - corpus delicti

jednog lošeg odnosa

 

moja me frizerka ne razumije

i svakim posjetom to postaje

sve više očito sve više očito

a danas je prekardašilo

nismo jedno za drugo

htio bih joj reći

problem je u mome izrastu, a ne u tebi

možemo uvijek ostati prijatelji

 

ali kako, kojim tonom

raskinuti ovu čupavu nit

što sve je kraća i kraća

dok otvaram vrata salona

zar se i ti ne slažeš

bolje je da prekinemo ovo mučenje

ne valja ni haljinu krpati

a kamoli...

 

molim te ne plači

molim te ne plači

molim te ne plači

sa škarama u rukama

 

 

B.B.

 

B.B. je veliki pjesnik.

Cijeli jedan narod diše

u ritmu njegovih stihova.

Priznata mu država

isplaćuje povlaštenu mirovinu.

 

B.B. je veliki pjesnik

i večeras za stolom sjedi sam.

Htio bi da mu se pridružiš.

Ti i tvojih 37 godina manje.

Htio bi da sjedneš do njegove

stare, bolesne jetre.

 

B.B. je veliki pjesnik

koji je ostao sam.

Žena ga je napustila.

Prijatelji mu ostarili.

Koža mu je poružnila.

Snovi mu se nisu obistinili,

osim jednoga - da bude veliki pjesnik

 

i B.B. je veliki pjesnik.

Svako dijete mora napamet

znati njegove stihove,

inače pada razred.

Poezija velikih pjesnika

nije umjetnost nego ucjena,

 

a B.B. je veliki pjesnik

koji večeras za stolom sjedi sam.

Ne smije popiti ni jednu gorku,

ne može privući ni jednu slatku.

Sve su njegove priče,

priče o pijanstvima i ženama, dosadne.

Svi su njegovi stihovi

svima već dobro znani.

Ničim ne može iznenaditi.

Ništa ne može izreći.

Može samo izrecitirati svoju eulogiju

i istrunuti.

 

 

HODNICI

 

Dom je tamo gdje se snalaziš

i kad nestane

struje u ponoć.

Mrak. Dunkel. Crno

okružilo me večeras.

Mora da je vjetar

prevrnuo stup.

I kiša kao da ne pada

već leti na njemu.

A ima je bome.

Gledam kroz kuhinjski prozor.

Ulica je prazna.

Noć je svijetla kao dan

kada nestane struje

u najkasniju uru.

Ne dotičem zidove

dok hodam do sobe

kroz sjenu tame.

Lako je. Mogao bih

to i žmirećki

jer noć je kao dan.

Noć je kao dan.

I noć je kao dan

kad si doma.

 

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg