poezija

Vigor Vukotić: Geometrija kolodvora

Vigor Vukotić (1991., Zagreb) diplomirao je antropologiju i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađivan je na Goranovom proljeću u kategoriji srednje škole, a pjesme i kratke priče objavljivao je u Vijencu, Republici i UBIQ-u. Član je Književne grupe 90+.



 

FRAGMENTI

 

Kapanje vode.

Otkucaji sata.

Poliritmovi kupaonice.

 

Ako staješ na svaku kocku na cesti,

past ćeš. Iako su kvadrati.

Dijete je mislilo da ćeš

ih jednog dana stići.

Ali čini se da kocke rastu.

Iako su kvadrati.

Proporcije kretanja.

 

Tuča uvijek lomi iste prozore.

Kiša uvijek hvata one bez kišobrana.

Vrata na kojima piše RINI se uvijek prvo gurnu,

nekad i dvaput, ako je hitno

a vjetar uvijek lupa istim vratima.

Ostala grcaju u prašini.

Fizika ciklone.

 

Pronaći ritam u kiši.

Činele u gromovima.

Lica koja se zakleo ne zaboraviti,

razlomljena po slučajnim prolaznicima.

Kolaži sjećanja izbljedeli od sunca.

(zato sve fotografije spavaju u kožnim albumima)

 

Lica svetaca lokalne crkve,

koja je sjena oživjela.

Fragmenti.

Vitraji su najvjerniji portreti.

pogotovo kada se razbiju.

 

 

DIVLJI PSI

 

Takvi poput tebe

uzgajaju divlje pse

iznad sjeverne obratnice

u selu gdje

ulične svjetiljke stalno rade

i nitko se na cesti

ne pozdravlja

i nitko se na cesti

ne susreće

 

Govor ti zvuči čudno

polarni psi ne razumiju riječi

drhte

kako pahulje slijeću na njih

jedino što znaš

je lokalna riječ za stranca

 

Prokletsvo sela

kosom koja je pojela sunce

posebna barem u nekom svijetu

 

Iz kuće sa svjetlom

čuje se pjesma

topli stanovi sretnih ljudi

ne brinu tvoje brige

i ne grije ih kosa

obojana suncem

obojana prokletstvom

 

Koliko mekan je krevet

punjen lavežom divljih pasa?

 

da barem znaš odgovoriti

 

 

VLAKOVI

 

Vlakovi voze u tri smjera

putuju kroz vrijeme

putuju kroz uspomene

putuju prema onom praznom mjestu

neotisnutom na karti

 

Od zadnje postaje do kraja svijeta

polusatna je vožnja

na crvenim popucalim sjedalima staroga vagona

išarana ožiljcima kao dječja koljena

 

Ritam vagona polako će nestati

pred zvukom bas gitare slijepog starca

koji svira na stanici

U njegovom šeširu naći ćeš

ključeve rodne kuće

broj crvenokose djevojke iz razreda

sve izgubljene  igračke

dok gledaš u šešir

netko će ubaciti i onu koju želiš cijeli život

dignut ćeš glavu

i prepoznati je prvi put

 

Vlakovi voze

na vrh najviše planine na svijetu

samo u jednom smjeru

Lavine počinju kao suze onih

koje na vrhu nitko ne dočeka.

 

Geometrije kolodvora su

fino tkanje života

podstava duše

Vlakovi voze prema daljini koju gledaš

dok te ne zaboli vrat

a uporno dijete i dalje gleda

 

Voze polako

u tri smjera

i nikada ne kasne

 

 

BURA

 

U trenucima tišine

sklada se budućnost

 

kad djeca pitaju

što sam htio biti kada odrastem

astronaut

pisac

sretan

i kada pitaju zašto nisam

 

odustao

odustao

odustao

moj dom je

u tipfelerima između dva entera

smeće smeću

i pjesme pjesnicima

 

moj dom je

u gravitaciji vjetra

na naježenoj koži

i između dva udara bure

tišini isčekivanja

što drhtavom rukom

sklada sutra

 

ostavite mi

katedrale od valova

ptice od jesenjeg lišća

kaput od mećave

 

Samo mi vjetar ostavite.

 

 

OCEANI 

 

Dijete pluta u ocenu

odrast će u otok

njegove oči bit će vulkani

i flertovati sa suncem

 

sve samoubojice u kadi

progutat će odvod

sada su oblutci

leže na plaži

i djeca ih opet utapaju

oni odrastaju u stijene

i grle brodove u oluji

 

nikada se nisam usudio

plivati morima

autostopirati kitovima

pokrivati se ribarskim mrežama

povraćam u kapetansku kapu

i gledam dno na sonaru

tamo dolje

u mraku

žive oni koji nikada ne odrastu

 

 

AKSONOMETRIJA KASNOG LJETA

 

fotografije

slomljenim lećama

kaleidoskopi osmijeha

zubi od slomljenog stakla

gledaju me kroz rupe

progorenog filma

 

kasno ljeto

akustične gitare na obali odustaju

utopljeni plivači odlaze krajem vikenda

starac više ne naplaćuje kartu za vrtuljak

njegov unuk se sam vozi

zajedno idu doma

vrtuljak ide u krug

sve se vraća

sreća preskače generaciju

 

mjesec obasijava samo

bijele pločice

hodam u šahovskim potezima

krajolici slomljenih leća

zagrizi sunca

u kutevima fotografija

skrivam se na crnim poljima 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Luka Mayer: Tko, što?

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Mayer (1999., Zagreb) studira šumarstvo u Zagrebu. Pohađao je satove kreativnog pisanja i radionice čitanja Zorana Ferića.

proza

Ana Romić: Tjedan dana posutih fragmentima samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Romić (1993., Hrvace) studirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s radom Filozofija egzistencijalizma u romanu „Sam čovjek“ Ive Kozarčanina. Velika je ljubiteljica književnosti, osobito poezije koju i sama piše, te psihologije i filozofije. Živi u Zagrebu.

proza

Matea Šimić: Kuća za bivše

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i društvene komentare na hrvatskom i engleskom. Članica je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisu za istraživanje i umjetnost EuropeNow, časopisu za feminističku teoriju i umjetnost Bona, portalu za književnost i kulturu Strane te portalu za politiku i društvena pitanja Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

proza

Monika Filipović: Ljetna večer u Zagrebu '18.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Monika Filipović rođena je u Zagrebu 1996. godine. Studentica je politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem poezije i kratkih priča, a trenutno radi i na svom prvom romanu. U svome pisanju najradije se okreće realizmu. Dosad nije objavila nijedan svoj rad.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg