proza

Maja Ručević: Terminalna (Iz rukopisa)

Maja Ručević rođena je 1983. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala hrvatski i francuski jezik i književnost. Posljednjih godina živi i radi u Sarajevu kao novinar i prevoditelj, piše prozu i poeziju za koju je dobila i dvije nagrade. Roman 'Je suis Jednoruki', u izdanju Algoritma, ušao je u tri polufinala - nagrade T-portala za roman godine, nagrade 'Janko Polić Kamov' za najbolje književno djelo na hrvatskom jeziku, te nagrade 'Fric' za najbolju knjigu neprevedene fikcijske proze.
Donosimo vam ulomak iz novog rukopisa Ručević, koji će se pretvarati u roman ili zbirku kratkih priča.



 

Terminalna bolest je medicinski izraz koji se koristi za opisivanje bolesti koja se ne može izliječiti ili adekvatno tretirati, pa, birajte koju ćete

 

 

Vozila se tramvajem kući. Ispred nje, prilika od svojih dvadesetak, psihotičnom žutom obojanih nadograđenih noktiju prebire po mobitelu. Pogled joj taman doseže do displaya pa viri. Klinka ulazi i izlazi iz prozorčića, u svakom se zadržava po nekoliko sekundi najviše. Viber, otkucava poruku s popratnim emotikonima. Jedan se cereka, drugi šalje pusu, treći namiguje. Zatvara, ulazi u galeriju s fotografijama, označava jednu na kojoj pozira napućenih usana, u uskom topu do ispod grudi, pridržavajući zavodljivo kosu jednom rukom, mobitel drugom. Dijeli je na Instagram.

Ulazi na Facebook, skrola, prstom jedne ruke spretno prebire po tuđim objavama, najbrže prelazi preko napisanih statusa, najduže se zadržava na fotografijama. Riječi očito nemaju značaj. Ipak, jedan status privlači pažnju. Tu meso ispod žutog nokta zvano jagodica pritišće lajk. Kratak je status, postavljen od korisnika Zrche beach, napisan velikim slovima: GET YOUR PARTYBOAT TICKET NOW. LIKE AND SHARE. Dijeli objavu, izlazi, vraća se u Instagram, provjerava broj lajkova, dolazi poruka na Viber, odgovara, šalje veliki poljubac, dvije debele crvene usne, izlazi iz tramvaja na stanicu na kojoj ju čeka prijateljica.

Ona ima ekstenzije u kosi, bezbroj tankih ljubičastih pletenica sapletenih iz korijena gluposti i jednako dugačke plavo obojane nokte. I ona ima mobitel u ruci i sa njim joj maše. Jer, u mobitelima postoji konstantan protok važnih informacija koje se ne smiju propustiti, nadzor njihove cirkulacije je bitniji nego razine i vrijednosti enzima i eritrocita. Online život je odnio primat nad laboratorijskim parametrima, čini se. Sve je otišlo u tri pičke materine.

 

Kući se tušira, oblači frotirni mantil i dugo sjedi za kuhinjskim stolom. Ne jede, paštetu i kruh koje je kupila odlaže na stol. U frižideru ima još tri neotvorene paštete, nešto sira i mlijeka. Ne da joj se kuhati ljeti, prevruće je, a i ne voli samo za sebe, ali svaki dan uzima bar nešto u trgovini jer ne podnosi osjećaj praznine i neimaštine, to vuče od djetinjstva tijekom kojeg je nerijetko znala otvoriti frižider samo da podesi gumb za temperaturu ili provjeri radi li još uvijek svjetlo. Pije čaj i pali tanku cigaretu. Novinama lišava komarce života, ne voli koegzistirati u istoj prostoriji s insektima. Za deset dana ističe ugovor o radu na određeno. Kako će podesiti budućnost?

Nigdje gumba za bolju perspektivu, svjetlo je sve slabije. Danas je kupala Mirka. Njemu su osamdeset tri godine i gotovo je nepokretan, bolest ga posljednjih sedam mjeseci iz dana u dan jede sve više, temeljito i predano, novotvorina ima svoj vlastiti krvotok, neumoljivo terminira svoju - apsurdno, ali istinito- još uvijek živu strvinu. I zato je Mirko 'terminalan', stručno nazivlje ne griješi, on je, osim toga, još i dotučen. U psihološkom smislu doveden do ruba onoga što je u životu zamišljao 'mogućim'. Ispred njega je svakim danom sve veća provalija mutacija, proliferacija, komplikacija. Ali smiješi se, svakim jutrom sve slabijim rasponom usana, ali iz njih mu srce iskočiti hoće, nekud u toplo, u nemoguću sigurnost svega što je proteklo. I koliko god bila profesionalna, kakve je god već za svog staža gadarije, slomove i agonije provukla kroz sustav, nešto je u grudima steže kad god ide u Mirkovu sobu.

Dok ga je jutros brijala, pažljivo klizeći britvicom između dvije vratne žile što su na usukanom tkivu iskočile poput napetih jedara broda koji se još samo neobjašnjivom magijom održava, on se zakašljao. Britva je zarezala komadić kože, potekla je krv, jedna sićušna kap u kojoj su sve vitalne vrijednosti poremećene. I u sekundi prije nego će se pribrati, sledila se. Britvu je bacila na pod, Mirko je kašljao, pjena se miješala s krvlju i vodom. Podigla mu je glavu i čekala da iskašlje. Iz usta mu se ocijedilo nešto sline. Dala mu je vode, obrisala ga. Čekala da taj jedan beskonačni trenutak u kojem mu je nešto stalo u grlu iznad kojeg je jedrila oštricom prođe i da dođe sebi. U trenu je pomislila da se zakašljao jer je izvela krivi potez, da ga je nepovratno ozlijedila, toliko je bila tanka granica između stvarne težine njegovog općeg stanja i mogućnosti da ona pridonese njegovu pogoršanju. Tijelom su joj prolazili srsi. A Mirko se iskašljao, zatvorio nakratko plavkaste oči pa promuklo rekao:

-  Šta je ljepotice, što si se prepala?

-  Mislila sam da sam vas povrijedila – reče Asja brišući ostatak pjene.

-  E ne može se tako sa strahom brijati muškarac... A ja mislio ti spremna za udaju pa sam te unuku spomenuo – reče Mirko i razvuče ono svoje srce sa samog kraja životnog puta u još jedan osmijeh.

Smije se i Asja, evo sad tek, u ponoć, njegovom beskrajno simpatičnom duhu i neposustajanju pred neizbježnim. Smije se kao jutros kad mu je stisnula sasušenu staračku ruku i na odlasku iz sobe rekla da ide promijeniti britvicu jer ga mora urediti tako da izgleda 'kao momak'. Smije se i dok ubija najnovijeg komarca raskrebečenog posred kuhinjskog elementa. Kupi njegove ostatke toaletnim papirom i baca u WC. Koliko samo humora stane u jedno potezanje vodotkotlića. Život se tako lako ugasi, zna to Asja, i ne plače. To nije u opisu posla.

 

 

 

 

foto: Dženat Dreković

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Luka Mayer: Tko, što?

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Mayer (1999., Zagreb) studira šumarstvo u Zagrebu. Pohađao je satove kreativnog pisanja i radionice čitanja Zorana Ferića.

proza

Ana Romić: Tjedan dana posutih fragmentima samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Romić (1993., Hrvace) studirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s radom Filozofija egzistencijalizma u romanu „Sam čovjek“ Ive Kozarčanina. Velika je ljubiteljica književnosti, osobito poezije koju i sama piše, te psihologije i filozofije. Živi u Zagrebu.

proza

Matea Šimić: Kuća za bivše

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i društvene komentare na hrvatskom i engleskom. Članica je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisu za istraživanje i umjetnost EuropeNow, časopisu za feminističku teoriju i umjetnost Bona, portalu za književnost i kulturu Strane te portalu za politiku i društvena pitanja Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

proza

Monika Filipović: Ljetna večer u Zagrebu '18.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Monika Filipović rođena je u Zagrebu 1996. godine. Studentica je politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem poezije i kratkih priča, a trenutno radi i na svom prvom romanu. U svome pisanju najradije se okreće realizmu. Dosad nije objavila nijedan svoj rad.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg