Stjepan Bajić rođen je 1995. u Zagrebu gdje studira povijest na Filozofskom fakultetu. Priredio je zbornik „Hrvatska mlada lirika 2“, a pisao je i za portal Ziher.hr.
U PAUZI OD ZIJEVANJA NA PJESNIČKOM ČITANJU
Tako mladi, a tako monotoni...
Kao da smo na sprovodu.
Koga mi to pokapamo?
„Poeziju“ šapne mi
eurekne Alen Brlek.
UVEČER NA PUTU PREMA DOMA
Uvečer na putu prema doma
odbicikliram okolnim putem
vidjeti svoj faks kako spava
umorna od dreke i borbe za
fusnote ocjene i spas života
Uvečer na putu prema doma
odbicikliram okolnim putem
vidjeti svoj faks kako spava
poleći glavu oslušnuti tisuće
djece zakopane ispred ulaza
Uvečer na putu prema doma
odbicikliram okolnim putem
vidjeti svoj faks kako spava
prijeći preko Save pogledati
Ligu prvaka ne čekati jutro
ZA SADA SAMO TRI MORBIDNA EPITAFA I ČETVRTI OHRABRUJUĆI
„Šta me gledaš! Ja sam bio kao ti, ti ćeš biti kao ja.“
(Mate Buva; bista mrtvačke glave, groblje sv. Ivana, Drniš)
EPITAF 1
Ustavom zabraniti floskulu:
On ne bi htio da budemo tužni
EPITAF 2
Isučite maramice
cendrajte
otišao sam
EPITAF 3
Ne možete vi toliko plakati koliko
bih ja plakao za samim sobom!
EPITAF 4
Nisam pokopan
posađen sam
LIVE PJESMA
Spopadaju me svakojake i svakoslabe pjesme.
Tko bi ih sve popratio, popisao, obrisao iz glave!?
Taj sam, no trenutno imam snage za samo jednu.
Evo je. Jedna posebna, s mjesta događaja
takoreći live pjesma, takoreći inovacija bez premca.
Mislim ja to dok šećem svog psa Alberta. Ispravak.
Dok on šeće mene. Ispravak. Dok se šećemo nas dvojica.
Ajde tako može. Albert je glavni, ja njega ne šećem sigurno
no ne šeće ni on mene, vrlo je smušen taj pas. Na gazdu.
Šećemo se tako nas dvojica, sad smo na Aveniji SR Njemačke.
Dok pamtim ovu pjesmu i skiciram za nju bilješke na mobitelu
u pozadini ovog čina stvaranja nečemu se žarko nadam.
U crnim limuzinama ovuda znaju proći glavonje na putu za ili s aerodroma.
Kad prođu, prođe i njihovim praznim očima moj prosti prst.
Ovog puta nisam te sreće.
Ipak, sreća je okrenula ploču. Kako za koga zapravo.
Saznat ćete ubrzo zašto, no moram malo dramiti.
Naime, zabuljen u misli i mobitel tek desetak metara prije
vidim nekog ispod stabla. Piša starac bit će.
Mogao si brate i bliže, da te bolje vidim.
Ali nema pišaline. Nema žute duge na jutarnjem suncu.
Pa on kao da lebdi! Pa on visi!
Ma ne, pa on piša! Kako sam blesav.
Joj da se bar ubio. Kako bih to iskoristio, koja bi to senzacija bila
nitko ne bi mogao poreći spektakularnost te pjesme
nitko ne bi mogao poreći etičnost te pjesme, pjesme nisu novine
pjesme su slobodne (moš mislit), za njih ne vrijedi prešutan dogovor
da se ne piše o samoubojicama.
Sve ja to u cugu pomislim.
No nažalost, on samo piša. Prokleta srećo
Ipak ne, on se objesio. Hvala ti srećo, ups – nesrećo.
Pa nek mi sad kaže netko da nemam dovoljno iskustva.
Odoh sad nazvati policiju
i spriječiti da ovom nesretniku
Albert odveže špigete.
ŠTO JE TRAGEDIJA?
Hrvatska enciklopedija kaže: „tragedija je
dramska vrsta koja prikazuje životne i
moralne sukobe između likova i naravi,
završava velikom nesrećom i uništenjem
glavnog lika“ iliti „dramatičan, nesretan
često grozan događaj…“
Sve stoji, no imam ja još preciznije tumačenje.
Tragedija je kad kupiš kul, šesnog, pametnog psa
daš mu ime Albert, po Camusu naravno
usmjeriš ga u pravom smjeru: ka slobodi!
i što se dogodi?!
Samo malom mojom nepažnjom
on nepovratno upadne u krivo društvo.
Mora da se Camus u grobu okrenuo
valjda mu se moja počast nije svidjela
pa pošalje on, dok mene ne bi doma
svećenika u blagoslov kuće.
Svetom vodicom prvo pošprica moju mamu
kažu dobra je protiv transcendentalnih reuma i ekcema
a potom mog dragog Alberta. Sve ostalo je povijest…
Rastrgan li je zbog tog mučkog čina
teško li mi je gledati ga takvog!
Ipak, ne da se on, da bar na tren
zaboravi svoju psizifovsku patnju
doma mi grize vrijedne knjige, kabele
usto si nokte tamani, mamu lovi za pundžu
zaskakuje se na nestabilnu baku
a kad malo predahne, s trinaestog kata
čeznutljivo gleda u daljine i ravnine istoka.
Umjesto da budemo glavne zvijezde kvarta
da se šepurimo dok nam lahor zanosno mrsi bradu i brkove -
sad mi stalno trga rame, vrluda, zija, posrće, zabija se u bandere…
Trudim se ja, nježno mu govorim da mi ne treba vučna služba
no sve uzalud, lud je, blesav je to pas, jadan čuje laveže
u toj svojoj maloj preslatkoj dugouhoj glavi
a kad smo u doggy parku
onda krene seksualno opsjedati
kao da ih bira, samo opasne pse
kao da im poručuje:
hvaljen Vaš očnjak, skratite mi muke!
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.