poezija

Stjepan Bajić: Komformist bez razloga

Stjepan Bajić rođen je 1995. u Zagrebu gdje studira povijest na Filozofskom fakultetu. Priredio je zbornik „Hrvatska mlada lirika 2“, a pisao je i za portal Ziher.hr.



 

U PAUZI OD ZIJEVANJA NA PJESNIČKOM ČITANJU 

 

Tako mladi, a tako monotoni...

Kao da smo na sprovodu.

Koga mi to pokapamo?

„Poeziju“ šapne mi

eurekne Alen Brlek.

 

 

UVEČER NA PUTU PREMA DOMA

 

Uvečer na putu prema doma

odbicikliram okolnim putem

vidjeti svoj faks kako spava

    umorna od dreke i borbe za

    fusnote ocjene i spas života

 

Uvečer na putu prema doma

odbicikliram okolnim putem

vidjeti svoj faks kako spava

    poleći glavu oslušnuti tisuće

    djece zakopane ispred ulaza

 

Uvečer na putu prema doma

odbicikliram okolnim putem

vidjeti svoj faks kako spava

    prijeći preko Save pogledati

    Ligu prvaka ne čekati jutro

 

 

ZA SADA SAMO TRI MORBIDNA EPITAFA I ČETVRTI OHRABRUJUĆI 

 

„Šta me gledaš! Ja sam bio kao ti, ti ćeš biti kao ja.“

(Mate Buva; bista mrtvačke glave, groblje sv. Ivana, Drniš)

 

EPITAF 1

 

Ustavom zabraniti floskulu:

On ne bi htio da budemo tužni

 

EPITAF 2

 

Isučite maramice

cendrajte

otišao sam

 

EPITAF 3

 

Ne možete vi toliko plakati koliko

bih ja plakao za samim sobom!

 

EPITAF 4

 

Nisam pokopan

posađen sam

 

 

LIVE PJESMA

 

Spopadaju me svakojake i svakoslabe pjesme.

Tko bi ih sve popratio, popisao, obrisao iz glave!?

Taj sam, no trenutno imam snage za samo jednu.

Evo je. Jedna posebna, s mjesta događaja

takoreći live pjesma, takoreći inovacija bez premca.

 

Mislim ja to dok šećem svog psa Alberta. Ispravak.

Dok on šeće mene. Ispravak. Dok se šećemo nas dvojica.

Ajde tako može. Albert je glavni, ja njega ne šećem sigurno

no ne šeće ni on mene, vrlo je smušen taj pas. Na gazdu.

 

Šećemo se tako nas dvojica, sad smo na Aveniji SR Njemačke.

Dok pamtim ovu pjesmu i skiciram za nju bilješke na mobitelu

u pozadini ovog čina stvaranja nečemu se žarko nadam.

U crnim limuzinama ovuda znaju proći glavonje na putu za ili s aerodroma.

Kad prođu, prođe i njihovim praznim očima moj prosti prst.

Ovog puta nisam te sreće.

 

Ipak, sreća je okrenula ploču. Kako za koga zapravo.

Saznat ćete ubrzo zašto, no moram malo dramiti.

Naime, zabuljen u misli i mobitel tek desetak metara prije

vidim nekog ispod stabla. Piša starac bit će.

Mogao si brate i bliže, da te bolje vidim.

Ali nema pišaline. Nema žute duge na jutarnjem suncu.

Pa on kao da lebdi! Pa on visi!

Ma ne, pa on piša! Kako sam blesav.

Joj da se bar ubio. Kako bih to iskoristio, koja bi to senzacija bila

nitko ne bi mogao poreći spektakularnost te pjesme

nitko ne bi mogao poreći etičnost te pjesme, pjesme nisu novine

pjesme su slobodne (moš mislit), za njih ne vrijedi prešutan dogovor

da se ne piše o samoubojicama.

Sve ja to u cugu pomislim.

 

No nažalost, on samo piša. Prokleta srećo

Ipak ne, on se objesio. Hvala ti srećo, ups – nesrećo.

Pa nek mi sad kaže netko da nemam dovoljno iskustva.

Odoh sad nazvati policiju

i spriječiti da ovom nesretniku

Albert odveže špigete.

 

 

ŠTO JE TRAGEDIJA? 

 

Hrvatska enciklopedija kaže: „tragedija je

dramska vrsta koja prikazuje životne i

moralne sukobe između likova i naravi,

završava velikom nesrećom i uništenjem

glavnog lika“ iliti „dramatičan, nesretan

često grozan događaj…“

 

Sve stoji, no imam ja još preciznije tumačenje.

Tragedija je kad kupiš kul, šesnog, pametnog psa

daš mu ime Albert, po Camusu naravno

usmjeriš ga u pravom smjeru: ka slobodi!

i što se dogodi?!

Samo malom mojom nepažnjom

on nepovratno upadne u krivo društvo.

Mora da se Camus u grobu okrenuo

valjda mu se moja počast nije svidjela

pa pošalje on, dok mene ne bi doma

svećenika u blagoslov kuće.

Svetom vodicom prvo pošprica moju mamu

kažu dobra je protiv transcendentalnih reuma i ekcema

a potom mog dragog Alberta. Sve ostalo je povijest…

Rastrgan li je zbog tog mučkog čina

teško li mi je gledati ga takvog!

Ipak, ne da se on, da bar na tren

zaboravi svoju psizifovsku patnju

doma mi grize vrijedne knjige, kabele

usto si nokte tamani, mamu lovi za pundžu

zaskakuje se na nestabilnu baku

a kad malo predahne, s trinaestog kata

čeznutljivo gleda u daljine i ravnine istoka.

Umjesto da budemo glavne zvijezde kvarta

da se šepurimo dok nam lahor zanosno mrsi bradu i brkove -

sad mi stalno trga rame, vrluda, zija, posrće, zabija se u bandere…

Trudim se ja, nježno mu govorim da mi ne treba vučna služba

no sve uzalud, lud je, blesav je to pas, jadan čuje laveže

u toj svojoj maloj preslatkoj dugouhoj glavi

a kad smo u doggy parku

onda krene seksualno opsjedati

kao da ih bira, samo opasne pse

kao da im poručuje:

hvaljen Vaš očnjak, skratite mi muke!

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg