poezija

Lucija Butković: Vučji sat; izbor

Pročitajte pjesme Lucija Butković, dobitnice nagrade Na vrh jezika (2017.).
Lucija Butković rođena je 1991. u Zagrebu. Diplomirala na odsjeku za filozofiju, apsolvent na studiju komparativne književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kritičke osvrte objavljivala na feminističkom portalu Muf, zatim i na portalima Ziher.hr i Booksa.hr. Piše poeziju i kratke priče. Osvojila nagradu Kultipraktika "Na vrh jezika" za poeziju 2017. godine, te joj je nedavno objavljena zbirka pjesama "Vučji sat" (Jesenski i Turk, 2018.), iz koje je i ovaj izbor.
U popratnom tekstu knjige je, između ostalog, rečeno: "Poezija Lucije Butković nastala je iz, nema sumnje, aktualiteta, koji autorica prepoznaje kao mračno doba rastuće konfuzije i migracija, bez suosjećanja i solidarnosti, doba iracionalizma. Sile zla kao sile represije, nadzora i kontrole s jedne strane vezane su za sustav, vrlo čest pojam u ovoj zbirci, a s druge strane se čuje galop barbarizacije, prijete nasilje i kaos, što sve skupa rađa kolektivnu tjeskobu. Kolektivnu, jer često autorica koristi prvo lice množine..."



  

 
ŠAHOVSKA
 
U kapuljači signal noći
šahovskom pločom pulsira grad
a na izlazima grada svjetlo se lovi
u niše neonskih reklama
bande šaketaju pustoš, po svemiru
tuku ratovi staroga kova
rijeka iz crte dignuta u nož
takva je noćas hidraulika grada:
slabija tijela izručuju se vodi
uzimam zalet i krećem u L
lakoćom skakača
A3-B5
 
 
 
 
STANICE
 
Noću promatraj stanice
tračnice u audio formatu
kad svjetlo crveni, stagnira
mrak, kad tramvaj projuri
nastupi pejzaž postapokalipse:
bande jurišaju na hranu
cesta ne završi vodom
nego fatamorganom
 
promatraj često
očiju srolanih u džepne lampe:
noć je matrica koju zareže nož
iz ruke starca
pločnik dočeka tvoje tijelo
kao otvoren grob
 
prije toga još i ovo –
stanice skladište vodu
sjene složene u raspored vožnji
jezik prljav i gumen kao strah
 
možeš na križanja
u zadnjem scenariju
starci jedu nikotinske nokte
panorama se nabora na zavoju
prvo sunce izlomi kičme pehista
po stoti put
 
kada se jednom nauči živjeti ravno
kome će trebati upute 
za slučaj potresa?
uglove će držati ozlojeđena patrola
 
sada ruke pomno složene na džepu
i svjestan svih budućih stvari
položen u prve zavoje zvijezda
zauzmi pozu ekvilibrista
otvori uho stupanju noći
i motri, motri gradske stanice
 
 
 
 
KOMORNA
 
Ovo je soba rasapa i hrđe
skelet kupaone, pogažena riječ
ovdje se rađa polarna svjetlost
sijevaju nervoze, narativi sna
umjesto para
kuljaju glavice duhanskih filtera
 
u pet ujutro predmeti se stišću
kosa mi je bunker
sudnjeg dana
 
u dva u noći mrak je sedativ
gdje su mi ruke pepeljarom 
vezane kao sidrom
a tamo gdje su oči, crnilo je tvrđe
bjesnije od svog oguljenog sloja
 
ulice lome dvoboji i stabla
negdje signali odlaze u grom
srca se ruše u tamne komore;
 
svoju komoru sam napunila
trnjem i nabojem
 
 
 
 
ORIGINALNI DJANGO
 
Cesta je pravac, ocean je gluh
taman za tvoj projekt odsustvo
pripreman zadnjih godina buke
koja je mogla sravniti svijet.
jučer sam imala pouzdan plan:
uzmem i slomim sustavan otpor
danas u skladu s kretanjem noći
stojim po strani, ponekoj riječi
dopustim nož.
hladnoća je opet stabilna
celzijusi poput električnih ograda 
van rada čuvaju ubojit napon
antene skupljaju kišu, u svemir 
odašilju smrznuti šum
 
ovo si ti, originalni Django
za kojim hodam precizno tiho
nogu poderanih britvom
vapnenca i smjerno
za repom tvog pratećeg lijesa
općeg mjesta katastrofe
u slijedu kao u potezu tinte
od početka do prve plaže 
spremne da podvuče crtu 
jednim impulzivnim valom
 
pod vjeđama i po džepovima svijeta
vatre se preko svake mjere gase
kamenje pri kraju omekša u sluz
od nas svatko u strogo 
kontroliranim uvjetima plave
međuovisni ili nekim drugačije 
izborenim skladom
potapamo korak 
 
u vodi raštimano suludo oštro
sijevat će tvoje
hardcore tetovaže
 
 
 
 
SITNI SAT
 
Stvar je u sporom spuštanju noći 
sati su uski jarboli 
kojima snop crnih barjaka 
osovi sud trajanja
 
wcee grije zapišan šum 
boce efekt dvogleda
 
kroz prozore bataljun zvijezda 
zauzme prostor kao 
filtere talog 
stalnost samoću 
teror dugo stoljeće mira
 
epilepsija raste u Ianov ples 
na podiju gdje štakore dižem kao sjene
 
imam zube teratoma i raspoloženje ubojice
i ulazim u vaše svete redove
 
 
 
 
FERIJE
 
Mirisi su puščana zrna u adventskom zraku
pogurenom na betonu
komore s narkozom bogovi iz stroja stavljaju
na repeat
poput crnaca berača
za leđima stražara
u krvavom polju američkog juga
beremo suhe pamuke mesa
prebijamo sveca globalnog kolinja 
kao kuče.
jer se kroz zemlju razvija dim
na vješalima šarani izokreću oči
na stolicama lica slomljena od glasa
na gubice montiraju medicinske maske;
sve su vrste iskrižane
svaki je pas već imao svoj dan
testisima mlako stružemo po tlu
 
 
 
 
AUDIOZAPIS 
 
U zadnjem naletu snage
kašalj puca kao klavirska žica
načas sam nijema u njegovoj pjeni
noćas si zapis stoljeća
 
neka se boje
neka im cvokot prosvira prsa u tunel
njime će opet hodati svinje
kao u prvim danima svijeta
 
nema tišine
poroznost svjetla montira razglas
tvog kašlja
 
predlažem da njime pjevaš vrtložno
i bijesno u hardcore bendu
prije nego što pobune priguše
sustavi moći
 
tvoj kašalj je Brailleovo pismo za gluhe
brajica teška milijun vata
povijest se dižu ususret prasku
i jednako teško pada u grob
 
kad utrnu svjetiljke, smire se strvine
i odmore nad njima čeljusti zvijeri
tog vučjeg sata kao i inače
zemljom utišanom poplatom noći
krenut će novi krug
grmit će tvoje plućne trepetljike
 
 
 
 
NOĆNI PROGRAM
 
Odakle u našim redovima uljez? 
tko se ovdje kreće osim nas? 
zašto se noću oglasi alarm 
stežu ključanice 
pojure Nosferatu bjeloočnice
za prvim sumnjivim zvukom? 
istini za volju i nije nam lako 
dobro nas trese rabota kuće 
nekad uz svjetla ostajemo budni 
nekad u krevetu dijelimo znoj 
i nema se bogzna što drugo za reći: 
ljudi ko ljudi 
prostor na zemlji 
vrijeme je prerezan Bergsonov vrat 
neka se svugdje postave kamere 
psi koji mogu nanjušiti stranost
noćni program reprizira najbolje komade
 
 
 
 
FERIJE
 
Ostavi zemlju manje sretnima
napuni puške, zaveži odane pse
ljeto se vraća snagom
recidivista
 
 
 
 
ZADNJI SAT
 
Penji se gore
lijevo pa ravno za vonjem metala. razvuci zastor
gubice muha, kožu razbijenu u ritam zločina
crkvena zvona dužinom sobe
spuštena teškim krčagom neba.
na njemu trudne jesenske muhe čekaju obred hranjenja.
rilca treniraju udar. okice bježe kao i noć
pod šahovsku ploču parketa
 
ruku na masnom volanu srca, očiju smrtno palih u pod
opipaj kucanje tijela, tomove mesa, život pod visokim 
naponom kože. ovako stvari stoje: svijetom se valja 
otrov za pse. sati su crni baloni. jauci pismo-bombe
što ćeš do kraja vremena otvarati u lice
 
sve drugo i sve iz vlažnih nosnica zemlje –
snošaje ptica, krzmanje sunca, dobra i dobro 
skovanog zla – sve slušaj i slušaj kako se guši
u prizoru koji oduzima dah
na krvavoj plahti koraka
 
slušaj kako se guše,
kako iz gustog dima početka, plastične oprave jutra
crvene kreste izdaje pijevce podižu na noge
 
kako se listam? ranama
kako se gasim? patentom
kračunićem lijepo spuštenim na najlon
u posljednji vučji sat
kada me slome čvrstim low kickom
okrenem usta u mangupski o
ispružim ruke u stropove
rasprostrem tepih za tvoje noge
i više ni o čemu ne znam
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg