poezija

Lucija Butković: Vučji sat; izbor

Pročitajte pjesme Lucija Butković, dobitnice nagrade Na vrh jezika (2017.).
Lucija Butković rođena je 1991. u Zagrebu. Diplomirala na odsjeku za filozofiju, apsolvent na studiju komparativne književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Kritičke osvrte objavljivala na feminističkom portalu Muf, zatim i na portalima Ziher.hr i Booksa.hr. Piše poeziju i kratke priče. Osvojila nagradu Kultipraktika "Na vrh jezika" za poeziju 2017. godine, te joj je nedavno objavljena zbirka pjesama "Vučji sat" (Jesenski i Turk, 2018.), iz koje je i ovaj izbor.
U popratnom tekstu knjige je, između ostalog, rečeno: "Poezija Lucije Butković nastala je iz, nema sumnje, aktualiteta, koji autorica prepoznaje kao mračno doba rastuće konfuzije i migracija, bez suosjećanja i solidarnosti, doba iracionalizma. Sile zla kao sile represije, nadzora i kontrole s jedne strane vezane su za sustav, vrlo čest pojam u ovoj zbirci, a s druge strane se čuje galop barbarizacije, prijete nasilje i kaos, što sve skupa rađa kolektivnu tjeskobu. Kolektivnu, jer često autorica koristi prvo lice množine..."



  

 
ŠAHOVSKA
 
U kapuljači signal noći
šahovskom pločom pulsira grad
a na izlazima grada svjetlo se lovi
u niše neonskih reklama
bande šaketaju pustoš, po svemiru
tuku ratovi staroga kova
rijeka iz crte dignuta u nož
takva je noćas hidraulika grada:
slabija tijela izručuju se vodi
uzimam zalet i krećem u L
lakoćom skakača
A3-B5
 
 
 
 
STANICE
 
Noću promatraj stanice
tračnice u audio formatu
kad svjetlo crveni, stagnira
mrak, kad tramvaj projuri
nastupi pejzaž postapokalipse:
bande jurišaju na hranu
cesta ne završi vodom
nego fatamorganom
 
promatraj često
očiju srolanih u džepne lampe:
noć je matrica koju zareže nož
iz ruke starca
pločnik dočeka tvoje tijelo
kao otvoren grob
 
prije toga još i ovo –
stanice skladište vodu
sjene složene u raspored vožnji
jezik prljav i gumen kao strah
 
možeš na križanja
u zadnjem scenariju
starci jedu nikotinske nokte
panorama se nabora na zavoju
prvo sunce izlomi kičme pehista
po stoti put
 
kada se jednom nauči živjeti ravno
kome će trebati upute 
za slučaj potresa?
uglove će držati ozlojeđena patrola
 
sada ruke pomno složene na džepu
i svjestan svih budućih stvari
položen u prve zavoje zvijezda
zauzmi pozu ekvilibrista
otvori uho stupanju noći
i motri, motri gradske stanice
 
 
 
 
KOMORNA
 
Ovo je soba rasapa i hrđe
skelet kupaone, pogažena riječ
ovdje se rađa polarna svjetlost
sijevaju nervoze, narativi sna
umjesto para
kuljaju glavice duhanskih filtera
 
u pet ujutro predmeti se stišću
kosa mi je bunker
sudnjeg dana
 
u dva u noći mrak je sedativ
gdje su mi ruke pepeljarom 
vezane kao sidrom
a tamo gdje su oči, crnilo je tvrđe
bjesnije od svog oguljenog sloja
 
ulice lome dvoboji i stabla
negdje signali odlaze u grom
srca se ruše u tamne komore;
 
svoju komoru sam napunila
trnjem i nabojem
 
 
 
 
ORIGINALNI DJANGO
 
Cesta je pravac, ocean je gluh
taman za tvoj projekt odsustvo
pripreman zadnjih godina buke
koja je mogla sravniti svijet.
jučer sam imala pouzdan plan:
uzmem i slomim sustavan otpor
danas u skladu s kretanjem noći
stojim po strani, ponekoj riječi
dopustim nož.
hladnoća je opet stabilna
celzijusi poput električnih ograda 
van rada čuvaju ubojit napon
antene skupljaju kišu, u svemir 
odašilju smrznuti šum
 
ovo si ti, originalni Django
za kojim hodam precizno tiho
nogu poderanih britvom
vapnenca i smjerno
za repom tvog pratećeg lijesa
općeg mjesta katastrofe
u slijedu kao u potezu tinte
od početka do prve plaže 
spremne da podvuče crtu 
jednim impulzivnim valom
 
pod vjeđama i po džepovima svijeta
vatre se preko svake mjere gase
kamenje pri kraju omekša u sluz
od nas svatko u strogo 
kontroliranim uvjetima plave
međuovisni ili nekim drugačije 
izborenim skladom
potapamo korak 
 
u vodi raštimano suludo oštro
sijevat će tvoje
hardcore tetovaže
 
 
 
 
SITNI SAT
 
Stvar je u sporom spuštanju noći 
sati su uski jarboli 
kojima snop crnih barjaka 
osovi sud trajanja
 
wcee grije zapišan šum 
boce efekt dvogleda
 
kroz prozore bataljun zvijezda 
zauzme prostor kao 
filtere talog 
stalnost samoću 
teror dugo stoljeće mira
 
epilepsija raste u Ianov ples 
na podiju gdje štakore dižem kao sjene
 
imam zube teratoma i raspoloženje ubojice
i ulazim u vaše svete redove
 
 
 
 
FERIJE
 
Mirisi su puščana zrna u adventskom zraku
pogurenom na betonu
komore s narkozom bogovi iz stroja stavljaju
na repeat
poput crnaca berača
za leđima stražara
u krvavom polju američkog juga
beremo suhe pamuke mesa
prebijamo sveca globalnog kolinja 
kao kuče.
jer se kroz zemlju razvija dim
na vješalima šarani izokreću oči
na stolicama lica slomljena od glasa
na gubice montiraju medicinske maske;
sve su vrste iskrižane
svaki je pas već imao svoj dan
testisima mlako stružemo po tlu
 
 
 
 
AUDIOZAPIS 
 
U zadnjem naletu snage
kašalj puca kao klavirska žica
načas sam nijema u njegovoj pjeni
noćas si zapis stoljeća
 
neka se boje
neka im cvokot prosvira prsa u tunel
njime će opet hodati svinje
kao u prvim danima svijeta
 
nema tišine
poroznost svjetla montira razglas
tvog kašlja
 
predlažem da njime pjevaš vrtložno
i bijesno u hardcore bendu
prije nego što pobune priguše
sustavi moći
 
tvoj kašalj je Brailleovo pismo za gluhe
brajica teška milijun vata
povijest se dižu ususret prasku
i jednako teško pada u grob
 
kad utrnu svjetiljke, smire se strvine
i odmore nad njima čeljusti zvijeri
tog vučjeg sata kao i inače
zemljom utišanom poplatom noći
krenut će novi krug
grmit će tvoje plućne trepetljike
 
 
 
 
NOĆNI PROGRAM
 
Odakle u našim redovima uljez? 
tko se ovdje kreće osim nas? 
zašto se noću oglasi alarm 
stežu ključanice 
pojure Nosferatu bjeloočnice
za prvim sumnjivim zvukom? 
istini za volju i nije nam lako 
dobro nas trese rabota kuće 
nekad uz svjetla ostajemo budni 
nekad u krevetu dijelimo znoj 
i nema se bogzna što drugo za reći: 
ljudi ko ljudi 
prostor na zemlji 
vrijeme je prerezan Bergsonov vrat 
neka se svugdje postave kamere 
psi koji mogu nanjušiti stranost
noćni program reprizira najbolje komade
 
 
 
 
FERIJE
 
Ostavi zemlju manje sretnima
napuni puške, zaveži odane pse
ljeto se vraća snagom
recidivista
 
 
 
 
ZADNJI SAT
 
Penji se gore
lijevo pa ravno za vonjem metala. razvuci zastor
gubice muha, kožu razbijenu u ritam zločina
crkvena zvona dužinom sobe
spuštena teškim krčagom neba.
na njemu trudne jesenske muhe čekaju obred hranjenja.
rilca treniraju udar. okice bježe kao i noć
pod šahovsku ploču parketa
 
ruku na masnom volanu srca, očiju smrtno palih u pod
opipaj kucanje tijela, tomove mesa, život pod visokim 
naponom kože. ovako stvari stoje: svijetom se valja 
otrov za pse. sati su crni baloni. jauci pismo-bombe
što ćeš do kraja vremena otvarati u lice
 
sve drugo i sve iz vlažnih nosnica zemlje –
snošaje ptica, krzmanje sunca, dobra i dobro 
skovanog zla – sve slušaj i slušaj kako se guši
u prizoru koji oduzima dah
na krvavoj plahti koraka
 
slušaj kako se guše,
kako iz gustog dima početka, plastične oprave jutra
crvene kreste izdaje pijevce podižu na noge
 
kako se listam? ranama
kako se gasim? patentom
kračunićem lijepo spuštenim na najlon
u posljednji vučji sat
kada me slome čvrstim low kickom
okrenem usta u mangupski o
ispružim ruke u stropove
rasprostrem tepih za tvoje noge
i više ni o čemu ne znam
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Luka Mayer: Tko, što?

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Mayer (1999., Zagreb) studira šumarstvo u Zagrebu. Pohađao je satove kreativnog pisanja i radionice čitanja Zorana Ferića.

proza

Ana Romić: Tjedan dana posutih fragmentima samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Romić (1993., Hrvace) studirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s radom Filozofija egzistencijalizma u romanu „Sam čovjek“ Ive Kozarčanina. Velika je ljubiteljica književnosti, osobito poezije koju i sama piše, te psihologije i filozofije. Živi u Zagrebu.

proza

Matea Šimić: Kuća za bivše

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i društvene komentare na hrvatskom i engleskom. Članica je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisu za istraživanje i umjetnost EuropeNow, časopisu za feminističku teoriju i umjetnost Bona, portalu za književnost i kulturu Strane te portalu za politiku i društvena pitanja Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

proza

Monika Filipović: Ljetna večer u Zagrebu '18.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Monika Filipović rođena je u Zagrebu 1996. godine. Studentica je politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem poezije i kratkih priča, a trenutno radi i na svom prvom romanu. U svome pisanju najradije se okreće realizmu. Dosad nije objavila nijedan svoj rad.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg