poezija

Anamarija Mutić: Polaroid

Anamarija Mutić rođena je 14. rujna 1998. u Požegi. Završila je prirodoslovno-matematičku Gimnaziju u Požegi, a sad studira hrvatski jezik i književnost i pedagogiju na Filozoofskom fakultetu u Splitu. Pobjednica je literarnih natječaja Goranovo proljeće (kategorija učenika osnovnih škola, 2013.), Moja Fejs priča (2013.), Volim Hrvatsku (2013.), Goranovo proljeće (kategorija učenika srednjih škola, 2016.), Po(e)zitiva (2016.). Sudjelovala je na državnoj smotri LiDraNo za literarne radove 2015., osvojila je drugo mjesto na međunarodnom konkursu Mihajlo Kovač za poeziju u kategoriji srednjih škola. Njeni su radovi objavljivani u zborniku Župančićeva Frulica (2013.), Zborniku Savremene Ljubavne Poezije pod pokroviteljstvom Kreativne radionice Balkan, časopisu filozofskog fakulteta u Splitu The Split mind, zborniku Višeglasje: Zbornik odabranih pjesama 6. Europskog Fejsbuk pjesničkog festivala, zborniku Džepni oblak (2015.), antologiji Poslednji cvetovi zla (2016.), zborniku Kaži mi tko si (2016.). 2016. godine također je sudjelovala u finalu International Music and Poetry Festa, a u listopadu 2016. široj publici se predstavila na skupnoj izložbi konceptualne umjetnosti Art Adria Annale kao najmlađi umjetnik. Uz poeziju piše i glazbu, a 2016. godine izdala je prvi singl naslovljen Naš svijet.



 

 
Mekoća 
 
Tebe je začelo 
nježnim guranjem u pupak
pozdravljeno svime 
nalik fizičnosti 
kad odljepljenje jezika 
s nepca pita 
odgađanje buke, 
 
izrodilo riječima
kao buhtlicu 
još tišeg.
 
 
 
 
 
Nije amen sve što boli
 
oklop moga ljudstva
gomila
dijabetes
i tišinu
neozvučenost gudala
 
ginem
u ime oca i firma
i vrata svetoga
doma
mene, mene, neoprana
jabuka
 
 
 
 
 
 
Kako je Lukino išta otad Bog
 
Luka je vjeru začeo na stepeništu kad je stao pretresati dati komad svemirštine.
 
vodiš ljubav s neartikuliranom energijom
ja sam pronađena u tom svemiru i materija mi je žmarak cjeloće
 
rađam oganj
cijedi me prodiranje Tarzana 
mimo pet čula
ja sam indijanska žena 
blagi potpaljivač zanesenosti u čovječjem Bogu
 
tebi koji plodiš virtuoznošću 
hraniš mravima
crvenim ovrpčane noge  
tijelo je apstrakcija zasićenosti
 
predajem ti jastvo zanosa
idi u svjetlost
uzdigni se neka se uzdigneš uzdići će te moji mravi  
(budi gore ostani kakav virtuoz)
 
u škripcu blagosti postojanja
živim ti bit u manifestu
mojih mravi suza i blaženstvo
 
 
 
 
 
Jus ad bellum
 
rano je jutro i slušam kako u šupljini instrumenta bog napušta još jednog leptira 
slamaš se pod mojim bedrima i intenzivno grebeš nebesa jer sviće a još uvijek te drži 
mučnina od 
      jučerašnje sintetike.
današnja misija: mrziti leptira iz dubine duše ne samo zbog uništena jutra već i zbog stanja uma. ranjivost se manifestira kao posljedica prvog tromjesečja trudnoće – žuta umjetnina koja udara na usta – zato si savršen virtuoz kroz čija je crijeva prošlo više gramaže ilegalnog nego što će ikada proći kroz moje nevine ruke.
prisili se da blago otvoriš oči i
                              prostenji
                                        kako da oprostim leptiru koji počiva u gitari? 
najezda tišine, još mučnine uz znoj i lateks 
predvečerje – ubijeno si prevaljen preko dvije dimenzije, a ja molim sve u što navodno ne vjerujem samo da ti pruži onoliko svijesti koliko je potrebno da osjetiš moje prste među svojima.
prožet užasnim nemirom iznenada ustaješ, drhtavo i nesigurno nosnicama filtriraš smrt iz akustare, ravnalom uzduž presijecaš pokojnika iz prve
i,
      čini mi se da ovako uvečer
                    samo natopljen si stihovima koje posvećujem svima osim tebi
 
 
 
 
 
 
žvaka: spokoj-nespokoj
 
KAKVA BI klizavost 
BILA u pitanju
 
              
da me po pola tijela rastavi
 
na cesti otišle plodnosti
dok vozači viču
hoćeš još dugo tu
istjecati jogurte
vinske mušice iz malog mliječnog tetrapaka 
na slamku 
srčite  slobodni pad 
mojih kapaka
 
 
 
 
 
Voljenje
 
oslobađamo se iz krletke
gnijezdim usne
pod krila
tu je moj lijes
ljubim
uveo kljun
puding i
dijabetes nadražuju
nabrekao trbuh
 
molim te
   ispod ove cjeloće
ne reci da čuvat ćemo tek
ptičicu
 
 
 
 
 
 
Vabljenje djevojčice
 
svako podne ručanje kurca
da nesmetano guraš prste u moje pletenice 
jer ti kosa ne raste dvadeset godina 
otkako si navukao rebe do struka i 
šapnuo mi da ti se sviđa što imam mesa
 
 
 
 
 
Ortus
 
naše Adamovo rebro
u obliku čovječice
postat će svjesno
našeg lica
i to iščekivanje obilje je sreće pored
sve sreće
što će se danas dogoditi
 
 
 
 
 
Hematomi 
 
kako razviti jastvo i tvojinu u treće tijelo
ako su crveno 
i plavo
nešto žuto i zeleno
jednako konfuzni kao počelo:
udarac u kurac i pičku
nakon kojega moja tijela slaviš kao novootkriveni totem
ako ne i nešto čudesnije
 
 
 
 
 
Kainovi biljezi
 
prvo sjeme, kaleme, aršine ukrućenosti zemlje, 
 
   oprosti 
 
ja sam ti vječna neobičnost doručaka domaćin i hranitelj kapljica isise i dajem ti
krvi elisu za dizanje gucić  prvog zraka evo sam ti potpuna zanos i kiša vreća za rascvaljenost pupkovine skandiranje na spomen postojanja i isparavanje svake
žeđi
 
    što te ničja jutra na prvu nisu voljela
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Luka Mayer: Tko, što?

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Mayer (1999., Zagreb) studira šumarstvo u Zagrebu. Pohađao je satove kreativnog pisanja i radionice čitanja Zorana Ferića.

proza

Ana Romić: Tjedan dana posutih fragmentima samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Romić (1993., Hrvace) studirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s radom Filozofija egzistencijalizma u romanu „Sam čovjek“ Ive Kozarčanina. Velika je ljubiteljica književnosti, osobito poezije koju i sama piše, te psihologije i filozofije. Živi u Zagrebu.

proza

Matea Šimić: Kuća za bivše

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i društvene komentare na hrvatskom i engleskom. Članica je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisu za istraživanje i umjetnost EuropeNow, časopisu za feminističku teoriju i umjetnost Bona, portalu za književnost i kulturu Strane te portalu za politiku i društvena pitanja Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

proza

Monika Filipović: Ljetna večer u Zagrebu '18.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Monika Filipović rođena je u Zagrebu 1996. godine. Studentica je politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem poezije i kratkih priča, a trenutno radi i na svom prvom romanu. U svome pisanju najradije se okreće realizmu. Dosad nije objavila nijedan svoj rad.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg