proza

Bono Cvitkušić: Rosa Višljin

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Bono Cvitkušić (1999., Vinkovci) studira sociologiju i hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Dobio je jednu zapaženiju literarnu nagradu „Europa u školi“. Piše pjesme u prozi i veće prozne oblike.



 

                                  Rosa Višljin

 

Bilo mi je na početku mog boravka u akademiji, teško steći prijatelje, upravo zato jer je mnogima moja pričljivost bivala nepodnošljivom, tako da su me mrko gledali i u sebi željeli da se što prije odvoje od mene.

Iskrenost nikada nisam namjeravala žrtvovati da bi se svidjela povlaštenoj grupi vršnjaka.

Barem mi nisu mogli predbaciti nepoznavanje političkih odnosa, tome sam ih mogla podučavati, i to ne govorim kao nekakva umišljena veličina.

Bili su posve ravnodušni i nezainteresirani za bilo kakav oblik javnog angažmana.

Ne bi poveli nikakvu akciju kada bi im zemlju okupirao strani uljez, dok sam ja uživala u gledanju filmova koji su progovarali o mračnim razdobljima prošlosti.

Oni bi sigurno na satu književnosti preletjeli informaciju o Sartreovom sudjelovanju u pokretu otpora, dok sam se ja divila njegovoj hrabrosti da se zauzme za ono u što vjeruje.

Tu simpatiju prema njemu gajila sam dijelom i zbog njegove filozofije, no posjet akademiji i druženje s vršnjacima, trebao me odvući od takvih mračnjačkih svjetonazora.

Njegova uloga u raspravama bila je isključivo posrednička, ali i poticajna jer je u istomišljenost naše grupe, unosio zdravorazumska mišljenja, ili se barem tješio da to čini.

Navodio je druge na ispravan trag, ukazujući im gdje su pogriješili u svojim shvaćanjima.

Ponekad bi mi zasmetalo što se otvoreno ne izjašnjava i ne priklanja jednoj strani.

To me je posebice smetalo kada bi ostali sami, što je doduše bila rijetkost, jer je osama bila nepoznanica za sve nas.

Nisam znala pred kime se ustručava progovoriti o svemu što ga tišti, kada više ne postoje strane koje bi on trebao pomiriti u svojim stajalištima.

To sam pripisala njegovoj zatvorenosti, kao da ga nešto zakoči svaki puta kada se osjeti pozvanim da nešto kaže.

No, cijenila sam ga zbog onoga što sam o njemu saznala za vrijeme našeg upoznavanja.

Svi bi na moje ime Rosa odgovorili s ushićenjem zbog tako lijepog imena, kojeg su vezivali uz ružu i time ga smatrali imenom  koje nosi neka ljupka osoba.

On je moje ime povezivao sa naočigled dvije različite stvari iz polja umjetnosti.

Prva je pjesma Edith Piaf „La vie en rose“, koja je u izvedbama opernog pjevača Boccelija i pojavljivanjem u televizijskoj seriji „How i met your mother“, ponovno oživjela i time nadišla godine njenog nastanka, čineći je dostupnijom onima koji nisu bili skloni operi, ili naprosto nisu bili miljenici tih izvedbi.

Druga poveznica dolazila je iz književnosti, iz fiktivnog imaginarija pisca Roberta Bolana, o kojem mi je govorio bez zaustavljanja, čak je odlagao vrijeme predviđeno za početak slobodnih aktivnosti, samo da bi im rekao sve što se o tom piscu imalo za reći.

Oscar Amalfitano, jedan od Bolanovih lika osuđenih na egzil i strahovanje, upravo je svoj kćeri nadjenuo ime Rosa, iz počasti prema romanu „Beskrajna ruža“ Benne Von Arcimboldija, još jednog od njegovih likova kojima se stalno vraćao i udisao im fiktivni život.

Govorio je kako bi svi romanopisci bili otpisani, ukoliko bi se okušali u pisanju po njegovom modelu, slijedeći njegovu poetiku.

O temama kojih se on doticao drugi bi odustali na 20-toj stranici, svjesni da ne mogu ispisati više, a i te bi stranice spram Bolanovih bile frivolne i nimalo opčinjavajuće.

Ne znam kako si je dopuštao donositi takav sud, jer ima pregršt vrsnih spisatelja čiji je talent neiscrpan.

Oni se ne bi iscrpjeli do 20. stranice, samim time ne znam zašto je toliko uzdizao tog pisca.

Njegove poveznice, usprkos tome što se malo zanio u obrazloženju istih, bile su nekako dovitljive, pa sam mu se za vrijeme kreativnih radionica pridružila u pisanju pjesme.

Svi smo imali za zadatak predati nekakav rad, naš izbor bio je pjesma, zaokružena i upotpunjena mojim stihovima.

Naša pjesma izazvala je razdraganost drugih već na prvo slušanje.

Da ju je on ostao pisati, pripadala bi odrednici „nadrealizma“ ili „apstraktnog ekspresionizma“, no ovako je bila tek zgodna refleksivna pjesma, oko koje nitko nije morao dubiti o njenom smislu, nego je samo nagraditi pljeskom podrške za sav uloženi trud.

Nakon predstavljanja pjesme, otišli smo vratiti gitare koju su koristili članovi naše grupe u izvedbi njihove pjesme.

Pogledao me kao da ne vjeruje da sam ja pristala nešto odnijeti, nimalo ti ne pristaje ova uslužnička figura, rekao mi je.

Čuj uslužnička, pa nisam obučena kao konobarica, nisi me ugledao u kratkoj suknji i bijeloj odori.

Cijenio je moj intelekt, tako da nije pomišljao da bi ja pristala na nekakav oblik manualnog rada, naravno onog koji isključuje tesarstvo, cijepanje drva ili bilo kakav teži napor.

Sutra smo se spremali za odlazak iz akademije, on je strugao kotačima kofera niz betonske stepenice i gledao prema stablu, ispod kojeg je sjedila djevojka i nešto čitala.

Izgledala mu je kao netko tko je došao da preuzme posao voditeljice u akademiji.

Sva mjesta su već bila popunjena, tako da im nije nedostajalo mladih snaga, revnih brinuti se o nadarenim mladim ljudima.

Njegova košulja boje mlijeka, njegova ramena što su se jedina izdvajala u sićušnosti njegova naličja, odlazila su negdje gdje moj pogled nije mogao doprijeti, ostavljajući me sa uspomenom na riječi kojima me opisao, „argumentirana i iskrena“, zahvalna sam mu što je svojom iskrenošću opisao moju. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg