poezija

Petra Rosandić: Pred lavu (iz knjige pjesama)

Pročitajte dio iz knjige pjesama "Pred lavu" Petre Rosandić. Knjiga ovih dana izlazi u izdanju Durieuxa.
Petra Rosandić (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom Fakultetu u Splitu. Objavljivana je u regionalnoj periodici: Zarezu, Temi, Poeziji, Agonu, Split Mindu, Kolapsu, Ulaznici, Proletteru, Fantomu slobode, zborniku Rukopisi 36, Antologiji mladih suvremenih autora BHSC jezika FFZG-a 'Meko tkivo'. Rukopis na engleskom jeziku Why I died polufinalist je internacionalne nagrade Tomaž Šalamun 2015 američkog časopisa Verse.
Radila je kao izvršna urednica književnog sajta Kritična masa. Objavila je zbirku poezije Ako dugo držiš usta otvorena (Presing, Srbija, 2014.). Bavi se kolažem i dizajnom, živi u Madridu.



 

SMETNJE ILI NEMIRI U VREMENU – PROSTORU

 

 

uspinju se glazbene kutije iz trgovine pod prozorom

liježu glasove u sobi 

našla si se da sjediš možda od sinoć

ne mogavši se pomiriti s tim da smo ono

što smo izabrali reći

 

Mojsije je dobio rogove greškom u prijevodu

 

trepnula si i vidjela – nad tobom šesnaest malih ruku

pomiče grobnu ploču

crna pereš podove palača ne smijući

pogledati vlasnike u oči

trepnula si i vidjela – goriš a masa skandira kao da će

to kasnije znatno pridonijeti kvaliteti života

 

s ulice nova ponuda zvuka

nitko ne navija glazbene kutije

ustaješ i govoriš –

ja sada idem a vi me zovite samo ako nekom bude trebalo

zaozbiljno jebati mater

 

kad ne znaš zašto si u njima i kad krenu

bespredmetni razgovori

napuštaš prostorije

prodavač na pauzi – mrtve glazbene kutije 

zurenjem ih naviješ u pet koraka i izvršiš galamu

nad ulicom

od sad pa nadalje paziš da se ne odvedeš u zatvor

pokušavajući popraviti stvari

 

korakom na grad

jesi li u gradu u kojem si mislila da jesi

srce se igra strujnim krugom tijela lupka činele u ušima

 

opet te uši

žarna nit u hipotalamusu

u hipokampusu šišmišev radar

tko ne voli lude ne zna koliko je

lako poludjeti

 

živci rastežu harmonike misli dok im ne puknu mjehovi 

kiša sitničari dajući ljudima priliku da nađu zaklon

poprave maske ako su u društvu

kao jučer kao danas kao sutra

 

a sutra je prva pošiljka ploča, prazni crtački blok

shiraz i klepet svrake

velike mutirane želje krnjavi uskomešani uljezi

na zatvaranju poklopca vremena

 

toliko je gradova

na nekom od računa mora biti novca 

pitaš na što je nužnije potrošiti

bankomati su nove telefonske govornice

prenuo se beskućnik koji je spavao pod jednim

uključio u razgovor

rekla si mu da je izgleda sitno sve što imaš 

on ti je rekao – bog te blagoslovio

tako je bankomat čuo za boga tako su se

bankomat i bog zbližili

ubrzo nakon bog se uselio u bankomat

ni beskućnika ni tebe nije zvao na vjenčanje

 

maske ljudi akvarel

kiša bocka kao zubi šteneta

 

zastaje životinja s čovjekom

čovjek i danas naziva životinje štetočinama

trepnula si i vidjela – vođena si ali si i onaj koji te vodi

trepnula si i vidjela – bale su ti balast

usta će ti popucati usneš li na mrkoj gumenoj zemlji

valovlje planina orgulje bure

u smrti u mraku cvilež buka od koje se povraća

tjeraju te krvavu od staja

trepnula si i vidjela – sve četiri su ti zavezane noge

konopom kojim te preko ramena zabacio na leđa

netko čije pazuho ne možeš ugristi jer ti je

slomljena njuška

 

sad se sjećaš te nikad zaslužene vjernosti

nešto zakuha u stanicama

opekama života za koje si mislila

da se nikad ne mogu rastaliti

kao da bi bilo pogubno

kao da si ikad znala gdje treba početi

a gdje završiti sa sobom

kao da si zaboravila da se nikamo ne može doći

dok se ne zajaše i ne prevesla sebe

 

neodgodivu se sjetu pokušava zasmijati

iz lokve na ulazu trgovine

trepnula si i vidjela – oko tebe nisu više ljudi

glave im na letećim pladnjevima

trepnula si i vidjela – skačeš sa stabla na stablo 

prelijećeš parkove

 

kapi o tlo ping pong lopte

kiša kucka kao kokice u loncu

iz klimavih klopki kolnika

salijećeš fasade

 

ništa nije na svom mjestu u toliko

stanova po sekundama

ni svijeće ni sagovi ni slike ni stolovi

ni sofe ni smeća ni stropovi

ni sjene ni sapuni ni sobe ni stanari

ni smočnice ni sušila ni satovi

ni stube na kakvima si znala sjediti u slovo S

ništa nije na svom mjestu ali što je unutra

unutra je potčinjeno kao da se jedino

među zidovima može izračunati ludilo

govoriš – svi van, 'amo svi van

 

sram je skalpelski precizan ili ga se ima ili ga se nema

trepnula si i vidjela – kad si se umorila sletjela si

na katedrali o križ oštrila jezik 

od gore mjerila amebe utuljeno liježu u Petrijevoj posudi

nikad nije bilo teško nahraniti gladne

teže je zasititi pohlepne

visoka je katedrala oštar križ

pridružuješ se milijunima ako na njemu bude i tvoje krvi

svejedno ga oštriš ako će to nekima isprazniti pladnjeve

 

s fasada na avionske kljunove

smiješaš karte oblaku odrežeš prsa

začudiš čelo kliznu sunčane naočale

kockaš se kockaš li sve na jezik

na jezik na jezik na naš početak

naš padobran ili balon

drugi će spasiti svijet   

 

ne odlučuješ brojevima sreća nema veze s tri

ako odlučiš da nesreća dolazi triput doći će

samo da dokaže da dolazi triput

nije iz ekipe kolokvira ispite stavlja svećenički ovratnik

ide linijom manjeg otpora

što sve ljudi neće napraviti ljudima dok

kombiniraš paradokse o obilju

 

govoriš – pokažite ruke

ruke izrasle iz praznih želudaca

u skliskim stepeništima izmaknutoj stolici

smicalici tla pod nogama visidbi o koncu

pokvarenim kočnicama

ruke koje zaboravljaju da su bile opečene

to su ruke koje će čupati

glave iz blata

 

odžmiriš prižmiriš odžmiriš

u metežu grizu za palčeve zatežu mrežu

kišobrani poklopci pladnjeva

za ispušten komad sunca ljudi su trampolin

govoriš – svi ovuda, 'amo svi ovuda

sve ćemo znati na vrijeme

 

sletjela si sutra na zemljane ruke

gnijezdima glad grči grla

sletjela si svračjim klepetom pod tamnu

pjenu i poklopac

 

u stanu kojim tvoja gazdarica isplati

svoje nove prozore i svoje zimovanje u Los Angelesu

pozirajući ispred tebe sedam tvojih biljaka

raspravljat će o zraku i tvojim naglim premještajima

poplavljuje ulica hipnotizirana ih crtaš

okrećeš opere koje zauzmu čitavo popodne

govoriš – ostavite me na miru

 

nisam još gotova

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg