poezija

Karla Crnčević: Poezija (izbor)

Karla Crnčević (1989., Dubrovnik) objavljvala je poeziju u različitim časopisima i portalima. Od 2012. intenzivno radi kao filmska radnica i radnica u kulturi. U okviru ovogodišnjeg Vox Feminae festivala u radnoj verziji pokazan je film ''Na brdu'' na kojem radi sa snimateljem Darijem Matićem. 2018. od strane HAVC-a financijski je podržana za razvoj prvog dugometražnog dokumentarnog filma koji se bavi pitanjem zajednica i konstruiranja istih na području Hrvatske pod radnim nazivom ''Linije bijega''. Jedna je od osnivačica Unseen festivala koji se od 2017. bavi revitalizacijom i stvaranjem novih kino prostora u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.



 

1

tamnim noćima najmekše se liježe

u lokve

osjećaj pod očima tad se gradi

kao nepodijeljen prostor

zgužvanim stiroporom i najlonom

od mjehurića

koje detoniramo prstima

koža je ponor u koji se zavlačimo

pred naletima noževa i snijega

kroz maleni bijeli prozor iglua

svjetlost pada reinkarnirana

iz vremena u kojemu

se spotičemo granama stabala

bijele kore

crtam ti srce na podlaktici i

ostavljam opuške šita u suterenu

skupa s aluminijskim poklopcem

megle voćnog jogurta i

iskašljanom kuglom mačje dlake.

 

 

 

11

ovdje je dobro

trudim se ostati skromna

ima nešto ritualno u odijevanju

uvijek iste haljine,

jedino se

ne mogu pomiriti s vjetrovima

dok se zaustavljaju nad koncentričnim kanalima koji navodjnajvaju

ruže

pred bakinom kućom

 

iza ugla zapada

pojavljuju se ratni brodovi

granate uništavaju nadstrešnice,

terasa puca po linijama

dlanova

podrum je uvijek otvoren

pod bakinom kućom

koju je napustila nakon što je čula

povik: ribe! ribe!

 

 

 

111.

grad je noćas kao bunar u koji smo ulili ocean šupalj i mračan
čujem ga kako šumi

u daljinama
spajaju se karike oduzimanja prostora – teritorij se mijenja

grad noćas pamti kretanja,
tragove koje ostavljamo
neposluhe, inate, bjesove i
čopore mnogostrukosti
nikad nisam sama, uvijek nas je više žubori i svijetli

razvijenom mrežom žica iznad ravnih krovova na kojoj odmaraju crne ptice
dok ne izađe sunce
blago izmješteno prema jugu

dok ne okončamo bolna šakalska lutanja oduzetim prostorima
ekskluzivom privatnosti s kojom nemamo ništa zajedničko

grad rupa
propušta zvukove otvara vlažne labirinte poziva na traženje lomljenje i potapanje

 

1111.

zgrabili su moj mekani trbuh pokušali njime namamiti vjetruše u kaveze za trening

dugo smo se vozili kombijima tamnih prozora uz vijugave cestice
sa štrikovima već stegnutima oko bokova
da zadržimo stabilnost straha i pogleda

planine su otvarale nutrine preda mnom kao da su mogle vidjeti
biljege po tijelu
ljubičaste polumjesece na gležnjevima

i ozlijeđena hvatišta ahilovih tetiva

sa planina, uvijek bih se osvrtala i pogledom tražila zvučnu vodu
da ju snimim
da ju uhvatim na vrpcu

pa potopim, isperem, osušim i ispočetka zavrtim

 

 

 

 

5.

sjećaš li se revolucije u rojavi

sjećaš li se revolucije u rojavi trčala si tamo

čistit puške

htjela si raditi filmove

od kojih će boljeti oči

okupljali ste se za večerama,

žvačući noževe i vilice

punih usta govorili ste o štrajku glađu kao o borbi

pljuvali viruse

unutar zidova

poslala si pisma kakva se više ne

šalju

o mokrim snovima letrista

o narodu bez prijatelja, osim planina

 

51.

htjela je nazvati da pita zašto žuti lišće
na drvu života koje
smo prošlo proljeće unijeli pod trideset drugi plafon borbe

naše duge dlake okomito su
se zabile u dormeo nadmadrace
zavjese su postale još prozirnije
sad mirno možemo špijunirati sestre
dok se traže pod plahtama
- manje me boli ali
leđa i dalje pamte
pustinje oker boje
sjene lišenog svjetla
kamo smo bježali pred policijskim sirenama
na šarene plesnjake, sunca i disko kugle okupljali se oko ploče rizika
opkoljeni
pomicali čahure metaka umjesto crvenih figurica kosā prekrivenih mat narančastim perikama
s devetmilimetarskim pištoljima
u kožnim torbicama
čvrsto stisnutima oko trbuha

 

 

 

 

 

511.

 

crni mačak je noćas u uličnim borbama izgubio dio repa dugo je zavijao

a onda nestao

među makovima

kojima su umorne majke uspavljivale djecu prije teških smjena

kako ne bi zaplakala prije nego ih

one mogu utješiti

bolje da spavaju

dok se otresu sandale

pune prašine

dok se maknu stolnjaci

s ostacima voska

dok se očiste plinske cijevi

kroz koje se sporo spuštamo

u dane

nek se probude točno na vrijeme ošamućena od mirisa

kako bi se uhvatila za majčin gumb, za sreću

dimnjačara

 

5111.

 

prije spavanja
počešljam brkove
i izvadim mucice iz pupka
trenje su-postojanja stvara ovisnost
o udasima prije buđenja
zajedno smo sanjali
četiri dlakave noge
spiralnu kućicu poviše zelenog oceana sporo pješačenje iz kine
otvore na visokim stropovima povezane nivoe crvotočina
nadzor
u kojem ne vidiš ništa više
sve ti izmiče
kao kad se igraš zrakom sunca
pored quadalkivira 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg