poezija

Mateja Jurčević: Žene iz Altamire (iz knjige pjesama)

Mateja Jurčević rođena je 1995. u Vinkovcima. Studira komparativnu književnost i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dobitnica je nagrade Goran za mlade pjesnike za 2016. godinu. Nagrađeni rukopis, Paranoja, objavljen je 2017. pod naslovom Bijela vrata. Svoju drugu zbirku, Žene iz Altamire, objavljuje 2019. godine. Piše književne kritike. Poeziju je objavljivala na portalima, te u zbornicima i časopisima kao što su: Tema, Eckermann, Nova riječ, Književna riječ Strane, Poezija, Polja i drugi.



 

***

 

Moja se ljubav širila zemljom

kao sovjetski stanovi

U jedan si najzad uselio

ali kroz njegov kuhinjski prozor nisi prestao

motriti vrane što u pirueti ulijeću u nebo

na ostakljenom pročelju banke

 

 

 

 

***

 

Sada je tu gdje stojiš jedna livada i jedna dolina

ispod planinskog lanca

na plavim pločama zgrada

od svega je ostalo samo ime i snijeg

Kakve su to ulice na istoku grada

iza kojih se vuče devetnaestoljetni vitez

i grafitira neki lik

njezin je valjda

više nije žena sada je bulevar

li la lo lu le

kraj trgovine igračkama tepa plišanim medvjedima

bijeloj i smeđoj mladunčadi

Kako se ćud promijeni kada postaneš djed

koliko unučadi stane u dvjesto godina staro krilo

Otvorio bi zoološki za svoje hidrofobno potomstvo

ali ne ovdje i ne u ovoj zemlji

u kojoj more ispire pločnik

 

 

 

***

 

U tu je zemlju uletjelo moje srce kao

ptica u motor aviona

i laptop ti je skliznuo s bedra

i stranac ti je povratio u krilo

Voljet ću te dok ne opožari

dok velika metalna majka

s grudi ne zbaci maske za kisik

 

 

 

 

***

 

Tri kamena ukradena iz luke

tri slane njuške labradora

taru se u džepu o moje prste spasitelja

Tako šećemo gradom

vlažni kameni psi zlostavljani od mora i ja

s lancem čiji doseg završava u ovoj zemlji

 

Sada se mogu samo propinjati

sada će me velike bijele ruke povući natrag u okot

 

Sjedeći pred jednom francuskom slastičarnicom

s tvrdim leglom u jakni lakše spoznajem:

Moje svjetleće zjenice ne mogu obustaviti

tvoju nježnost za solarne ploče

Zato ću nas nahuškati na izlog i razbiti ga

u oči popodnevnih gostiju

Treba se samo skotrljati

iz želatinoznog gnjeva u staklo

i baciti kerber-kamen

u veliku zdjelu kuhane kreme

 

Svi će pobjeći nenadano slijepi

nenadano slani

Samo će meni staviti brnjicu na brbljave ruke

i odvesti me tamo

gdje će mi dati pločicu s imenom

na koje ću se nehotice odazvati

 

 

 

 

mogućnosti

 

Da sam tog dana

ne dvojeći kao melankolični požar pred obiteljskom kućom

pojela riblju platu u tišini popodneva

život bi krenuo u drugome smjeru

prema Idahu ili Montrealu

Trebalo je jesti kao medvjed

jesti s kostima glavom i škrgama

biti nafta koja se noću iskrada iz prekooceanskog tankera

i ždere ikru na tematskom plesnjaku

 

Trebalo je jesti

i na putu za Idaho ili Montreal

ne bi se ispriječio ovaj susret

kao glad utjelovljena u cvjetnom ornamentu rajčice

 

Da si tog dana ostao sjediti u žutom kvadratu ravnodnevnice

bilo bi nemoguće opaziti

da u očima uzgajaš zeleno-smeđe patke

i s vremenom bih svarila more

s vremenom bi otpali očnjaci

 

Sada si mi zaglavljen u podčeljusnoj žlijezdi

i svako jato koje me nadleti

zamišljam obareno u ključalom jezeru

 

 

 

 

zatim su se dugo smijali

 

a ja bez zrcala bez izloga bez prozora automobila

u kojem bi se moglo ogledati

ako je bura razmjestila moje posloženo lice

ako je prelomila Kupidov luk o kamene koševe

preostao je samo duboki tanjur donje usne

s ječmenim riječima natopljenim vodom

svaka mi drskost ispadne plačljivo

 

U novom kupaćem kostimu

u žutoj haljini

čekala sam prijevoz do Budve

do Budve je nekoliko sati

do Budve ćemo unatoč vjetru

na obalu ćemo prijepodne iz mora nikada

Rekao je: drži me

za jestivu riječ kao prsti otopljen sladoled

Zatim se na želudac spustila noć

zatim su se u gradu upalila svjetla

zatim su se dugo smijali

 

 

 

 

pustinje

 

I da ne zaboravim

kauč sa žutim točkama – nastoj da ga ne iznesu

Ništa je ispod našivenih dugmića

ništa zbog čega bi vrijedilo oslijepiti obiteljskog vepra

Oderat će meso tvoje uniforme

kao tri godine prije

oprugom moje bedro

 

U podne su mi opet u grlo ucijepili školjke

tako postajem crveno more s dubokim obrazima za ronjenje

Uzgajam u njima tri svjetleće ribe koje se na udarac

pale i gase i pregaraju

Sanjam te ponekad u bijelom

dolaziš s ljeskavom zmijom u šaci kako bi je podigao i

razdijelio mi nateklu čeljust

objesio o pluća krhke kuglice prosinačkog zraka

 

Naše je sabirno mjesto na vjetrovitoj čistini

nepotrebno prostranstvo za igličasta tijela

Na ulicama

u novinama

za okruglim hrastovim stolovima zovu nas Ježpolje

U Ježpolju su danas proglasili jesen i otresli jabuke

oni koji su vjerovali u košare nisu se vratili da nam kažu

postoje li i vrijedi li nastaviti sa zrenjem

 

Prije nego popusti grč koji me veže za stablo

željela bih spoznati sredinom i košticama

kako su tvoji topli prsti gipko okrenuli dugačak broj

izručivši im ime i adresu

oblik nosa i raspon ruku

Zvonko si pjevao u rupice telefona:

 

Sjećam se točno toga proljeća

Bile su suviše kratke da bi ih spojila na mojim leđima

 

 

 

 

 

što je ostalo nakon što smo napustili stan

 

Na osunčano parkirno mjesto iznijet ću monsteru u velikoj glinenoj zdjeli

sušilo s rubljem i stolac

da sjednem uz cestu u svoj dugi pravokutnik u kojemu se od tebe može naći

samo oprani sivi sako

da izložim obraze i čelo

karoseriju lica

da ugasim klimu i osmjehnem se prtljažniku susjednog Smarta

da me s petog kata netko polije prljavom vodom

da bude ljeto i more koje donosi kuhanu plastiku s daleke pučine

da iz miješanog otpada izvlačim boce i dijelim ih kao milosrdni Samaritanac

kao sladoledar

da uvečer spakiram stvari i krenem i da za mnom trče djeca

da me pitaju ima li još

 

 

 

 

 

disanje ljubavi

 

Uho i pramen kose

to je sve što se zamjećuje iza kovanog duhana

ali se promjer novčića širi ako otvorim šaku

ako je stisnem

netko se unutra počinje moliti bogu

netko mrmori esej o škrtosti

poziva se na ustav

 

U trenutku kada ovom cestom prođe

policijska patrola s pjevajućom sirenom

u ovaj kišni jesenski dan

palac mi odguruje tvoje pozelenjelo lice

i s tvojim zadivljenim pogledom na dugu peraju

koja čisti mokro vjetrobransko staklo

nešto je među nama konačno kao morsko dno

 

Više ne režem podstave kaputa da bih tvoje gladno polje

opskrbila svjetlošću

ne podižem te kada se otkotrljaš pod stolicu ili radijator

na blagajni plaćam samo tvojim skrivenim tijelom

na svakom mjestu te gubim

na svakom te ostavljam

 

 

 

 

 

himera

 

Njemu su pod kapke uglavili

debelu povijest grčke civilizacije

 

Bio je nabuhlih očiju

kada mu se ona učinila skladnijom od pojmovnika

Godinu nakon utvrdio je:

Žene koje leže na grašku izrastaju u njega

 

Zbog naivne jestivosti praštao je

vječnu glupost bilja

sljepoću za svjetlo sjenu i zvuk

nikome potrebne konstelacije planeta

kojima vjeruje ona u kojoj prebiva

suluda mržnja prema riječnim ribama

dabrovima

i uopće svemu nalik na nju

 

On pak nije ni po čemu nalik na vodu

nije ga moguće pustiti da oteče niz slavinu

niti ga pripitomiti za bazen

On presađuje režnjeve riječi

iz zemlje u zemlju iz zemlje u zemlju

za nju je zemlja dom glistama i ništa više

 

Na rođendan

njoj je uzgojio ružu u enciklopediji suvremene kulture

i dugo čekao da se sol kristalizira u britkost

 

Ali ona

još uvijek ne zna imenovati nijednoga bas-gitarista na svijetu

 

I u trenutku

mrena nježnosti pada

kao knjige u vatru na Opernplatzu

 

 

 

 

 

nemogući predjeli

 

Raj – ona stoji

na prstima desne noge

u zdjelici vage za brašno i orahe

Kazaljka ne hita ne titra

šuti usmjerena u nula u negram

O kada bi se pomaknula lijevo

pola kile ispod ničega

on bi se vratio

sigurno bi

 

 

 

 

 

pokušaj samoubojstva u lutrijskom bubnju

 

Umrijeti u takvome krugu

bježeći iz vlažnih usta boga

značilo bi biti prognan kroz njegove zube

kao sjemenka suncokreta

 

Tvoja ti savjest govori:

Nije ljubav ako ne uplaćuje na voljene brojeve

premda je odavno napustio dan svojega rođenja

preselivši sve stvari u sredinu ljeta

 

Za sobom je ostavio zbunjeno vrijeme

koje ga u matičnim knjigama traži

nadraženih kazaljki

i tebe

primoranu upitati majku u koliko je sati čula

prvi panični vrisak spoznaje da je rujanska kiša

samo atrofirano jezero

 

Jedino tako kombinacija može biti potpuna:

tvoj datum i sat i tvoja početna masa

to si uglavnom ti

numerirana i dotjerana do u vlas

stišćeš bijeli listić i čekaš pred televizorom

fanfare furioznih anđela

izvlačenje

trenutak kada će te bubanj pretvoriti u iracionalan broj

 

 

 

 

povratak

 

Samo da zatopli

samo da se povuku jakne iz izloga

samo da se probude činčile i napuste joj leđa

kao Gandhijevi pobunjenici

počevši od vrata

mirno

niz udubljenu crtu kralježnice

samo da se provuku između butina

kroz kanjon u plodnu noć

Taman da se vrisne od straha

taman da se odbaci koža

i pobjegne

golog mesa u divljinu 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg