poezija

Denis Ćosić: Crveno prije sutona (iz knjige pjesama)

Denis Ćosić (Karlsruhe, 1996.) prvostupnik je ekonomije hotelskog menadžmenta i trenutni student diplomskog studija upravljanja ljudskim potencijalima. Osnovnu školu i gimnaziju pohađao je u Požegi. Pjesme su mu objavljenje u različitim antologijama, zbornicima, časopisima i na portalima u Hrvatskoj i regiji. Pjesme su mu prevođene na engleski, makedonski i slovenski jezik. Prva zbirka pjesama Neonski bog mržnje izlazi mu 2019. godine pobjedom na natječaju Pjesničkih susreta u Drenovcima za najbolji neobjavljeni rukopis. Zbirka je nagrađena Poveljom uspješnosti na 25. danima Josipa i Ivana Kozarca. Iste godine, s rukopisom Crveno prije sutona, koji je završio i u najužem izboru natječaja Trećeg trga, osvaja „Gorana za mlade pjesnike“.



 

Gušterna

Kada se prsti prekrste i pod nogama popuca mahovina, majke zaplaču nevrijeme.

Ispod kamena, leži ranjen gušter, s istočenim žutilom pod nogama. Netko mu je oduzeo sunčane kolutove. Svijet se zaustavio od sakupljenog bola, izlio stajaćice i odlučio započeti iznova. Nebo je postalo površina oka.

Kada se majke primire, sagnu crna koljena i postanu jaje.

 

 

Očišta

Oči su posvuda. Smeđe oči. Oči gazele prije ugriza hijene.

Pokušavam pobjeći od takvih očiju. Uvuku se u zidove i istječu crnu rosu. Pokraj parka u kojemu hranim vrane raspolovljenim orasima, jedno oko sraste s korom platane. Ispod mosta, koji možeš prijeći tijekom žednog razdoblja godine, povremeno isplivaju iskopane riblje oči. Iz tvornice u blizini, izlaze ljudi s ogromnim očima što se poput golemog crvenog mjehura presijavaju u njihovim rukama.

Kada mjesec noću pomiluje visoku travu i reflektira nejasne obrise, kada obližnje kuće pojedu sjene i iz njih istrči pas pred automobilska svjetla, vidim oči koje gledaju kako cesta postaje raspuknuti suzni kanal.

Oči su posvuda. Suhe, od pijeska i bakrene trave. Sparne savanske oči.

 

 

Obris bjelanjka

Gdje se primiš, ništa ne raste. Tvoje veliko stopalo prošlo mi je kroz pluća i ostavilo udubljenje.

Iznad tvoje glave neobičan kolut. Na njemu mravi hodaju po pjegavim limunima. Nakon ljeta, rotirat ćemo ga oko naših strukova.

Otkako je sve naopako, zamišljam te u obrisu bjelanjka. U šipražju si razvučen prugama tek oprašenih veprova.

 

Vidrikovac

Na moje zaprepaštenje, u tmini crnog podneva, iz lonca punog komorača iskočila je vidra. Njeno krzno, ljepljivo od slane svile, presijavalo se po aluminijskoj foliji u kojoj spava. Vidra voli središta dana, iz njihove točke uzleti do neba i okruži mi glavu u ravnini ekvatora. Kada u prvoj minuti poslijepodneva primijetim izdanak vlastite sjene, vidra se u nju skutri i zaplovi na leđima. Ostatak dana, boravi u sjeni, sve dok ne poraste i zaluta obrisima udaljenih brjegova.

 

 

Pitija

Jutros smo hvatali polarnu lisicu. Krzno joj je potamnjelo od ljetnoga sunca. Lisica se probija kroz nakupine lišća, iskapa gujavice i polaže nam ih u ruke. Obećao sam lisici pokloniti snijega. Ona zečjim stopalima mreška moje tjeme u potrazi za hladnoćom.

Lisicu smo izgubili gledanjem u sunčevu baklju. Isparila je s mišlju o tome kako trebamo postati zrelije ličinke. Kada smo preskakali svjetlosnu užad, sjedila je pod tvojim nogama i tiho pjevušila sunce zrije u mukama poklonit ću gujavicu tvojim rukama. Lisica pije kišno jezero, gujavice pužu preko naših zglobova. Lisica želi biti crno sunce pretvoreno iz kugle snijega.

Pokraj hrpe otpaloga lišća, spustio sam glavu u lisičja stopala. Sunce zrije u rukama postat ćeš gujavica u mukama, poklopi me dlakavim šapama, utisne u zemlju i prođe nosom u unutrašnjost mozga. Lisica se ohladi u mojoj glavi i zacrni nebo.

Jutros smo hvatali polarnu lisicu. Krzno je uprljala čupajući gujavicu iz zemlje tvoga vrta. Prišla je tvom uhu i izustila iz njuške: sunce sazrelo u mukama drži me u svojim rukama.

 

 

Nostalgija

Ruku mi je obgrlila čvrsta mačja čeljust. Mačka hoda uz mene, sa zubima u zglobovima, oprezno me motreći lovačkim očima. Za njom se vuku mladunci u lancu, noge im zapinju u močvarni mulj. Kada poželim iščupati ruku, njuška joj se namreška, razdvoji mi mjestimice očnjacima kosti.

Što hoćeš od mene, mačko, pusti me na miru!

Ne odrasti, ne odrasti, mačka će ti ruku raskopati kao termitnjak.

 

 

Smokvenjak

U crvenicu zbila korijenje, procvjetala aluminijska smokva. U rupi stabla leže polegnuta djeca. U smokvu ulazim kao osa.

Ne jedi mušku smokvu. Kada jednom uđeš postat ćeš smokva. Djeca će ti ploditi smokve. Svršit ćeš na nečijoj koži poput mliječnog soka s bradavica. Smokve su groblja osinja. 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg