Drama

Espi Tomičić: Ne zaboravi pokriti stopala (fragment)

Espi Tomičić (1995.) student dramaturgije na ADU u Zagrebu i član feminističkog kolektiva fAKTIV.



 

Fragment iz neobjavljenog poetsko-dramskog teksta "Ne zaboravi pokriti stopala"

 

 

 

Tebi koji si tu noć uzeo kalašnjikov i ubio mi oca.

 

Htio sam ti posvetiti tekst.

Htio sam te ubiti.

Htio sam ti reći što si mi učinio.

Htio sam te posjetiti.

Htio sam ti napisati pismo prijetnje.

Htio sam ti napisati pismo podrške.

Htio sam ti reći da ti opraštam.

Htio sam ti reći da je možda bolje tako.

Htio sam ti reći da moju sestru tuče partner.

Htio sam ti reći da je i nju i mene brat lemao.

Htio sam ti reći da je to radio jer je osjećao preveliku bol.

Htio sam ti reći da si za tu bol kriv.

Htio sam ti reći da te moj brat čeka.

Htio sam ti reći da će se on osvetiti.

Htio sam ti reći da me toga najviše strah.

 

prvo riješi to sam sa sobom

nisi spreman pisati tekst o tome

danima ne spavaš

svako jutro skidaš mokru majicu sa sebe

drhtiš ispod vrućeg tuša

tuš me smiruje

kao da mi zagrijava tijelo

pothlađeno tijelo

tijelo koje se trese

to je od panike

drhtim i zima mi je

proljeće je

Htio sam ti reći da te guglam svaki dan.

Htio sam ti reći da znam gdje ti majka radi.

Htio sam ti reći da je mene moja napustila.

Htio sam ti reći da sam ljubomoran na tebe.

Htio sam ti reći da više ne mogu.

i ubojice imaju majku koja ih voli

hajde

reci to

hajde

reci

izgovori naglas

Moja baka svaki dan plače.

Moja baka govori da joj je gotov život.

Moja baka mi govori da ne znam što znači izgubiti vlastito dijete.

 

moja baka voli svoga sina kriminalca

majka ubojice tvoga oca pati za sinom

i ubojice imaju majku koja ih voli

zamisli

svi imaju majku koja ih voli

baš svi

osim tebe

Htio sam te pitati, znaš li ti što je strah?

 

bojiš se da je on jedina osoba s kojom možeš biti blizak

baš s njim koji je bio ondje

koji točno zna što se dogodilo u tom trenutku

u trenutku kojeg sanjaš godinama

kojeg zamišljaš

koji ti zabljesne na semaforu

dok pušeš svjećice na improviziranoj rođendanskoj torti

za stolom i svakim ručkom

na kavi

ispred ogledala

pod tušem

možeš biti blizak samo s njim koji je to učinio

koji zna kako je centrirao

i u kojem je trenutku odlučio stisnuti okidač

je li to učinio afektivno

ili je točno znao kad

možda je brojao sekunde

ili je pucao u puni sat

on je savršeni partner za dijalog

njemu ne treba uvod

objašnjenje

ni bolno otvaranje

strah prestaje onog trenutka kad skočiš sa sedmog kata

nikad nećeš skočiti

ubit ćeš ga

Htio sam te pitati, znaš li ti što je čekanje?

čekaš ga već deset godina

čekanje se pretvorilo u maštanje

svaki dan ukucavaš njegove inicijale u Google

ubojicama rijetko napišu puno ime i prezime

to je deset godina onog osjećaja kad čekaš majku ili oca u vrtiću

i stalno misliš da će u tom trenutku baš oni ući kroz vrata

ili kad nakon rizičnog seksa čekaš rezultate testiranja

ili osjećaj čekanja

oca da se vrati iz zatvora

s putovanja kako je to majka voljela zvati

smrti

slijetanja

iako nikad nisam ušao u avion

čekanje prestaje onog trenutka kad on izađe

još malo i nišanit ćemo ga

znam držati pištolj

Htio sam te pitati, znaš li ti što je poniženje?

zvali su baku i rekli joj da će on izaći

zvali su baku da provjere je li to njoj u redu

zvala me sutkinja

rekla mi je da onaj M.J. izlazi

onaj

pazi zove ga onaj

i izgovara samo inicijale

rekao sam

čekaj stvarno

pa zašto je tebe zvala

ne znam

da me pita je li mi to u redu

što mislim o tome

jebote ova država

kao da ne bude problema s naše strane

aha zbog osvete

tvom bratu nisam ništa govorila

nemoj

nadam se da neće saznati

on stalno govori o osveti

ne spominji mi to

rekla je

molim te nemoj mu ništa reći

baka znaš da neću

neko vrijeme smo samo bile u tišini

baka bit ćemo okej

baka bit ćeš dobro

stisnuo ti se želudac

zamislio si da udaraš svaku osobu koja ti se približi

to ti se često događa kad je bol prevelika

tad snažno stisneš oči i zamišljaš da trčiš po livadi

koja nema početka ni kraja

on plaćeni ubojica izaći će na slobodu

poniženje je kad sutkinja pita majku ubijenog što ona misli o tome

više to ne možeš podnijeti

nećeš izdržati

predugo si izdržao

ne možeš sad odustati

Htio sam te pitati, znaš li ti što je zabrana?

ne dopuštaš si tugovati

emocije nisu dozvoljene

zadržavaš sve u sebi

tupsone jesmo okej

tupsone tata će brzo doći natrag

uvijek to kažeš

stvarno hoću

to si rekao i prije dvije godine

obećavam

dugo sam se bojao okrenuti

zašto?

uštipnuo sam se ispod popluna

i još uvijek si bio ovdje

tata će biti tu

nisam te htio buditi

nemoj otići

molim te tata

vodi me sa sobom

idemo na ručak ha

ajmo tups

diži se

već sam rekao mami da ću živjeti s tobom

i dolazi jedan avion

visoko

visoko

bam

najviše

tuf

pljas

više se nikad nije vratio

naglo slijetanje

više se nikad nije vratio

mrzim avione

i slijetanja

ljeto

čekam ga na svakoj plaži na kojoj smo skupa bili

to sam ljeto puno plivao

stalno sam bio sam

otkrio pisanje poezije

i plakao u moru

pisao poruke u boci

to sam ljeto pokušao preživjeti

sve sam ti poslao u boci

jesi našao koju?

znaš

jedan muškarac u dućanu je izgledao kao ti

tata!

tata!

nekoliko puta sam te pokušao dozvati

njemu ti je otac ubijen prije nekoliko tjedana

čuo sam kako se došaptavaju

tata!

tata!

zašto se ne okrećeš?

još uvik je istraumatiziran

a di mu je mater?

biće pije kavu negdi doli na rivi

jadno dite

snažno sam stisnuo oči

i zamišljao da trčim po livadi

koja nema ni početka ni kraja

udri ga!

ajde udri ga!

aj mali ne zajebavaj

ma kaj je

vidjet ćeš ti 'ko je mali

reka sam ti da mi se makneš s očiju

izudarat ću te

Ante šta radiš

rekao sam mu

nemoj molim te Ante

zašto to radiš

udarit će te

boli me kurac

možda je on veći

al' ja sam luđi

gdje je mama?

briga me

bam

bam

tres

moj se brat zaletio na tridesetogodišnjaka

bio je osnovnoškolac

primio ga je za potkošulju i naslonio na zid

udario je glavom o kamen

čuo sam kako mu viču

pusti maloga

on ti nema ćaću

Htio sam te pitati, kad si ti napravio svoju prvu glupost?

nije mali kriv

nije kriv nema oca

otac mu je bia mafijaš neki iz Zagreba

ubijen je

aha to je bia neki obračun među njima

ubijen je

ubijen

brat je ležao na zidiću

tresnuo je kad ga je pustio

snažno sam stisnuo oči i počeo trčati

čekao sam da se umorim

još uvijek ne mogu spavati

nakon toga smo se samo nastavili raspadati

 

drhte ti noge

skroz od tabana prema gore

u trbuhu osjećaj kao nakon snažnog udarca

konstantna bol

 

misliš da nije ispravno plakati

vrisnuti

duboko udahneš i zaustaviš se

ne dopuštaš si tugovati jer prije svega želiš biti pravedan

otac ti je bio ubojica

kriminalac

bolji si od toga

za ubojicama i nasilnicima se ne tuguje

makar ubojica i nasilnik bio tvoj otac

moraš svima sve reći

izbaci to iz sebe

ne srami se

ne smiješ nikad postati agresivan

ne trebaš njima ništa reći

oni ne mogu shvatiti taj život

samo će te osuđivati

ne pripadaš tim ljudima

'ko njih jebe

mi znamo kako se to rješava

 

Htio sam te pitati, znaš li ti što je djetinjstvo?

 

djetinjstvo je jedino o čemu razmišljaš

djetinjstvo je kolovoz u tvojoj dječjoj sobi

on na prozoru

vratio se s putovanja

iz zatvora

vjetar širi miris kolonjske

bijela dolčevita

jedna bora između očiju

nalik broju osam

friško obrijano lice

cipele od zmijske kože

ti ga se sjećaš kao muškarca mekana lica

snažnih ruku

i rečenica

tupsone moraš završiti školu

to je najbitnije

tupsone uvijek pokrij stopala dok spavaš

tako te ja čuvam

tako si siguran

često je znao dodati

da je bar meni to za školu imao tko reći

djetinjstvo je ono na što si njega sveo

 

Htio sam te pitati, kakvo je bilo tvoje?

 

postao je tvoj predmet kojeg raznašaš po životima

godinama

stanovima

ponorima

ne sjećaš se djetinjstva

sve ti je u magli

 

Htio sam te okriviti za sve u životu.

Htio sam ti reći da postajem agresivan.

Htio sam ti reći da se bojim.

Htio sam ti reći da se strašno bojim da ne postanem dio svoje obitelji.

Htio sam ti reći da me užasava pomisao da postanem nasilan.

Htio sam ti reći da me strah da ćeš mi ti to učiniti.

Htio sam ti reći da te želim pogledati u oči.

Htio sam ti reći da ne mogu.

Htio sam ti reći da to ne mogu.

Ostani unutra.

Svaki dan mislim na tebe.

To traje već deset godina.

Nikad nisam nikome dopustio da mi bude bliži. 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg