Espi Tomičić (1995.) student dramaturgije na ADU u Zagrebu i član feminističkog kolektiva fAKTIV.
Fragment iz neobjavljenog poetsko-dramskog teksta "Ne zaboravi pokriti stopala"
Tebi koji si tu noć uzeo kalašnjikov i ubio mi oca.
Htio sam ti posvetiti tekst.
Htio sam te ubiti.
Htio sam ti reći što si mi učinio.
Htio sam te posjetiti.
Htio sam ti napisati pismo prijetnje.
Htio sam ti napisati pismo podrške.
Htio sam ti reći da ti opraštam.
Htio sam ti reći da je možda bolje tako.
Htio sam ti reći da moju sestru tuče partner.
Htio sam ti reći da je i nju i mene brat lemao.
Htio sam ti reći da je to radio jer je osjećao preveliku bol.
Htio sam ti reći da si za tu bol kriv.
Htio sam ti reći da te moj brat čeka.
Htio sam ti reći da će se on osvetiti.
Htio sam ti reći da me toga najviše strah.
prvo riješi to sam sa sobom
nisi spreman pisati tekst o tome
danima ne spavaš
svako jutro skidaš mokru majicu sa sebe
drhtiš ispod vrućeg tuša
tuš me smiruje
kao da mi zagrijava tijelo
pothlađeno tijelo
tijelo koje se trese
to je od panike
drhtim i zima mi je
proljeće je
Htio sam ti reći da te guglam svaki dan.
Htio sam ti reći da znam gdje ti majka radi.
Htio sam ti reći da je mene moja napustila.
Htio sam ti reći da sam ljubomoran na tebe.
Htio sam ti reći da više ne mogu.
i ubojice imaju majku koja ih voli
hajde
reci to
hajde
reci
izgovori naglas
Moja baka svaki dan plače.
Moja baka govori da joj je gotov život.
Moja baka mi govori da ne znam što znači izgubiti vlastito dijete.
moja baka voli svoga sina kriminalca
majka ubojice tvoga oca pati za sinom
i ubojice imaju majku koja ih voli
zamisli
svi imaju majku koja ih voli
baš svi
osim tebe
Htio sam te pitati, znaš li ti što je strah?
bojiš se da je on jedina osoba s kojom možeš biti blizak
baš s njim koji je bio ondje
koji točno zna što se dogodilo u tom trenutku
u trenutku kojeg sanjaš godinama
kojeg zamišljaš
koji ti zabljesne na semaforu
dok pušeš svjećice na improviziranoj rođendanskoj torti
za stolom i svakim ručkom
na kavi
ispred ogledala
pod tušem
možeš biti blizak samo s njim koji je to učinio
koji zna kako je centrirao
i u kojem je trenutku odlučio stisnuti okidač
je li to učinio afektivno
ili je točno znao kad
možda je brojao sekunde
ili je pucao u puni sat
on je savršeni partner za dijalog
njemu ne treba uvod
objašnjenje
ni bolno otvaranje
strah prestaje onog trenutka kad skočiš sa sedmog kata
nikad nećeš skočiti
ubit ćeš ga
Htio sam te pitati, znaš li ti što je čekanje?
čekaš ga već deset godina
čekanje se pretvorilo u maštanje
svaki dan ukucavaš njegove inicijale u Google
ubojicama rijetko napišu puno ime i prezime
to je deset godina onog osjećaja kad čekaš majku ili oca u vrtiću
i stalno misliš da će u tom trenutku baš oni ući kroz vrata
ili kad nakon rizičnog seksa čekaš rezultate testiranja
ili osjećaj čekanja
oca da se vrati iz zatvora
s putovanja kako je to majka voljela zvati
smrti
slijetanja
iako nikad nisam ušao u avion
čekanje prestaje onog trenutka kad on izađe
još malo i nišanit ćemo ga
znam držati pištolj
Htio sam te pitati, znaš li ti što je poniženje?
zvali su baku i rekli joj da će on izaći
zvali su baku da provjere je li to njoj u redu
zvala me sutkinja
rekla mi je da onaj M.J. izlazi
onaj
pazi zove ga onaj
i izgovara samo inicijale
rekao sam
čekaj stvarno
pa zašto je tebe zvala
ne znam
da me pita je li mi to u redu
što mislim o tome
jebote ova država
kao da ne bude problema s naše strane
aha zbog osvete
tvom bratu nisam ništa govorila
nemoj
nadam se da neće saznati
on stalno govori o osveti
ne spominji mi to
rekla je
molim te nemoj mu ništa reći
baka znaš da neću
neko vrijeme smo samo bile u tišini
baka bit ćemo okej
baka bit ćeš dobro
stisnuo ti se želudac
zamislio si da udaraš svaku osobu koja ti se približi
to ti se često događa kad je bol prevelika
tad snažno stisneš oči i zamišljaš da trčiš po livadi
koja nema početka ni kraja
on plaćeni ubojica izaći će na slobodu
poniženje je kad sutkinja pita majku ubijenog što ona misli o tome
više to ne možeš podnijeti
nećeš izdržati
predugo si izdržao
ne možeš sad odustati
Htio sam te pitati, znaš li ti što je zabrana?
ne dopuštaš si tugovati
emocije nisu dozvoljene
zadržavaš sve u sebi
tupsone jesmo okej
tupsone tata će brzo doći natrag
uvijek to kažeš
stvarno hoću
to si rekao i prije dvije godine
obećavam
dugo sam se bojao okrenuti
zašto?
uštipnuo sam se ispod popluna
i još uvijek si bio ovdje
tata će biti tu
nisam te htio buditi
nemoj otići
molim te tata
vodi me sa sobom
idemo na ručak ha
ajmo tups
diži se
već sam rekao mami da ću živjeti s tobom
i dolazi jedan avion
visoko
visoko
bam
najviše
tuf
pljas
više se nikad nije vratio
naglo slijetanje
više se nikad nije vratio
mrzim avione
i slijetanja
ljeto
čekam ga na svakoj plaži na kojoj smo skupa bili
to sam ljeto puno plivao
stalno sam bio sam
otkrio pisanje poezije
i plakao u moru
pisao poruke u boci
to sam ljeto pokušao preživjeti
sve sam ti poslao u boci
jesi našao koju?
znaš
jedan muškarac u dućanu je izgledao kao ti
tata!
tata!
nekoliko puta sam te pokušao dozvati
njemu ti je otac ubijen prije nekoliko tjedana
čuo sam kako se došaptavaju
tata!
tata!
zašto se ne okrećeš?
još uvik je istraumatiziran
a di mu je mater?
biće pije kavu negdi doli na rivi
jadno dite
snažno sam stisnuo oči
i zamišljao da trčim po livadi
koja nema ni početka ni kraja
udri ga!
ajde udri ga!
aj mali ne zajebavaj
ma kaj je
vidjet ćeš ti 'ko je mali
reka sam ti da mi se makneš s očiju
izudarat ću te
Ante šta radiš
rekao sam mu
nemoj molim te Ante
zašto to radiš
udarit će te
boli me kurac
možda je on veći
al' ja sam luđi
gdje je mama?
briga me
bam
bam
tres
moj se brat zaletio na tridesetogodišnjaka
bio je osnovnoškolac
primio ga je za potkošulju i naslonio na zid
udario je glavom o kamen
čuo sam kako mu viču
pusti maloga
on ti nema ćaću
Htio sam te pitati, kad si ti napravio svoju prvu glupost?
nije mali kriv
nije kriv nema oca
otac mu je bia mafijaš neki iz Zagreba
ubijen je
aha to je bia neki obračun među njima
ubijen je
ubijen
brat je ležao na zidiću
tresnuo je kad ga je pustio
snažno sam stisnuo oči i počeo trčati
čekao sam da se umorim
još uvijek ne mogu spavati
nakon toga smo se samo nastavili raspadati
drhte ti noge
skroz od tabana prema gore
u trbuhu osjećaj kao nakon snažnog udarca
konstantna bol
misliš da nije ispravno plakati
vrisnuti
duboko udahneš i zaustaviš se
ne dopuštaš si tugovati jer prije svega želiš biti pravedan
otac ti je bio ubojica
kriminalac
bolji si od toga
za ubojicama i nasilnicima se ne tuguje
makar ubojica i nasilnik bio tvoj otac
moraš svima sve reći
izbaci to iz sebe
ne srami se
ne smiješ nikad postati agresivan
ne trebaš njima ništa reći
oni ne mogu shvatiti taj život
samo će te osuđivati
ne pripadaš tim ljudima
'ko njih jebe
mi znamo kako se to rješava
Htio sam te pitati, znaš li ti što je djetinjstvo?
djetinjstvo je jedino o čemu razmišljaš
djetinjstvo je kolovoz u tvojoj dječjoj sobi
on na prozoru
vratio se s putovanja
iz zatvora
vjetar širi miris kolonjske
bijela dolčevita
jedna bora između očiju
nalik broju osam
friško obrijano lice
cipele od zmijske kože
ti ga se sjećaš kao muškarca mekana lica
snažnih ruku
i rečenica
tupsone moraš završiti školu
to je najbitnije
tupsone uvijek pokrij stopala dok spavaš
tako te ja čuvam
tako si siguran
često je znao dodati
da je bar meni to za školu imao tko reći
djetinjstvo je ono na što si njega sveo
Htio sam te pitati, kakvo je bilo tvoje?
postao je tvoj predmet kojeg raznašaš po životima
godinama
stanovima
ponorima
ne sjećaš se djetinjstva
sve ti je u magli
Htio sam te okriviti za sve u životu.
Htio sam ti reći da postajem agresivan.
Htio sam ti reći da se bojim.
Htio sam ti reći da se strašno bojim da ne postanem dio svoje obitelji.
Htio sam ti reći da me užasava pomisao da postanem nasilan.
Htio sam ti reći da me strah da ćeš mi ti to učiniti.
Htio sam ti reći da te želim pogledati u oči.
Htio sam ti reći da ne mogu.
Htio sam ti reći da to ne mogu.
Ostani unutra.
Svaki dan mislim na tebe.
To traje već deset godina.
Nikad nisam nikome dopustio da mi bude bliži.
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.