poezija

Omer Ć. Ibrahimagić: Izbor iz poezije

Omer Ć. Ibrahimagić (Tuzla, 1968.) je ostavio svoje pjesme, priče i putopise u bosanskohercegovačkim i inozemnim časopisima, listovima, portalima i blogovima. Publicirao je knjige: Boje Sunca (2000.), Ćilibar i perle (2007. i 2008. - II izdanja), Obične riječi (2012.), Vaša priča, naša knjiga (2012.), Poznavanje prirode i društva (2014.), Dobre godine (2018. - II izdanja), Pogled na moj svijet (2018.). Koautor je prve zbirke poezije ljekara - liječnika u Bosni i Hercegovini Šest bijelih mantila (2007.). Zastupljen je u nekoliko knjiga proze i poezije. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine i Društva pisaca Tuzlanskog kantona. Primio je nagrade: Mak Dizdar (za najbolju zbirku pjesama), Fondacije za izdavaštvo (za najbolju knjigu) te Simha Kabiljo i mnoge druge. Doktor je medicinskih znanosti, radi u Klinici za neurologiju Univerzitetskog kliničkog centra te predaje na Univerzitetu u Tuzli. Publicirao je veliki broj radova iz oblasti medicine u Bosni i Hercegovini i inozemstvu. Oženjen je, otac kćerke i sina. Živi u rodnom gradu.



 

NOĆ BESTRZAJNIH TOPOVA

Za Feral Tribune i Partibrejkers

 

Kročili smo u izbu preostalih urbanih volšebnika,

okrunjenih strahovitom željom za mentalnim samoodržanjem,

spremnih na nesiguran dijalog sa svakodnevicom,

okuženom u lascivnost, nespokoj i sram.

 

Uvukla nas je poticajna muzika koja se upijala u pore,

kroz koju smo osjećali zadovoljštinu,

dok nam je porađala nadu da sraz koji živimo

ne mora biti isuviše bolan.

 

Gledali smo bezrazložno zanemarenu mladost

kako se getoizira i otcjepljuje od bolne stvarnosti,

kako se trudi da uživanjem u ovom minijaturnom ozvučenom prostoru

nadomjesti sve propuste u kojima se rasplinuo privid boljeg života.

 

Osvijestila nas je sva srčanost pokušaja te šačice privilegovanih

čije smo prisustvo osjećali svud okolo.

Sebe smo, ergo, doživljavali kao zatočene u bezizlaznost,

u kojoj se unaprijed zna da primitivni neprestano kidišu u zastrašujućim hordama,

sa neugasivom željom i bez poštivanja stečevina.

Kao i da snaga bestrzajnih topova ljubavi i časti nisu sasma dovoljne

kako bi ih se zaustavilo u razarajućem makijavelističkom performansu.

 

Tješili smo se da negdje, možda već u susjedstvu,

postoje još neki urbani heroji koji imaju snage

da istupe pred barikade,

podignu ruke u gard i protivno pravilima razuma,

povedu preostale ratnike,

naoružane tek odgojem i ponosom,

u neravnopravnu borbu kojoj se ne vidi kraja.

 

 

 

 

                                                         Jazz Club, ulica VI bosanske brigade,

                                                        Tuzla, noć i januarova i februarova, 2009.

 

 

 

 

 

 

PEŠTA

 

 

Zagrljeni uživamo u muzici sjedeći u pabu ulice Vaczy.

Crno pivo nenametljivo hladi i zagrijava.

Izjedna.

Baš ko dva namćora, prepiremo se, ko je bio bolji.

Meni je kralj Koloman zanimljiv jer je govorio i pisao na šest-sedam jezika.

Tvrdio je, u tom mračnom vaktu, da vještice ne postoje jer ne upozna nijedne.

Pronicljivo, za mene dosta.

Njoj je Anonimus primus inter pares.

Zabilježio je povijest Mađara, a nije se potpisao.

Unikatno, čudna skromnost koju valja cijeniti.

Ugodan je divan.

Kada šutimo, svako misli svoje.

U glavi su njenoj perači mosta sa 2.800 sijalica (sija, blista, konstrukcija čista).

Potom, izvori tople vode kilometar u utrobi zemlje, izvučeni da služe čovjeku.

Ja opet, sasvim jasno, vidim NEP-stadion dupke pun, zadihtovan sa 108.000 navijača.

Vidim horne Mađare kako melju Engleze i konačnih 7:1 na kraju.

Mene tu, nažalost, nema.

Posmatramo ljude ispod mosta Milenijuma kroz godišnja doba.

Od oktobra do marta se kližu, u aprilu, maju i junu igraju košarku,

a od jula do septembra hlade u pola metra vode.

Tri kerefeke na jednom jedinom mjestu.

Smiješe nam se palačinke čuvenog poguzije Gundela,

s poštovanjem pozdravljam gospodina Baroša,

glavnog krivca za postanak pruge Tuzla-Sarajevo i naopako.

Čudom se čudim kakve gluposti rade ovdašnji insani.

Oni stare građevine popravljaju, a mi ih planski  rušimo.

Otud u njih fini stari kvartovi.

Otud u nas zgrade sa osamnaest spratova, naravno bez fasade,

ali sa dva lifta, istina pokvarena.

Ulazeć u čardu naumpadne mi paradoks koji podijelim s dragom:

Kako je lijep ovaj grad koji po strašnoj kugi nazvaše!

 

 

 

 

KALE

 

preže šaroliko Skopje svisoka

i istim ga pogledom miluje ko da mu je rod rođeni.

Podsjeća na sijede i raščupane obrve nad velikim bademastim očima grada.

Diči se crkvama i džamijama što ga tetoše,

ljudima koji ga pune, obilaze i vole.

 

Prigrli, šeretski, i mene, bez bojazni i predrasude.

Šapne mi svoju skasku na uho, prijateljski, bez zadrške.

Oćutim kako me na tren omami dah davnašnje Bosne.

 

Kale me, onda, natjera da otpočinem na njegovoj travi,

kako bi na tom zelenom i mehkom sagu,

sa cvijetom margarete međ usnama,

jasno spoznao koliko sam samo mal ispod azurnog neba.

Gledam nadvijene oblake, šćebanu vunu koju mater za jorgane raščešljava.

Prstima milujem uglačano kamenje što ga utvrdom načini,

začeprkam po vezivima prošlosti,

tražim i otkrivam davno izgubljeni sjaj.

 

Kale me, potom, okrene nizbrdo,

pa pokroviteljski i bez srkleta,

spusti niz strmu ulicu Teodosija Gologanova,

pokockanu i sabranu,

ispunjenu mirisima cimeta, leblebija i kahve iz šiša,

sve do Kamenog mosta koji pokriva rijeku.

 

Mahne mi i dovede me do njegove sredine.

Da poselamim mihrab u stijeni

i poklonim se Karpošu,

pogubljenom zbog slobode.

 

* Karpoš, makedonski harambaša i vođa ustanka iz 1689.

 

 

 

 

 

PRIJE KIJAMETA

Miljenku Smoji

 

Kroz šiju damar proleti

i nije važno jel zimi il ljeti,

sav se smrzne.

Pričini mu se da ga ljulja,

kad cipela stara nažulja,

nogom trzne.

 

Zarije se igla u rame,

šake otkažu same,

nešto ga sapne.

U maglu utone vid,

da stopalo bolno o brid

zapne.

 

Sijevne mu munja u kuku,

i tamo gdje je lomio ruku,

klin ga ubode.

Crveni koljeno cijelo,

svana hladno, iznutra vrelo,

puno vode.

 

Prsti zatrnu i bride,

onda s večeri, kao pride,

polahko poplave.

Ne trepne čitave noći,

do mira ne može doći,

od glave.

 

A kad se pomoli kiša,

niz crijep pa kroz oluk juriša,

kal spere.

Kuvet ga namah ponese,

i svaku tegobu odnese,

bez mjere.

 

Star postane mlad,

sad-sad.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg