NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Josip Tomić (1994., Zagreb) završio je neke humanističke tečajeve na Sveučilištu u Zagrebu. Pokušava se zaposliti kao profesor, ali nitko ga neće. Zato bere jagode po gradskim periferijama. Ponekad piše, lektorira, asistira na seminarima iz prezbiterijanskog petrarkizma, ali uglavnom ne radi ništa.
NAVJEŠTENJE
Lidija nam je mahala s perona i vlak je polako krenuo. Niz prozore se slijevao usporen film sastavljen od blijedih prizora jutarnje svakodnevice. Pas laje na vranu koja sjedi u visokoj praznini, netaknuta. Ćelavi starac sjedi na klupi i puši cigaretu. Ljudi u tramvajima naginju se na prozore, zijevaju i pogledavaju prema nebu. Žena u žutom mantilu pala je s bicikla.
Vlak je bio pun uznemirenih, sredovječnih hodočasnika i mladih muškaraca u poslovnim odijelima. Viktor nije podrezao nokte i na njegovoj se košulji nazirala diskretna mrlja od umaka. S nama u kupeu sjedili su djevojka s hidžabom na glavi i čovjek u crnini, s maskom Darth Vadera.
– Zove se Gabrijel – rekao je Viktor – dječak o kojem trebamo napraviti reportažu. Navodno se sjeća svoga prošlog života. Tvrdi da je bio pisac, da je napisao roman Iz zemlje mjesečara. Najbolje od svega je što sam ja pročitao taj roman. I svidio mi se.
– O čemu je?
– Ima svega i svačega. Koloplet imena, vremena i gradova, panorama koja sondira egzistencije mnogih ljudi i pritom obuhvaća nekoliko stoljeća, od srednjeg vijeka naovamo. Eklatantan primjer kasnog postmodernizma.
– To je sigurno jedan od onih romana u kojima prostitutke citiraju Marka Aurelija, a čitava priča vrvi od slučajnih, lutajućih beskućnika koji se sjećaju svojih prošlih života i tvrde da im je ovaj život dvadeset i sedma svjesna inkarnacija. U priči zbog toga glave padaju kao loše ugrađeni lusteri tijekom potresa. Rijeke krvi slijevaju se niz struju svijesti. Psi bacaju uroke na prolaznike.
– Na dobrom si tragu. Sve u svemu, stvar je izrazito kompleksna. Čak bih se usudio reći da je to jedan od najboljih romana napisanih u prošlom stoljeću.
– Ovih dana si sklon pretjerivanju.
– Naravno da pretjerujem, ali imam svoje razloge. Trudim se prekoračivat granice da vidim kako će ljudi reagirat, kako ću ja reagirat, što će pasti s neba ako pravovremeno pljunem na sunce.
Izvadio je vrećicu sa sendvičima i rekao mi da slobodno uzmem, da se ne ustručavam. Jeli smo u tišini. Djevojka je igrala šah na tabletu. Darth Vader je gledao kroz prozor. U toaletu, dok sam puštao krepki, prozirno žuti mlaz u grotlo pisoara, zapodjenuo sam razgovor s jednim hodočasnikom. Tvrdio je da je on službeno najbolji malonogometni sudac na svijetu, da je prije dva mjeseca dobio nagradu. Ako mu ne vjerujem, rekao je, pokazat će mi fotografije na kojima mu čelnici međunarodne malonogometne organizacije dodjeljuju pehar i plaketu. Rekao sam da ne vidim razloga zašto mu ne bih vjerovao. Upitao sam ga kakav je osjećaj biti najbolji na svijetu.
– Neopisiv. – rekao je – To je kao da si se spakirao i čekaš da odeš nekamo kamo još nitko nikada nije otišao. I pritom znaš da je taj odlazak jedini smisao čitave priče. Mislim na priču života.
Kada sam se vratio u kupe, Viktor je spavao. U unutarnjem džepu kaputa našao sam papirić na kojem su bile ispisane sljedeće riječi: parmezan, šunka, sir, tost, jaja, kečap, wc papir, tjestenina, paradajz. Uzeo sam kemijsku i na prljavo bijeloj poleđini napisao: Ja i jedan pas na pločniku razmišljamo jedan o drugom. Nekoliko sam puta presavio papirić i stavio ga u vanjski lijevi džep Viktorove jakne. Darth Vader je i dalje gledao kroz prozor. Nečiji mobitel je vibrirao. Djevojka, koja je skinula hidžab, imala je lice zamišljene hamadrijade. U kupe je tada ušao dječak, koji nije imao više od osam godina.
– Oprostite. – rekao je – Jeste li vidjeli moju sestru?
– Josipe – rekao je Darth Vader i okrenuo se prema dječaku – ovdje sam.
Dječak ga je pogledao, osmjehnuo se i otišao.
Na kolodvoru nas je dočekala djevojka kratke kose. Rukovala se s nama i predstavila kao Gabrijelova sestra.
– Najbolje da odmah krenemo. – rekla je – Gabrijel je ostao sam kod kuće. Parkirala sam iza onog kafića.
U vožnji nam je rekla da studira povijest umjetnosti i etnologiju. Uzela je apsolventsku godinu i trenutno radi u putničkoj agenciji kao administrativna djelatnica.
– To je službeni naziv moga radnog mjesta. – rekla je – Administrativna djelatnica. Kako da te ljudi shvate ozbiljno kad im kažeš da radiš kao administrativna djelatnica u putničkoj agenciji? Moj posao je da vodim službenu facebook stranicu i odgovaram na eventualne upite. Prije dva tjedna jedan čovjek mi je napisao da prodaje svinje i da mu se javim ako znam nekoga tko je zainteresiran.
– Teška su vremena. – rekao sam – Poznajem čovjeka koji može zagurati cijeli štapić za uši u nosnicu bez da ga savine.
– Odvratno. – rekla je – Čime se vi bavite, Viktore?
– U slobodno vrijeme sam frustriran. – rekao je – Živimo u svijetu pobjednika i gubitnika. Nema između. Jedno vrijeme sam se tješio stoicima, ali sad je voda došla do grla. Osjećam kako blijedim, polako postajem proziran, moje postojanje je ugroženo.
– Koliko imate godina?
– Nepristojno je pitati za godine. – rekao je Viktor.
– Zašto mislite da bih trebala biti pristojna?
– Ja imam trideset i dvije. – rekao sam – Viktor je blizu pedesete.
– Laže. Prije dva mjeseca sam napunio trideset i sedam.
– Godine su važne. – rekla je – Dob je presudna kategorija. Moj omiljeni pisac je rekao da ako želimo shvatiti čovjeka prvo trebamo shvatiti njegovu dob.
– Tko je to rekao? – upitao sam. – Malaparte?
– Ne mogu vam reći. Da ga ne ureknem.
– Nemojte biti praznovjerni. To nije dobro za zdravlje. – rekao je Viktor.
– Pokušavala sam racionalizirati stvari i pojave, svesti ih na prihvatljive dimenzije, istrenirati svoje zdravorazumske mehanizme, biti duboko uronjena u stvarnost. Ali to je jedna velika zabluda. To je svjesno sljepilo. Magija je svuda oko nas. Ješua Ha-Nocri i Woland sjede u svakom pojedinom atomu i igraju šah jedan protiv drugog. Svijet je vječito na korak do kataklizme.
– Kad smo kod Ješue i Wolanda – rekao sam – tko bi pobijedio u teniskom meču između njih dvojice?
– Nemojte se šaliti. – rekla je – To su ozbiljna pitanja.
– Ja sam sve samo ne neozbiljan.
– U redu onda. Kladila bih se na Ha-Nocrija. Opet su godine presudne. Ha-Nocri je u najboljim godinama. Mogu ga zamisliti kako podiže pehar u Wimbledonu. S druge strane, Woland je beskonačno star i boli ga noga.
– Woland bi mogao pobijediti na iskustvo. – rekao je Viktor.
– Iskustvo bi igralo ulogu prva dva seta. – rekla je – Onda bi se počeo žaliti na bolove, počeo bi praviti tehničke pogreške, loše servirati, a Ješua je klasa koja takve prilike ne propušta.
Kada smo stigli pred kuću, Gabrijel je sjedio na stepenicama i čitao. Viktor i ja smo izašli iz auta i iz prtljažnika izvadili naše stvari, kameru i ostalu aparaturu.
– Gabrijele – obratila mu se sestra – pozdravi goste.
Podigao je pogled, zaklopio knjigu i odložio ju sa strane.
– Oprostite – rekao je – nisam vas primijetio. Ponekad mi osjetila ne funkcioniraju kako bi trebala. Ponekad imam percepciju vjeverice. Ali ništa zato. Sad je sve u redu.
– Ponekad bih te trebala opaliti. – rekla mu je sestra, koju ćemo odsada zvati Djevojka Kratke Kose. – Uđite u kuću. Moram nešto obaviti.
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.