proza

Buga Bosanac: Portreti

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Buga Bosanac (1992., Zagreb) je apsolventica francuskoga jezika i knjiženosti te lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Autorica je glazbe za monodramu ''Inferno'' i plesnu predstavu ''Id'' (produkcija umjetničke udruge Budna čija je potpresjednica). Komponira glazbu za kratke animirane filmove u sklopu HRT-ove emisije ''Navrh jezika''. Autorica je glazbe za više dokumentarno-animiranih filmova Hrvatske televizije (''Čemu poezija Petra Gudelja?'', ''Anica Bošković'', ''Veličanstvo mora''). Dobitnica je književne stipendije Ministarstva kulture u 2020. godini. Dobitnica je nagrade Franjo Marković, unutar skupine autora, za znanstveno-istraživački rad ''Lexical Semantic Categorisation In Schizophrenia Patients'' i rad na projektu ''Izvršne funkcije kod odraslih govornika hrvatskoga jezika'', nastao na Odsjeku za lingvistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnica je nagrade ''Tea Benčić Rimay'' za najbolju neobjavljenu zbirku pjesama u prozi 2016. godine. 2017. godine objavljena je njezina ''Knjiga nedovršenih priča'' (Narodna knjižnica i čitaonica Vlado Gotovac Sisak).



 

PORTRETI

 

UJAK

 

Trebalo bi kupit kotlić, kotlić za fiš. To ti je investicija, to ti je investicija recimo, treba imati različite ribe, šaran, možeš i samo šarana, ali najbolje je kad imaš barem dvije, soma i šarana. Ma možda, ma može samo i šarana. Ja sam evo baš to prošlu subotu kod kume ko da sam pojeo ne znam kakvu šniclu. Ta riba je bila tolko fina, ništa masno, baš onako ko da jedeš šniclu. Prefino. Ali važno je da se radi po receptu. Ako se zahtjeva da se u čobanac stavi neka šuplja kost koja ima one... moraš ju staviti! Moraš stavit nogice od praseta! Da puste ono, da bude ljepljivo. To se ne jede, to se izvadi, ali to pusti ono, e da. Evo recimo ja znam moj pokojni ćaća, kad bi se zaklala svinja, on je te nogice znao užarit žarače i papke pofurit i znao ih je kuhat ovako ili objesit čak! Sušena nogica, kasnije kad staviš kiseli kupus i tu sušenu nogicu. Evo i Lojzek! On je Zagorec, ne govorim ja šta je, nego zavisi kako je tko navikao nešto tretirati. Lojzek isto kaže svinjska glava, dobio od Davora. Malo zreliji bio onaj odojak. Ajde sad mi to istrančirali. Lojzek ono, on se prihvatio da će on odrezat glavu, odrezo je bez nas. Na toj glavi je bilo mesa i okolo. I sad, on bi glavu bacio. Kažem ja jebemti, ali nemam ni ja šta s glavom. Sad ja zovem ove svoje tamo koga znam, je li netko zainteresiran za glavu. Sad ja znam ovi moji iz HDZ-a i ova sada Veja, ona ti je tamo za sve poslove, Katica za sve u HDZ-u i ona vodi glavne riječi. I ovaj Davor „Ajd ti Vejo uzmi, pripremi!“ i ona uzela, pripremila tu glavu i donijela sutradan na sastanak. Kaže „Kako smo se lijepo počastili!“ Ali, trebaš znat spremit to. Ali od glave nema ljepšeg mesa, najslađe! I od repa. Nema slađe! A moja žena, nikad u životu, ni uho ni glavu, nikad nikad u životu! Njen tata, čovjek na selu, nije dao da se to kuha. Onda njena mama posebno sebi sirota kuhala jer on nije dao. Ne može ona, njoj tu nešto ne štima. Ali, to jer si nije to u glavi posložila. Ne bi ona uho pojela, nema šanse! Nema šanse! Ona da je gladna, ona ne!

 

 

UJNA

 

Ja sam imala pet kolegica, mi smo bile nerazdvojne. Ova je jedna Zagrepčanka imala auto, nas je bilo od Hrvatske do Slovenije, imale smo novce, sve smo radile u dobrim firmama. Baš smo bile ekipa. One su sve pušile. Mi iziđemo vani, živa muzika, one puše za stolom, mi smo uzele sebi taj stol je li, piće konobar donese, ja ne znam šta ću ono jedno piće i to popiješ i šta ću ja sad raditi ako neću ić plesati ono ne sviđa ti se baš netko tko dođe po tebe pa bolje ti je sidi tu. I onda se ja igram s njihovim šibicama pa onda vrtim njihove upaljače i onda „Ajd zapali stara, ajd stara zapali!“ i onda ja zapalim tu jednu onda pa još jednu onda meni glupo i blesavo pa šta ću ja njihove cigarete pušit. I prvo ti je to bilo Filter devet, sjećaš li se ti to tih cigareta, Filter devet? Ne. Filter devet, smeđa je kutija, to su kakti malo blaže ko ženske tobože. I to sam ti ja kupim, i one meni čak kupe za rođendan tabakeru, ono bila je neka kutijica i između ostalog ta tabakera. E zgodno! Sad ja sam društvo njihovo one su me već uvele u to. I onda ja ne bi popušila ako ne izlazimo van, otvorene cigarete, one se sasuše, nije to to. I onda sam ja rekla neću! Ja ću se rađe igrat šibicom i jebiga neću pušit. A one su sve pušile.

 

 

MAJKA

 

Jedanput je moja majka samo dadi rekla neću, uvik ona to priča. Imala je u sebe i nije mogla dalje koracit koliko ju je bolilo, a cili dan su bili na polju i dada joj je reka da ode s kolima i konjima po sȋno, a padala kiša nebo se sastavilo sa zemljom, stopila se do kože, a stomak ju boli puca i ona od muke rekla njemu neću, a nije mislila neću nego ne mogu, ali toliko ju je bolilo da nije znala šta govori. A dada ju samo ošinu i upita „Kome si ti to rekla neću?“ a ona u plač „Lipi moj dada, nisam ja mislila neću nego ne mogu boli me.“ a on njoj „Kome ćeš ti govorit neću?!“ I to je, kaže ona, bija prvi i zadnji put da mu je to rekla. A ona meni nije dala nikad izlazit, a bio je jedan prozor u podrumu i ja bi kroz njega kad ona ne gleda. I tako ja jednom, al kad sam se vratila ona sidi na srid kuće u fotelji, lice okamenjeno i pita me „Di si bila.“ Ubila je boga u meni, vukla me kroz cilu kuću za kosu i remenom šibala do krvi. Al ja bi se ustala i uvatila ju ovako za ruke i pogledala ju u oči i rekla neka lupa. Onda bi me zaključala u sobu i ne bi me pušćala do prikosutra, a onda bi me probudila ujutro i poslala me da joj kupim cigarete. Jebemti cigarete.

 

 

BABA

 

Taman da će se večera spremat, kad evo ti Milice evo ti Danice, dođoše, plaču, nema nam matere nigdi. Nema matere nigdi. Oni govore, pa vidili smo je da je s Perkovićem otišla tamo na polje. Je, kažu, otišla, ali nije se š njime vratila. E kud će! Poleti amo k dici, poleti tamo, poleti, di je, kud je, sve obašli, sve obašli, di smo je našli, Stipe počeo tamo kuću pravit, ona se napila ko ankuk, tute je se ona uvalila, sva mokra, sva se spišala, jedve je uvalili u kuću, ja kažem daj moja Kate za Isusa Boga pa šta ti je? Šta ti je koji ti je sveti? Svak joj brte suje, džaba ti je. Ajde ništa, i to je prošlo. Kad evo ti Mile k meni donekolko. Bilo je prošlo more bit i dvaestak dana i više. Dođe Mile ovde k meni. Oni su držali gostionu undan. Evo ti Mile k meni. Kaže Mare mogu li te nešto zamolit? Ja kažem ja ako Mile mogu, ja ću šta god mogu učinit. Kaže moram vodit mater u Zagreb na te di iđu pit šta ja znam di liče. Kaže bi li ti ostala ovde kaže pa Stipi ujitra da počistiš gostionu i dokle Danica dođe da mu štogod skuvaš i da poide. Ja kažem oću brte Mile, što neću, oću računam za sebab božju. Ona je otišla gori u Zagreb, unda su se meni smijali, kako je ona govorila sve brte žene u nas piju osim Mare. Ja jesam pušila, ali nisam pila. A i to me je doktur naveo na to. Bila ovde velika tréšnja, a ja bila nogu išćetila, nisam mogla iz kreveta. A to drma li drma, sve se nija. Kad je plafon u crkvi vas pa. I kuća koliko je porušilo undan ovde u nas. Svak je letio iz kuća, a ja ležim ovde, gledam gori u nebo kad će me poklopit. E, undan sam se ja poplašila. Unda je baba tri miseca da je bilo skupit sve moje spavanje nisan… Kad je bilo babi došlo dotle, utužila pusta muka kad je baba skočila se iz kreveta i rekla iđen ja u čatrnju skočit, pokojni dada skočio za mnom šta ti je moj sinko, šta ti je. Undan sam otišla u Mostar i čovik me spasio me doktur sa jednin tabletan i reka mi Mare kad dođeš kući odi u prodavnicu kupi kutiju cigareta i zapali.    

 

SUSJEDA

 

Taj je frižider stajao po garažama. Malo nekad ronda, ali još uvijek radi sasvim normalno. Kaže suprug imaš novu kuhinju i stari frižider. Reko baš me znaš šta baš me briga, dok radi nek radi. Tako imamo jedan još stariji frižider, koji kad ideš odlediti treba mu cijeli dan jer su to oni mali frižideri pa ima onu ledenicu i nekako se led skuplja oko toga i iza toga. To nema šanse, ja tu stavljam vrelu vodu, to se odleđivalo satima. S onim velikim frižiderom za dva sata si gotov. A ovaj se odleđuje cijeli dan. Jutros sam ga prebrisala i vidim još uvijek kapi. A samo za praznike ga uključim. A on je isto star, uopće ne znam kolko je star. To sve radi. A ovi novi, samo čekam. Neki dan mi se raspao, jer ja previše perem, nešto kao ne ide dobro voda u umivaoniku. Reko nema frke, skinut sifon pa ćemo oprat, to sam oduvijek prala. Ja to počnem odšarafljivat i onaj cijeli dio jednostavno se raspao. Samo se raspao. To su takvi materijali. To izgledao kao da je niklovano, kaže ne to vam je takva vrsta plastike. I kaže ako vi stavljate puno sanitara ovoga onoga, to jednostavno izgrize. To se jednostavno raspalo. Onda sam imala poplavu kod nas u kupaonici, onda sam brže promijenila kod kćeri u kupaoni zato jer ona lijepo ima ladicu onu Ikea, lijepo dolje drži sve, fen, reko tako bi bilo zgodno da to padne i da sve poplavi. Ne ne ti na kraju nakon pet godina moraš pola stvari mijenjati. To nije da je staro ne znam kolko. Ispada da imam luster iz sedamdesettreće kojem nije ništa, a imam ne znam šta šta je novo a šta već popravljam. Zoveš majstora, zoveš ovog, zoveš onog, nešto si možeš i sam promijeniti. Ali za klimu ja moram zvati majstora. Prošle godine je bilo malo hladi malo ne. On je kao došao pa je hladila pa je opet prestala, puše, ali ništa, onda je li otišao plin nije otišao plin, reko čekaj malo imamo klimu u starom stanu iz osamdeset i ne znam koje prve, ona uopće ne okreće gore dole samo stoji kak ju namjestiš tak stoji. Ništa joj nije. Naš kad je, zadnji puta prije sedam godina svake godine su servis dolazili raditi, i sad ja njih pitam ako ta klima krepa dečki jel vi uopće imate dijelova da ju popravite? Pa kaže baš i ne sve. Reko onda više ne morate dolaziti jer čemu, mogu očistiti filtere i ovo i ono, a ako se baš nešto desi bumo vas zvali, reko ona je svoje dala nakon dvanaest trinaest godina puhanja. Nove ne dožive toliku starost. Bože sačuvaj. Ništa. Đenja!  

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg