proza

Marija Grgurović Banovac: Proljetni nemir

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Marija Grgurović Banovac (1992., Zadar) studirala je kroatistiku na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s diplomskim radom Autobiografski i biografski diskurs u opusu Slavenke Drakulić (''Hologrami straha'' i ''Frida ili o boli'' ). Iako više voli čitati tuđa književna djela, ipak se ovoga puta odlučila i sama okušati u pisanju.



 

Proljetni nemir

 

,,Kako li je lijepo sanjati! Kako li je lijepo zaboraviti na sve i na trenutak biti sretan! Oh, kako li je divno biti slobodan!”

 

 (...)

 

,,Dobro jutro, građani Ujedinjene Zajednice! Sada je točno 6.00. - vrijeme je za buđenje!”, iznenada se oglasio Televizor, koji se sam od sebe upalio i sa svojom svjetlošću otjerao tminu. Kao i svako jutro, Ivan 1628 se i ovoga puta instinktivno probudio još na prvim riječima upućenima svim građanima Zajednice.

 

Nakon uvodnih pozdrava, uslijedila je instrumentalna glazba. Naime, dobronamjerna Ujedinjena Zajednica svakom svom građaninu želi lijep početak dana i ugodu prilikom obavljanja jutarnje higijene. Stoga su svakoga jutra građani imali priliku uživati u petnaesto minutnom koncertu nekoga od velikana klasične glazbe, a baš ovo jutro na repertoaru je bio Antonio Vivaldi i njegovo ,,Proljeće”. Nakon tih petnaest minuta uživanja, Televizor je pozvao građane na liječnički pregled.

 

I ovo jutro, građani su se okupili ispred malih ekrana pomoću kojih se skenira lica. Naime, svaki uzorni građanin dužan je svako jutro stati ispred Televizora i svoje tijelo prepustiti liječničkom pregledu, koji se provodi putem elektromagnetskih valova. Nakon što Televizor prepozna građanina, na ekranu se pojavljuju njegovi osobni podaci, a zatim građanin Ujedinjene Zajednice prislanja kažiprst na za to predviđeni otvor na svom Televizoru. U roku od svega par sekundi, na ekranu se pojavi krvna slika, kao i krvni tlak te rad srca tijekom cijeloga prethodnoga dana. Ukoliko računalo uoči nepravilnosti unutar organizma, građanin se poziva u Zajedničku bolnicu gdje se otklanjaju svi problemi.

 

,,Građanin Ujedinjene Zajednice, Ivan 1628 je zdrav!”, oglasio se Televizor, a Ivan je osjeti olakšanje. Još jedno jutro je ocijenjen kao zdrav unatoč ubrzanom rada srca tijekom protekle noći. Iz nekoga razloga Televizor kao da ne registrira njegove zdravstvene smetnje što je, naravno za njega više nego odlično.

 

,,Imaju oni pametnijega posla od mojih snova.”

Nakon redovitoga dnevnoga sistematskoga pregleda slijedi himna Ujedinjene zajednice, a zatim se na ekranu pojavljuju dvije osobe - muškarac i žena savršene forme, isklesanoga tijela bez viška masnih naslaga, koji građane vode kroz obaveznu jutarnju tjelovježbu. Nakon tjelovježbe, građani imaju pravo na slobodno vrijeme do odlaska na posao.

 

Pitate se kako građani provode slobodno vrijeme. Oprostite, ali kakvo je to uopće pitanje? Naravno, da postoji priručnik odnosno ,,Uputa za provođenje slobodnoga vremena”. Svaki svjesni građanin Ujedinjene Zajednice ga se strogo pridržava, iako se tih pola sata gase svi uređaji detekcije pokreta, dodira i mirisa, kao i sve kamere.

 

(...)

 

Ivan inače na posao kreće u 7.30 baš kao što mu je predloženo. Ovo mu je već drugi posao pa se mora strogo držati pravila. Prvi posao u Ujedinjenom Institutu je izgubio i to baš zbog svojih snova i nemirnoga srca. Vijeće Udružene Zajednice ipak je bilo ljubazno prema njemu te mu se odlučilo smilovalo zbog njegovih velikih postignuća na području tehnologije. Tako je umjesto inovatora postao obični radnik u spalionici. Iako se posao ne smije mrziti (jer svaki posao pridonosi očuvanju Ujedinjene Zajednice te je kao takav vrijedan), Ivan ipak nije bio zadovoljan svojim novim zanimanjem.

 

Jutros se nešto zamislio i izašao iz stana tek u 7.32. Marko ga je zabrinuto dočekao na ulici: ,,Što se dogodilo? ”

 

,,Oprosti. Opet snovi... ufff, ali zdrav sam.”

 

,,Zdrav?? Ma to je nekakva računalna greška koja će se otkriti, ne igraj se s tim.”, Marko se također već jednom opekao, ali Vijeće je i prema njemu bilo milostivo. I njemu su samo dali niže plaćeni i poprilično zatupljujući posao. Tako je postao kolega Ivanu te su se zajedno “pržili” u ,,Spalionici bezvrijednih stvari”. Što su zaista njih dvojica spaljivala nije poznato, zapravo nije uopće važno. Naime, dovoljno je samo znati kako su te stvari bezvrijedne za današnje društvo. Pričalo se čak i kako su zaražene s nekom neizlječivom bolešću, stoga je njihov posao bio što brže pristigle crne vreće pretvoriti u pepeo.

 

,,Snovi se ne mogu kontrolirati. Koliko god se trudio ne sanjati, baš svaku večer nešto sanjam. Zar sam stvarno poremećena uma?”, Ivan je bio zbunjen. U snovima se tako lijepo osjećao jer je bio slobodan, ali suočavanje s njima na danjem svjetlu ga je progonilo. Strahovao je od mogućih posljedica snova, ali opet s druge strane je htio nastaviti sanjati. San je za njega nekakva vrsta spoznaje, koja mu neprestano izmiče, ali uvjeren je kako će je jednom uspjeti dohvatiti, barem nakratko...

 

,,Hajde požuri još možemo nadoknaditi ove dvije minute.”, Marko je odbijao odgovoriti na Ivanovo pitanje. Čak ga nije mogao pogledati u oči. Bojao se da to ludilo nije zarazno. On ne može ponovo riskirati. Više nije individua koja živi sama, sad je iza njega njegova obitelj, a njih ne želi osramotiti ili ostaviti nezaštićene. Njegova djeca bi tako ostala žigosana kao djeca izdajnika te nikada ne bi imala priliku za uspjehom...

 

Ivanu se ipak pričalo o snovima i odlučio je sve svoje nedoumice podijeliti sa svojim najboljim prijateljem: ,,Opet sam sanjao okupljene ljude na nekakvoj livadi. Na nekom povišenom mjestu stajao je čovjek i govorio...”, Ivan je zastao. Namrštio se. Izgledao je kao da se nečega prisjeća.

 

,,Požuri! Zar toliko želiš zakasniti?”, Marko je i dalje odbijao komentirati snove.

 

Ivan potrči za njim i kada dođe do njega stane recitirati: ,,O lijepa, o draga, o slatka slobodo, dar u kom sva blaga višnji nam Bog je d'o... ”[1]

 

Marko se skamenio. Trebao mu je trenutak da dođe k sebi. Njegov prijatelj stvarno treba liječenje kada se ovako javno izlaže opasnostima. I pritom još svjesno izlaže i njega, obiteljskoga čovjeka: ,,Jesi li ti normalan?? Šuti!!! Samo šuti! Pusti slobodu, pusti snove! Naše nije da sanjamo nego da radimo.”

 

Ivan ga pogleda razočarano. Opet nije imao nikoga uz sebe u teškim trenucima. Ušutio je. Nastavili su prema tvornici ujednačenim koracima,  svatko zadubljen u svoje misli, ne obazirući se na sitne bijele cvjetiće, koji su prekrili još jučer prazne grane. Samo ptičji pjev je narušavao tišinu nastalu između njih.

 

(...)

 

Sutradan Marko je nervozno čekao ispred zgrade. Već je bilo 7.33, a još se nije pojavio Ivan. Baš mu je još i ovo treba nakon opomene zbog visokoga tlaka i ubrzanoga rada srca te poziva da se nakon završetka smjene javi u Zajedničku bolnicu zbog opservacije.

 

7.34., 7.35... Marko više nije mogao čekati jer svaka nova minuta za sobom je povlačila mogućnost nove opomene, stoga je odlučio učiniti drastičan korak. Da, pozvonit će mu na vrata mada zna kako su nepozvani i nenajavljeni gosti zabranjeni u Ujedinjenoj Zajednici. Neka i prekrši zakon, bit će to sitnica ako će uspjeti spasiti prijatelja... No, srećom ipak nije ogriješio o pravilo ponašanja. Naime, odmah na stubištu zaustavio ga je stanarski glavešina i obavijestio kako Ivan 1628 više nije stanar zgrade ,,Integracija 1”. Marko 1501 mu se zahvalio na informaciji i otrčao na posao. Dok je u čovjekovoj duši nastajala oluja, u prirodi je sve cvalo i pupalo. Proljeće je napokon stiglo!

 

 

 

 


[1] Gundulić, Ivan (2003) ,,Himna slobodi”, U: Dubravka. Zagreb. Školska knjiga. 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg