proza

Sebastian A. Kukavica: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Sebastian A. Kukavica (1992., Rijeka) izučavao je politologiju, globalne studije, sociologiju, kulturalne studije i američku književnost na sveučilištima u Zagrebu, Leipzigu, Siegenu i Coimbri. Objavio je tri knjige: ''na samrti, čovjek slon preživjelima prepričava povijest zapadne civilizacije'' (2017.), ''nakon povlačenja mora na kopnu će ostati samo dvodihalice i bunkeri envera hoxhe'' (2016.) i ''Aleatorika disanja'' (2015.). Dekadent, kulturni pesimist, pasivni nihilist.



 

rehabilitacija jeffreya dahmera ili mirovni sporazum u brest-litovsku

 

sa četrdeset i pet godina vrativši se na pravi put krjeposti jeffrey je dahmer iz zatvora u minsku premješten u rehabilitacijski centar u brest-litovsku gdje je proveo dodatnih dvadeset godina prije nego što se u potpunosti uspio izliječiti od „degeneričnosti“ i „krivo usmjerenih maštarija“ tijekom rehabilitacije na brestovskom je geofilozofskom fakultetu dopisno diplomirao biologiju antropologiju i teologiju obranivši tezu o teofagiji u sutonskim epohama izumrlih civilizacija ponudili su mu poziciju asistenta na institutu za folkloristiku i poredbenu povijest izumiranja proglašen je studentom epohe dekan ga je imenovao valediktorijanom održao je dvosatni govor pred mladićima koji su bili toliko ganuti da su ga nakon govora molili da im iglom na šestaru ureže svoj autogram u bicepse što ga je na trenutak podsjetilo na frižidere i stol u art deco stilu u sobi 213 u oxford apartments dok su napinjali mišiće preotimajući se za njegov potpis jeffrey se prisjećao svih onih tijela koje bi fotografirao u najčudesnijim pozama vjerujući da tek tako zgrčena izvijena iščašena poput neizgovorljivih slavenskih slova tijela postaju agonijski gisanti čitavo mu je gledalište pljeskalo sa balkona su mu nasmiješeno mahali u svilenim rukavicama kroz izmaglicu se prisjetio svojih starih strasti cvrčanja srca punjenog gospinom travom na tavi subotnje kupovine pakiranja od dvanaest limenki budweisera izležavanja u bakinom potkrovlju sjećao se kako bi u banci krvne plazme u milwaukeeju razdražen dosadom donatorima plazme potajice plaćao dvadeset dolara kako bi im se napio krvi dok sestre gase cigarete u istoj pepeljari jeffrey bi ih promatrao kako mašu izračunavajući bi li ih bilo bolje sasjeći iznad ili ispod lakta prisjećao se kako je u gradskoj knjižnici posuđivao jedno te istu knjigu o devijacijama u kojoj je uvijek iznova pronalazio rečenicu „sadizam je vrhunac narcizma“ koju bi divljački iskrižao prisjetio se autostopera maturanta iz coventry high school koji je putovao u chippewa lake park ipak je to bilo doba vodenjaka povezao si ga ponudio si ga pivom dopustio si mu da bira glazbu u automobilu nisi tražio da se zaogrne košuljom koju je kao iz nekog prkosa svezao oko struka nije žurio ipak je to bilo doba vodenjaka koncerti su počinjali kasno rado bih popio malo viskija brzo se raskomotio u tvojoj obiteljskoj kući ne skinuvši čizme izvalio se na kauču srušio raspelo na pod prekopao tvoju kolekciju ploča posebno očaran što je uspio pronaći albume heavy horses jethro tulla i stained class judas priesta koji su objavljeni te godine ne mogu vjerovati pa ti imaš i street hassle i najnoviji jefferson starship i zappa in new york dok je hvalio tvoj ukus sprdajući one koji plešu na glazbu kate bush i village people ako znaš na što mislim ti si potajice drhtavo okretao uramljene obiteljske portrete prema zidu naprosto nisi mogao podnijeti da brat i majka gledaju kako se taj šezdesetosmaški klišej s dugom kosom izležava po kauču vjerujući da je on taj koji kontrolira situaciju vjerujući da će nakraju ipak stići u chippewa lake park na vrijeme posudio je easter patti smith obećavši da će ti ga poslati poštom kada ga presluša zahvalio ti je na prijevozu i piću ali sada moram ići no ti to naprosto nisi mogao podnijeti kao što si bezbroj puta rekao svojim štovateljima u revere high school naprosto ne podnosiš kada ti netko kaže ne mahali su ti u svilenim rukavicama i nudili ti sve te bicepse koje bi da si još uvijek dekadentan pretvorio u umjetnička djela u najčudesnije jelene gnjurce doktora gulla koje u prirodi ne možeš naći tvoje su umjetnine bile pobuna protiv prirode trijumf američke imaginacije nad tjelesnošću ali sada si bio nov čovjek nakon dvadeset godina igranja šaha s oberkelnerom görtz-wildavskim u istoj onoj mramornoj sali u sjedištu njemačkog zapovjedništva u kojoj je davnih dana potpisan prvi sporazum zapadnih i istočnih sila osovine riješio si se bolesnih maštanja napregnutih želja kao kustos si vodio rijetke turiste kroz dvorac pokazujući im sobu s lusterom u kojoj je spavao prvo trocki a potom i sokolnikov kojem su noć prije nego što je pristao na sve uvjete zapadnih drugova u istoj toj sobi pod istim tim lusterom na tijelu burneše poslužili pečena volovska srca objašnjavao si im sustav tajnih liftova za posluživanje pomoću kojih su oberkelneri i doušnici ministru kühlmannu slali informacije o svađama sovjeta i noćnim morama mehmeda talata paše vodio si ih kroz secesijski salon ukrašen maketama brodova hanzeatskog saveza i kolekcijom mlečanskih globusa koji su u sebi krili arhivske boce prošeka vodio si ih kroz tmurni daktilbiro zajedničke sobe u kojima su daktilografkinje spavale u istim embrionalnim pozama kao i robovi na gvinejskim brodovima za brazil ljubezno si ih molio da ne uzimaju dagerotipije u prostoriji u kojoj se ubio joffeov čovjek zadužen za ucjenjivanje kapos-mérea proveo si ih odajama kroz čije se pocinčane puškarnice pružao najbolji pogled na brdo na kojem se danas nalazi sveučilište na kraju svake ture doveo bi ono malo zainteresiranih turista u tajnu odaju u generalskom štabu u kojoj su nakon okončanja pregovora istočne i zapadne sile osovine na biljarskom stolu prostrle prastaru kartu euroazije i povukle novu liniju razgraničenja između dva prijateljska idejna bloka one koji su ti bili spremni platiti jedan heliogabalov zlatnik ilegalno bi odveo u opservatorij na vrhu tornja do kojeg su vodile zavojite stube izblanjane na kašubski način zamolio bi ih da tiho hodaju kako ne bi razbudili görtz-wildavskog prvo bi razgledali gredu s koje su visjele tolike omče kroz povijest a potom bi ti se raspaljenih čula predali u ruke kako bi radio s njima sve one slavne opscenosti koje si činio u milwaukeeju imitirajući glas iz razglasa naredio bi im da legnu na prostirku i ispiju čašu viskija u koju bi im po njihovoj zapovijedi usuo smrvljeni halcion nakon čega bi im slijedeći njihove želje o ranjavanju odsjekao par prstiju ili oderao kožu s čela dekan ti je preko ramena prebacio trobojnu lentu besarabijski su te plaćenici okružili dok si prolazio kroz mase studenata nikad ne znaš kada će čuvari groba lorda douglasa izvesti diverziju na svečanoj si se večeri u nad-nemanskom sanatoriju kako bi dokazao da si rehabilitiran spustio u podzemne bazene u kojima je institut za prirodoslovlje ilegalno čuvao stotine sirena i burneša socijalni su te radnici skinuli do gola dekadentni su se aristokrati okupili na balkonima kako bi gledali kako zavodiš sirenu te joj potom na svoj dobro poznati način nudiš piće s izdrobljenim tabletama triazolama kako bi je nakraju još uvijek svjesnu uhvatio u mrežu i izvukao iz bazena posipali su te laticama makova dok si joj secirao trbuh vadio crijeva punio joj želudac punjenim volovskim srcima nakon tri sata obred je završio zašio si joj raspolovljeno tijelo ispekli su je u jednoj od zaboravljenih palionica pljeskali su ti s balkona mahali su ti u svilenim rukavicama oprostili su ti sve grijehe iz milwaukeeja rekli su ti da si rehabilitiran sada možeš ići u medellín razgledao si ugljenokop u el cerrejónu obišao si ostakljeni rezervat u kojem je živjelo posljednje domorodačko pleme kako bi udovoljili tvojim antropološkim žudnjama dopustili su ti da uđeš u jednu sojenicu i svim članovima domaćinstva izmjeriš lubanje kako ne bi primijetili da ti ruke drhte dok dodiruješ lubanju sedamnaestogodišnjeg domoroca naredio si im da dok se ti baviš sinom oni izmjere lubanje majke i kćeri predao si im svoj bjelokosni kraniometar kupljen na jednoj od de oliveirinih pokretnih tržnica robova iako rehabilitiran i dalje si osjećao neutaživu žudnju da vlastitim prstima opipaš zatiljak čeonu i sljepoočnu kost izloška fantazirajući kako si u jednom od svojih prošlih života zasigurno bio samuel morton dok su se tvoji tehnički asistenti mučili s kraniometrom ne poznajući tajne antropološke metode tebi su se ruke tresle pri samoj pomisli da bi sada kada si najzad postao stup službene osovinske ideologije baš poput mortona voljom oligarha mogao biti imenovan predsjednikom akademije za prirodne znanosti štoviše već si mogao zamisliti kako postaješ doživotni predsjednik mogao si zamisliti kako ti tehnički asistenti koje bi poslao na antropološke misije po cijelom svijetu svakog mjeseca u povjerljivim paketima s oznakama državne tajne šalju najbizarnije najopscenije lubanje koje dokona mašta može zamisliti mogao si se vidjeti kako u brokatnom kućnom mantilu u papučama oko kojih bi se uvečer sklupčao afganistanski hrt koračaš po ljetnikovcu kojeg si pretvorio u muzej lubanja mogao si se vidjeti u knjižnici čije si glomazne mahagonijske police prenamijenio u kartoteku u klasičnom sovjetskom stilu mogao si se vidjeti kako uvečer uz rasklopljeni mlečanski globus slušajući sve one ploče iz 1978. koje autostoper zbog prerane smrti nikad nije mogao preslušati nasumice vadiš dosjee iz kartoteke i uz prvu kompilaciju lynyrda skynyrda nakon pada cv-240 čitaš specifikacije pojedine lubanje iz kolekcije osjećajući kako te čitanje tih podataka uzbuđuje kao što sovjetskog aparatčika uzbuđuje čitanje iznuđenih priznanja i lažirane statistike o sjetvi mogao si se zamisliti kako u sljepoočnoj kosti lubanje tasmanskog aboridžina bušiš malu rupu kroz koju potom usipavaš zrnca bijelog papra kako bi slijedeći prokušanu mortonovu metodu izračunao obujam mozga i po još jedan put dokazao sebi i bistama očeva bioantropologije da ne postoji negridski mozak obujma većeg od osamdeset kubičnih inča kada bi kroz sljepoočnicu bilo pušteno zadnje propisano zrno bijelog papra morton bi zadovoljno prislonio lubanju uhu i počeo je tresti kao maracas potvrđujući još jednom teoriju da od sudana preko papue do kolonije u port arthuru svoje zadnje dane odbrojava jedna rasa koju egzotičnom čini njezina inferiornost čak te ni sjećanja na elektrošokove nisu mogla odvratiti od toga da se prisjećaš kako si dvadeset i šestog svibnja tisuću devetsto devedeset i prve u getu imigranata iz kambodže burme i laosa usred milwaukeeja pronašao idealnu lubanju onu kariku između indokineske i malajske lubanje koju morton nije uspio otkupiti od trgovaca robljem i pridodati svojoj kolekciji izumrlih stvari u limuzini koja je kako su ti rekli tehničari nekad pripadala generalu rojasu pinilli provezli su te kroz gradilišta novih kolonijalnih hotela položio si kamen temeljac u zemlju na kojoj će biti podignute montažne klesarske radionice u kojima će se proizvoditi jeftini ekstravagantni gisanti za izvoz na istočna tržišta svečano si prerezao bolívarsku vrpcu na otvorenju palače središnje banke koja je dekretom prenamijenjena u središnji stan reda vitezova klementa sedmog čak su te opasnim cestama odveli do slobodne luke maracaibo u kojoj su ti pokazali kako napreduje gradnja najnovije vrste hulka pomoću kojeg će zapadni kolumbijski imperij povratiti monopol na trgovinu robljem u karipskom moru obnoviti svoju nekadašnju talasokraciju i najzad poraziti paravojske sócratesa de oliveire iguaçua tek nakon što uspostavimo kontrolu nad teritorijem iza brane na rijeci sogamoso u teritorijalni ćemo sastav kolumbije moći vratiti odmetnute kneževine od cordillera oriental pa sve dokle seže rhodesov ekvator u nekoj niši paleogena pronaći ćemo novu titanobou omamiti je halcionom i na novoj je vrsti hulka dopremiti u el cerrejón gdje ćemo je baciti u najbezbožniji ponor i s vrha joj ugljenokopa mahati u svilenim rukavicama bez obzira na njezine bulimije i prenemaganja kako bismo ju privikli na tisuće sapeura koji će nahrliti u kolumbiju čim saznaju da smo oživjeli kraljicu dosade no sve dok se to ne dogodi prisiljen si kao i ostali društveni inženjeri kratiti vrijeme do neminovnog pada piratskog imperija sócratesa de oliveire iguaçua u pivnici u medellínu u kojoj se okupljaju samo vitezovi klementa sedmog gledajući kako se slavni vodenkonji pabla escobara iz obijesne dosade ruše nasred ceste kako bi zaustavili turističke ture no nakon nekog vremena ne primjećuješ zakonitost njihova rušenja omamljen umjetnom pjenom u obliku čovjeka slona zabavljen krčmarovom metodom varanja prepričavaš im zgode iz svog bivšeg života opisuješ im svoju kolekciju lubanja govoriš im kako si dvadeset i šestog svibnja tisuću devetsto devedeset i prve bio najsretniji umjetnik na svijetu jer si najzad uspio konkretizirati svoju najperverzniju umjetničku maštariju u sljepoočnici si mu izbušio rupu dovoljno malu da kroz nju mogu biti usuta samo zrna bijelog papra kako bi iznova sebi i očevima dokazao da takav tip lubanje nema volumen veći od osamdeset i tri kubična inča iščekujući pad istočnog imperija obavljao si honorarni posao spikera zbog boje glasa koja je najviše nalikovala glasu sovjetskog aparatčika sentimentalne su te sile osovine plaćale da budeš komentator koji će preko razglasa turistima sa zapada govoriti što im je činiti sa tijelima burneša

 

 

 

sentimentalne sile osovine

 

Okupljaju se jednom godišnje u medellínu bivšoj prijestolnici mačizma promatraju vodenkonje pabla escobara kako se iz obijesne dosade ruše nasred ceste kako bi zaustavili turističke ture koje su posljednjih godina nakon propasti sapeurskog turizma postale jedini izvor financiranja rata protiv istočnog imperija sócratesa de oliveire iguaçua. Nezainteresirano igraju fliper i jamb kugle na biljarskom stolu nitko se ne usuđuje dirati kažu da su sentimentalne sile osovine prije par desetljeća ostavile takvu konstelaciju planeta na biljarskom stolu pronašavši tzv. osovinsku formulu po kojoj se ima uspostaviti novi svjetski poredak u kojem ćete dragi moji iznova dobiti onu moć i ulogu koju ste nekoć imali skulptura cecila rhodesa kao afričkog kolosa stoji na ulazu i propušta u salon samo one muževe u čijim srcima i dalje gori najdublje uvjerenje da je rodeziju ponovno moguće osvojiti štoviše prije nego što ih pusti da uđu cecil rhodes zatraži da mu na slijepoj karti nacrtaju vlastitu umjetnu koloniju sa nazivljem svih pokorenih plemena i tvornica kaučuka a ukoliko procjeni da ideja nije dovoljno grandiozna ne samo da im ne dopušta ulazak u društvo nego ih ostavlja na milost i nemilost vitezovima reda protupape klementa sedmog koji će ih u napuštenoj lovačkoj čeki preobraziti u madagaskarske prstaše a od toga vam dragi moji nema veće kazne jer dok mi budemo afriku prekrajali po mapi koja je zamišljena za ovim biljarskim stolom dok mi budemo podizali kumari kandam iz indijskog mora dok mi budemo gradili porušene gradove samo kako bismo im dali njihova davno zaboravljena imena armavir avan vardgesi pod kojima će ponovno biti porušeni ali ovog puta našom voljom samo našom i ničijom drugom dok mi budemo zurili u oči euroazije svjesni da nas ovog puta neće zaustaviti nikakav leipzig nikakav staljingrad nikakva moskva vi ćete gotovo posve slijepi životariti na krošnjama kanarija lupkajući srednjim prostom biljni takt našim osvajanjima tek kada stvarnost bude poprimila oblik kojeg smo na ovom stolu dogovorili okončat ćemo vaše muke vitezovi reda klementa sedmog skupit će sve niže vrste sa sve tri strane svijeta madagaskarske prstaše sa zapada koale s istoka šrilankanske medvjede-ljenivce sa sjevera i ostaviti ih u zajedničkom kavezu u središtu posljednje neplanske šume kako bi izgorjeli zajedno s njom. Trampe sličice diktatora za pornografske kazete izdvajaju i do dvije stotine talira za incestuozne vješalice samo kako bi se mogli prisjetiti tijela svojih kćerki oni najbogatiji će si za jedan heliogabalov zlatnik priuštiti kolekcionarski primjerak kataloga veneričnih bolesti kakvih još malo ima jer su ih u velikom broju spalili nakon što su žene počele obolijevati tek će rijetki imati toliko novaca da si priušte sat vremena strasti s hotentotskom venerom ostali će platiti četiristo talira za burnešu. Nove pinte piva naručuju u tišini podižući dva prsta ne gledajući u venecuelanskog krčmara koji im vrelo pivo ulijeva u jedno te istu kriglu iz koje piju već satima kradući im tako pri svakom nadolijevanju po centimetar piva što oni omamljeni pucketanjem umjetne pjene uopće ne primjećuju jer ih toliko zabavljaju naprasiti vodenkonji koji svako toliko odlučuju zaustaviti turističku turu da im je naprosto svejedno hoće li do početka vlastite ture morati popiti još pet ili dvadeset i pet piva čemu se nervirati dečki na odmoru smo vrijeme podjednako sporo teče i kad se opijaš na plus četrdeset i kad te na sanjkama koje vuku vodenkonji vozikaju kroz grad kako bi vidio sve znamenitosti mačizma i patrijarhalne obeliske i mjesta poznatih umorstava i bivši kamenolom kojeg su nakon smrti titanoboe prenamijenili u terase po kojima sada skakuću flamingosi i ilegalne peradarnike u kojima se sada insceniraju borbe pijetlova kakve su se nekoć održavale dok je još svijet bio zdrav i uravnotežen. Naručuju falangističke pjesme diktatorske šlagere blues standarde uz koje si nekad dok je još svijet bio zdrav i uravnotežen mogao piti viski i ugovarati svadbe te se i dalje žaliti kumu za stolom da si ti onaj koji je zapravo mistreated kadgod se zapjeva hoochie coochie man ili spoonful iz nekog ćete zakutka krčme čuti da netko uzvikuje to kume to je moja pjesma kad bi se zaorila sweet molly malone venecuelanski krčmar je mogao varati na pivu koliko mu drago najgori bi trenuci za veselo društvo nastupili kada bi pretili oligarh na cijeli dan zakupio džuboks puštajući neprestance jedno te istu pjesmu cesárie évore o moru domu žudnje o plaži nantasqued uništen džin-tonikom skinuo bi košulju tražeći da mu burneše išaraju trbuh flomasterima a turistički vodiči bi ga na koljenima stali preklinjati da ne trčite pred rudo veleštovani jer burneše dolaze tek na kraju ture kad obiđemo sve obeliske sva mjesta poznatih umorstava sve peradarnike sve stadione atlético nacionala i independientea jer ova tura je veleštovani koncipirana tako da postupno od jedne do druge postaje puta zasićuje vaša osjetila nudeći im svakim novim satom sve intenzivnije i morbidnije ugode eda bi im uvečer donijela ultimativno zasićenje složit ćete se stoga gosparu da bi posve kontraproduktivno bilo kada bismo vam već sada u deset sati dok još saonice nisu ni zapregnute ponudili burneše no oligarh bi pomahnitao od čežnje za morem domom žudnje za plažom nantasqued naredio da se turističkog vodiča sveže za stol kako bi ga uzvanici u krčmi silovali istim biljarskim štapom tek ponekad kada bi mu burneša dovoljno jako flomasterom pritisnula jetru pretili bi oligarh ispustio uzdah zadovoljstva na jeziku još nerazumljivijem od onoga na kojem je stara crnkinja iz džuboksa žalila za plažom nantasqued a na kojeg smo se velim vam toliko navikli da ga više nismo bili u stanju razaznati od zujanja komaraca ili pucketanja pjene koja bi svakom novom narudžbom bila sve deblja sve masnija. Izazivaju jedni druge na dvoboje uspoređuju dužinu mušketa prijete jedni drugima da će ih odrobijati ali na kraju dana kada ustrijele sve flamingose uz logorsku vatru i pečenu slaninu u zdjeli miješaju svoju krv sklapajući bratstva plaćajući čak i po petsto talira svaki kako bi si u klinici za estetsku kirurgiju tetovirali lice simbolom reda vitezova klementa sedmog čime najzad postaju članovi tajnog bratstva otad nadalje pružat će im se niz pogodnosti pedeset posto popusta na sljedeće jednogodišnje putovanje pravo na tri besplatna piva dok čekaju da se upregnu saonice pravo na besplatnu večeru tijekom koje će im na golim burnešama posluživati pečene jezike flamingosa gledanje jedne nogometne utakmice po izboru iako bi se izbor nakraju uvijek sveo na drugi meč između atlético nacionala i olimpie iz asuncióna u finalu copa libertadores iz 1989. u kojem je atlético nacional autogolom miñoa i pogotkom usuriage u šezdeset i petoj minuti uspio izjednačiti rezultat s olimpiom i u konačnici dobiti utakmicu na penale jer je intenzitet euforije koju si mogao osjetiti nakon što bi sanabria promašio zadnji penal bio veći čak i od strastvene noći provedene s burnešom ali zapravo jedna od najvećih pogodnosti članstva u bratstvu bila je moć nad svim onim bijednicima koji ne bi zadovoljili test cecila rhodesa jer su upravo vitezovi klementa sedmog imali privilegiju bušiti piliti rastavljati pa ponovno sastavljati tijela tih degenerika sve dok nakraju od njih ne bi stvorili madagaskarske prstaše ili koale ili pak šrilankanske medvjede-ljenivce ovisi kojem su ogranku društva pripadali nakon čega bi još imali pravo pohađanja ciklusa predavanja o tzv. „prirodnoj filozofiji povijesti“ na kojima bi ih neki starac u invalidskim kolicima podučavao razlici između fühlen i empfinden u spenglera koja odgovara razlici između dasein i wachsein. Potiho se smiju kada u krčmu zaluta sapeur u ljubičastom odijelu širokih ramena raspitujući se je li ovo put za el cerrejón uživaju gledati kako sapeur plače nakon što mu venecuelanski krčmar priopći da je titanoboa mrtva guše se od smijeha nakon što sapeur plačući upita krčmara što mi je sada činiti časte ga pivom ne mareći za krčmarovo varanje naručuju nove i nove pinte sve dok sapeur ne počne povraćati po samome sebi postajući u tom trenutku posve trijezan posve svjestan da je uprljao svoje jedino balenciagino ljubičasto odijelo koje vrijedi dvije njegove godišnje plaće pita ima li u ovom gradu kemijskih čistionica pijano mu društvo odgovara ne beri brigu druže sve ćemo ti mi platiti udri kume brigu na veselje svuci tu pedersku nošnju metni kačket na čelo uzmi sačmaricu u ruke pa ćemo zajedno poći u lov na flamingose. Kupuju stručak poljskog cvijeća koji se za tri talira i jedan eskimski poljubac može kupiti od patuljčice s elefantijazom koja stoji na ulazu u dženet nagovarajući ih da kupe i lindtovu bombonijeru jer u stara su doba džentlmeni običavali svojim ljubavnicama poklanjati ne samo cvijeće nego i čokoladne dražeje ali oni samo odmahuju rukom na njezine prijedloge i govore za kog je dobro je nije da me iza ovih vrata čeka marlene dietrich patuljčica ih odmjerava istim pogledom kojim je cecil rhodes ispitivao imperijalnu gorljivost svojih pričesnika ali ih nakraju propušta kroz grimizne draperije burneša ih dočekuje gola na krevetu s baldahinom iako je to bilo isto ono tijelo na kojem su im prethodne noći bili posluženi pečeni jezici flamingosa oni je ne prepoznaju pružaju joj buket čija je funkcija njoj nepoznata dugo se promatraju ne znajući što im je činiti ali onda se oglašava hrapavi glas s razglasa koji im podrobno opisuje tjelesne radnje koje je potrebno poduzeti kako bi svečanost bila izvršena u skladu s običajima poručuje im da je počnu lagano daviti pa da joj potom gurnu prste u usta pokušavajući joj istrgati jezik koji će im se u tom trenutku činiti poput najekstravagantnije slastice koju su već zamišljali ispečenu i posluženu na tijelu nove burneše koju će pak u skladu s taktom vječnog vraćanja istoga pojesti neki budući seksualni avanturist neki novi jeffrey dahmer koji je napustivši svoje mladenačke nastranosti sa šezdeset i pet godina odlučio da ću od ovog trenutka pa sve do pucanja klupka vremena jesti samo ženska tkiva po preporuci jacka trbosjeka najekstravagantnijeg gurmana u povijesti engleske kad bolje razmisliš nije li svrha godišnjih okupljanja u medellínu upravo to da se muževe koji naginju nastranosti izliječi od prenapregnutih maštarija doista sve je organizirano na taj način da ih se dijalektički izvede iz degeneracije prvo razgledavaju obeliske i menhire potom gledaju inscenacije borbe pijetlova i finalni meč atlético nacionala i olimpie da bi nakraju kupivši stručak poljskog cvijeća ušavši u secesijsku spavaonicu stali jesti burnešin torzo pokorno slijedeći zapovijedi iz razglasa.  

 

 

 

gisant cara heliogabala

 

već sedam godina ilegalno klešem vlastiti gisant pod kojim će me umotanog u najskuplji antilop u sarkofagu iznutra oslikanom izabranim prizorima iz života cara heliogabala dopremiti u kolumbiju u el cerrejón kojeg na novoj karti zovu pupkom svijeta vjerojatno zato što promatran iz ptičje perspektive izgleda kao onaj fascinantan čvor na trbuhu s mapplethorpeove fotografije smješten u predsjedničkom apartmanu u hotelu grand colonial odjeven u purpurni ihram kako i dolikuje dekadentu-isposniku cijeli ću dan postiti paleći mirisave svijeće od vanilije i paprati kako bih zavarao glad provest ću poslijepodne u kadi gradeći od ružičaste pjene ljude slonove neprestano ću dozivati robove tražeći da mi naprave još pjene i da pospu kupku cvijećem maka kako bi izgledala kao na slici u sarkofagu i sve dok posljednja latica maka ne bude zauzimala isto ono mjesto koje je imala na slici neću ih prestati bičevati a kada sve bude dovedeno u red odabrat ću dvojicu koja su se pokazala najboljima u umijeću dekoracije i imitacije te ću ih kako pravila ceremonije nalažu darivati luksuznim stvarčicama kamejama s ugraviranim snježnim ždralovima zvekirom koji se njiše u raljama brončanog baziliska morbidnim koktel prstenjem kojeg su grobari ukrali s prstiju gubavog plemića želim ih darovati posebnom babuškom s likom kraljice ane koja u sebi krije sedamnaest manjih figurica s likovima njezine nesuđene djece jer želim vidjeti izraz groze na njihovim licima kada otvorivši sve figure nakraju pronađu staklenku sa crnim embrijem nakon što im razdijelim sve svoje dragocjenosti uključujući memorabilije iz prvog burskog rata ostavit ću krevet neraspremljen balkon otvoren obilno ću doručkovati u kadi uživajući u zadnjoj kupki prije ukopa naredit ću robovima da me hrane kako bih ja uposlio ruke oblikovanjem pjene jer ću jedino tako moći sakriti činjenicu da mi se tresu ruke naručit ću pivsku juhu s mlijekom koja se priprema prema babetteinom receptu tako što se „prvo zasebno ima staviti na kuhanje kvart piva i mlijeka nakon čega valja pivo zasladiti cimetom dodati ktomu koricu raženog kruha te malo ribane limunove kore eda bismo potom u zasebnoj zdjeli izmućkali žumanjka dva te mlijeko među njih ulili nakon čega sve valja vrućim pivom politi i u zdjeli prigodnoj poslužiti“ slistivši juhu zatražit ću da mi donesu ragu od zečetine kojeg ću vjerojatno ispljunuti pri prvom zalogaju shvativši da zečetinu držanu čitavih sat vremena prije početka pripreme ragua u usoljenoj vodi nakon vađenja nisu propisno obrisali već su je da stvar bude gora tako nasoljenu još dodatno uvaljali u sol i crni đumbir kojeg moje grlo ne podnosi zato ću izgrdivši roba tražiti da mi donese volovsko srce punjeno smjesom koju ćeš pripremiti dobro me slušaj tako što ćeš prvo nasjeckati šunkericu malo ovčjeg sala pa ih začiniti majčinom dušicom limunovim sokom ljutom paprikom muškatom nakon čega ćeš tu smjesu pomiješati s krušnim mrvicama pa od svega napraviti kuglice koje će se pržiti na masti pola sata a kada budu gotove ima da ih utrpaš u volovsko srce koje ćeš kako pravila nalažu prvo zašiti svezati u papir za pečenje i najzad staviti na vatru zalijevajući pečenku svako toliko mašću jer nema goreg jela prije umiranja od suhog volovskog srca kako bih smirio želudac za desert će mi poslužiti ježa od mandule kojeg neću niti kušati jer će mi biti žao tako delikatan dekor oskvrnuti nožem ali ću zato polako jesti princes krafne dok budem čekao da mi krojač donese balenciagino odijelo oštrih rubova širokih ramena s jednim beskorisnim džepom u koji može stati tek džepna lampa koja će mi dobro poslužiti jednom kada se odjeven namirisan hipnotiziran nađem u sarkofagu okružen prizorima iz života cara heliogabala nikomedijskim orgijama oskvrnjenjima vestalki carevim čestim posjetama plautinovim termama gradnjom svetišta crnog meteorita na palatinu vjenčanjem zotika i cara koji je za tu priliku odjenuo vjenčanicu od najrafiniranije kineske svile festivalom cvijeća prilikom kojeg je heliogabal na uzvanike istresao tone latica makova i ruža od kojih se par gostiju na licu mjesta ugušilo a da njihovi seksualni partneri nisu ni primijetili svi ti prizori bit će mi još slađi jednom kada se nađem u srcu zemlje okružen fosilima i stijenama čiji je crni sjaj identičan ljepoti meteorita kojeg je car toliko volio da je njegov prah uvijek nosio sa sobom u kutijici oko vrata kako bi usred najtuplje dosade promatrajući rulju kako se guši u laticama maka pomirisao prah i barem na trenutak pomislio kako bi se volio naći na mom mjestu jer dok su pretorijanci njegovo tijelo svezano na isti način kao i dominickova nadzirana žudnja vukli po najbeščasnijim rimskim mostovima i ribljim tržnicama da bi ga nakraju bacili u tiber trupla strpanog u istu vreću s psećim penisima ribljim glavama i sagnjilim laticama maka i ruže moje je tijelo podjednako svezano ali posve slobodno bilo položeno u sarkofag pod gisant koji je kako pravila obreda nalažu trebao prikazivati heliogabalovo tijelo upravo u trenutku kada ga vuku po cirkusu ili kada se u vreći s psima ribama laticama miješa u jedinstveno mitološko biće ali je zapravo ako bolje pogledate car imao moje lice moju fizionomiju sve moje lezije aids-a bio je to savršeni agonijski gisant ljepši od spomenika victoru noiru na père-lachaise groblju romantičniji od groba miecislasa kamienskog pompozniji od milletovog alphonsea baudina neviniji od plahtom pokrivenog louisa d'orléansa jer moj je gisant također prikazivao mrtvaca pod nekim izrazito treperavim i uznemirenim pokrovom koji se izbliza činio kao čudni pernati pokrivač ili plahta nošena vjetrom ali kada bi ga pogledala iz daljine u jezi bi shvatila da su ti ljeskavi nabori zapravo latice maka i ruže koje zatrpavaju moj trup i noge na radost aristokrata upravo je zbog toga moj gisant dobio prvu nagradu na prošlogodišnjoj heliogabalijadi porazivši oba izložena djela gustavea ducassea najvećeg živućeg umjetnika gisanta čije megalomanske skulpture krase počivališta takvih veličina kakve su doktor schnabel ili pak stephen j. flawless nikad neću zaboraviti dan kada sam gledao kako ducasse satima pilji u moj gisant svako toliko mu se primičući pa se onda opet udaljujući mahnit od pomisli da sam uspio dočarati let cvijeća koristeći se vulgarnom kiparskom tehnikom i jednim tako prljavim alatom kao vlastitom rukom dok je njegovo rješenje standardno kapriciozno visoko gotovo deset metara pokušalo prikazati istu scenu ali na devet katova pri čemu je heliogabal izvaljen poput abesinijske mačke zauzimao vrhovno mjesto pod kojim su dva careva miljenika zotik i hieroklo gušili jedan drugoga boreći se svaki za vlastito pravo na heliogabalovu žudnju da bi iz treće etaže virilo na stotinu staračkih ruku načičkanih prstenjem od oniksa koje su bacale smrtonosno cvijeće po nesretnim gostima na nižim etažama su pak svoje mjesto našli razni hermafroditi pali anđeli amazonke poput vas muflonetopiri žirafafniri zmijarebice komorantilope lumburnice rijetki dikobrazurni vodomari tjednima nakon dovršetka heliogabalijade ducasse je na svojoj radnoj hoklici sjedio pred mojim gisantom analizirajući svaku njegovu konturu pod svakim mogućim kutom i tipom rasvjete ali tek kada je doputovao u el cerrejón i vidio istu skulpturu položenu u najcrnju zemlju što mašta može zamisliti nervozno se nasmijao najzad shvativši u čemu je ležala tajna ljepote mog djela ducasse je jedini razumio da treperavi i uznemireni pokrov koji se izbliza činio kao čudni pernati pokrivač ili plahta nošena vjetrom a koji bi kada bi ga se pogledalo iz daljine zapravo navodio na pomisao da prikazuje latice maka i ruže koje zatrpavaju moj trup i noge na radost aristokrata u stvari predstavlja ljeskavu kožu titanoboe koja umjesto cara heliogabala guta običnog klesara

 

 

 

 

kraljica dosade

 

nova karta svijeta geografsko središte ima u el cerrejónu se bivša latinska amerika spaja s onim što se nekad davno zvalo florida je sada koliko čujem masovno ugibalište posljednjih aligatora niti aherontski krokodil naš smrtni neprijatelj nije preživio koliko čujem od svojih obožavatelja koji su bili toliko razdragani da su mi na dno jame spustili tijelo zadnjeg aherontskog krokodila tipično za djecu aheronta počeo je histerizirati čim se našao okružen svodovima od crnih stijena daleko od sigurnosti svoje rijeke sumanuto je stao grebati kidati žvakati temelje stijena koje su se svakim njegovim napadom dodatno mrvile produbljujući jamu bacajući nas u još dublje eone među yungaške ptice mosasaure caiuajare još dublje među isprepletene udove raznih sinodelfija od kojih ne raspoznaješ što je rep a što njuška ukopavao se još dublje među žirafatitane koji su pak ugibali u tako začudnim pozama da se činilo kako im se prelomljeni vratovi uvlače u trbuh pa još dublje među guštere-vodorige od čijih bi spartanskih oklopa današnji draguljari zasigurno znali proizvesti najraskošniju dekoraciju za kupatilo još dublje u plodove incesta veslogmazova još dublje među litargozuhe i dva muška abriktosaura koji bi kako legenda kaže spavali skupa nakon što bi oplodili ženke jer su im ženke i po izgledu i po ponašanju i po tjelesnim sokovima koje su proizvodile bile toliko strane da su im se gadile tako da su bili prisiljeni svake se noći zavlačiti u sarkofage najtvrđih fosila kako njihove devijacije ne bi bile otkrivene eonima kasnije dugo sam ga promatrala kako se ukapa uživajući u njegovoj bespomoćnosti sporo sam ga gušila od tolikih darova obožavatelja moje je tijelo bilo toliko tvrdo naduto da sam mu zdrobila čeljust misleći da se zapravo olakšavam plinova razumijte i mene desetljećima su mi u jamu spuštali samo kaveze natrpane pakama tamanduama tamarinima jednom su mi prilikom u jamu spustili čitavu palmu pod čijim su lišćem šišmiši-šatoraši bili skutreni poput grozda dlakavih banana zobala sam ih s istim onim sadističkim užitkom kojim ljudi jedu mogranj mašte raspaljene ne toliko okusom koliko slikom oskvrnjene unutrašnjosti mogranja zar se ne pojavi i u vama poriv za gnječenjem savršeno kuglastog oblika mogu samo maštati kakva vas navala ugode obuzima kada noktima kidate koru mogranja pa onda prstima drobite čeprkate čerupate savršene prizme niste niti svjesni koliko ste sretni što imate prste i nokte mislim svaki put kada mi mašete s vrha ugljenokopa ponekad čak mislim da mi mašući zapravo želite napakostiti pogotovo kad mašete u svilenim rukavicama kao da mi želite reći možeš biti sveta možeš biti najveći reptil na zemlji ali nikad nećeš poznati svu raskoš svireposti jer bez prstiju umjetnost zločina nikad nije potpuna ošamućena treperenjem rukavica s vrha ugljenokopa obuzeta mržnjom toliko sam se grčevito omotala oko aherontskog krokodila da sam zdrobivši mu kostur osjetila kako mi se nekoliko njegovih kosti zabilo u kožu kada sam se rasplela shvatila sam da je već odavno bio mrtav trbuh mu se rasprsnuo donja čeljusna kost mu je ispala iz lubanje života je ostalo jedino još u repu koji bi se ponekad znao zatresti tako tipično za djecu aheronta mahali su s vrha ugljenokopa u purpurnim balenciaginim odijelima pjevajući himnu skladanu u čast povratka andréa matsouae nad jamom se poput imitacije polarnog svjetla sve ljeskalo od njihovih ruku i gizdavih odijela stoljećima sam bila naviknuta na mrak koji vonja po potonulim brodovima stoljećima sam bila naviknuta na otkračunavanje sarkofaga abriktosaura stoljećima sam brižno čuvala i klasificirala pločice ugljena sagradivši kartoteku svih životinjskih perverzija kroz prapovijest kad god bi me uhvatio ennui zavukla bih se u nišu svoje knjižnice maštajući o sodomiji dvodihalice i nautiloida stoljećima sam skalpirala nautiloide lišavajući ih stožastog oklopa koji mi se toliko dopadao da sam od njega poput ponoćne šivačice izrađivala u mašti dakako repliku mezopotamijske krune stoljećima sam ostavljala po slijepim arkadama kartoteke klupka smaragdnih zmijica kako bih dovršivši rad nakon isto toliko stoljeća najzad mogla vidjeti makar i škiljeći kako kruna izgleda stoljećima sam se zamišljala kao jedino biće na svijetu kao maćehu-maticu na herodovom tronu koja u obilju pečenja gleda kako mrtvoj djeci iz pluća raste helikonija s plodovima poput petardi ne možete niti slutiti kakva začudna suglasja u totalitarnom mraku stvaraju helikonije i strvine otkako je el cerrojón postao središte svijeta moj hram više nema kupole jama je dobila horizont iskričavi horizont nalik tankoj liniji meda za koju su se zalijepile najogavnije muhe ovog svijeta mašu mi u svilenim rukavicama i balenciaginim odijelima širokih ramena mašu i mali sapeuri koji sve do trinaeste godine nisu smjeli nositi balenciagu već samo christiana diora ili balmaina mašu dok plešu na rubu ugljenokopa mašu dok čekaju u redu za kupnju karte kod čuvara svetišta mašu dok im pokušavaju očuvati isti razmahani lik u dagerotipiji koju će ponijeti za uspomenu mašu dok mi se klanjaju mašu dok ih zatvaraju u sarkofage i ukapaju u jednu od niša paleogena mogu ih čuti kroz slojeve zemlje kako mi mašu iz milijuna sarkofaga sa životinjskim gisantima mogu ih čuti u svojoj kartoteci dok se dosađujem kako kroz prste provlače rožarij rozenkrojcera gutam aherontskog krokodila od repa prema glavi moram krenuti od onoga što je još živo jer ja naprosto ne podnosim jesti strvine gutam malpighijevu juhu od trbušnih mišića hladne tekućine gutam sve kosti zaslijepljena iritantnim horizontom koji kao da me želi uniziti zaslađujem se mozgom dok oni odozgo kao i oni u sarkofazima unisono pjevaju himnu u čast andréa matsouae shvaćam da to nije horizont što titra na vrhuncima tame već kilometarska kolona hodočasnika deseci tisuća dekadenata umornih od sitnih podražaja koji ih više ne uspijevaju srušiti u ekstazu odlučuju se živi pri punoj svijesti zakopati u novi omphalos zemlje u sarkofazima načinjenima po mjeri pod morbidnim gisantima koji mrtvaca prikazuju kao čovjeka s tijelom izumrle zvijeri vjerujući tipično za djecu aheronta da će doživjeti neopisive ugode ako ih ja budem sporo gutala ali ja više nemam volje jesti puna sam plinova i čireva želim se samo povući u smiraj kakav je postojao prije nego što su skinuli kupolu s palače samo želim maštati u kartoteci zar puno tražim ne ja ne želim više jesti pogotovo ne meso kosti hladna pluća kad god me uhvati glad polizat ću korijenje crnih stijena i gle fosili će se sami od sebe početi otvarati nudeći mi prešanu paprat ali vi kao da me ne čujete što vam govorim novi hodočasnici ruska porodica neka kupuju čitavo stablo najveće dostupne palme pod kojom je uzgojeno na stotine šišmiša-šatoraša i spuštaju mi je pod njušku koja je već toliko zasićena najrazličitijim vonjem prestrašenog plijena da mi se čini da ću povratiti i krokodila i pake koje sam prije toga progutala da udovoljim hodočasnicima rusi ko rusi kupuju dva kaveza mravojeda i trinaest ljenivaca raspitujući se kod prodavača karata mogu li kupiti i jedanaest litara rakije jer tko je vidio gutati žilavo meso ljenivaca na suha usta mali rus povlači otca za balenciagino odijelo govoreći kupimo svetici i karamelizirane jazavce daj i svima u sarkofazima što će tko popit nad jamom vise vjedra svinjokolje polovice kentaura kažu da su na farmi u paramillu uzgojili prvog aligatora s umjetnim kostima koje se lako tope u ustima kako bih mogla jesti još više žrtvenih darova jer na zaradi od hodočasničkog turizma kolumbijska je ekonomija postala vodeća u svijetu a kako se čini nema namjeru stati na tome gutam i grozdove šišmiša i mravojede i ljenjivce iako ne želim jesti ali tijelo se po vlastitoj volji omata oko kaveza a hodočasnici mi mašu u svilenim rukavicama s ruba ugljenokopa ruski sin u balmainovim hlačicama maše sav ponosan što je otca nagovorio da kupi i slastice od jazavaca imam osjećaj da mi se zapravo smiju kao da mi svojim jebenim mahanjem žele poručiti jadna si ti kraljice naša ako moraš omotati na tone mišića oko tako ubogih bića poput ljenivca ili pake čekajući da se rasprsnu kako bi ih usmrtila izruguju mi se iz sarkofaga pravi umjetnici zločina gledaju svoje žrtve pravo u oči dok ih guše baš kao kada pri snošaju silnik preokreće svoju žrtvu na leđa da bi joj potom svedenu na ništa više od žohara izvukao najmanju nadu o užitku iz očiju nisu li žrtve jacka trbosjeka umrle na leđima otvorenih očiju u kojima se nije reflektirao dimnjak vrišteći sam počela povraćati neke nove vrste bića kosmate krilate krokodile s voljom ljenivca rušila sam crne stijene kidala korijen prastare palme drobila posljednju uspomenu na glosopteris željela sam se vratiti na herodov prijestol s kojeg ću promatrati kako paprat cvate iz pluća djece trgala sam kosti iz temelja stijena bacala pločice iz kartoteke bacala se po padinama vjerujući da mogu dosegnuti horizont i požderati ih sve ali svakim novim pokretom tlo se pod mojim tijelom sve više usitnjavalo rasipalo propadalo bacajući me iz trijasa u perm iz perma u karbon svjedočila sam izumiranju trilobita postanku prvog gmaza degeneričnom rastu golosjemenjača željela sam napokon biti sama u svojoj rokoko palači željela sam vratiti kupolu na pandantive od smaragdnih zmijica kako bih opet mogla pročitati najsvirepije detalje iz života dvodihalica grizla sam užad s kojih su visjeli kavezi puni mesa bacala sam se što sam mogla više u vis kako bih se iskobeljala iz jame i sve ih pojela pa onda ispovraćala još uvijek žive u tijelima šišmiša voljela bih ih vidjeti kako će mi mahati rukama kad su im prsti kožicom spojeni za gotička krila pička li vam silovane majkice rušila sam stijene izdubila nova klizišta razbacala dušikove fosile uvukla malog rusa u jamu rastvorila mu lubanju nadajući se da će se deseci hodočasnika spustiti na dno perma u napadu ludila žvakala sam gisante dekadenata pljuvala otrov u muhatu svjetlost svakim novim pokretom stijene su produbljivale jamu sunovraćujući me u još dublje eone među yungaške ptice mosasaure caiuajare još dublje među isprepletene udove raznih sinodelfija od kojih ne raspoznaješ što je rep a što njuška ukopavala sam se još dublje među žirafatitane koji su ugibali u tako začudnim pozama da se činilo kako im se prelomljeni vratovi uvlače u trbuh pa još dublje među guštere-vodorige od čijih bi spartanskih oklopa današnji draguljari zasigurno znali proizvesti najraskošniju dekoraciju za kupatilo još dublje u plodove incesta veslogmazova još dublje među litargozuhe i dva muška abriktosaura koji bi kako legenda kaže spavali skupa nakon što bi oplodili ženke jer su im ženke i po izgledu i po ponašanju i po tjelesnim sokovima koje su proizvodile bile toliko strane da su im se gadile tako da su bili prisiljeni svake se noći zavlačiti u sarkofage najtvrđih fosila kako njihove devijacije ne bi bile otkrivene eonima kasnije no i dalje ih mogu vidjeti kako mašu kako mi spuštaju polovice bukefala kako prodaju ulaznice ali ja nisam evolucijski zaostala ja nisam vaš primitivni divljak ja sam biće koje želi biti mrtvo znam da me odozgo promatrate kao mbiru to jest afrički instrument načinjen od pivskih čepova bacam se po stijenama uvlačim u jamu desetak novih žrtava ali horizont i dalje kosmato svijetli ukopavam se sve više propadam u devon među propupale mahovnjake štitnjače dunkleosteuse horizont mi je sve dalji a sve svjetliji što me podsjeća na stihove baudelaireove pjesme što kaže Molim za milost, Tebe, jedinu koju volim, / s dna tamne jame u koju srce mi se sruči. / Ovo je svijet sumoran s horizontom golim, / gdje užas se s blasfemijom u noći zaruči. / Šest mjeseci lebdi sunce bez topline, / dok drugih se pola godine ljeska noćna kupola / nad zemljom ovom pustijom od sjevernog pola, / bez ijedne životinje, rijeke, šume il doline (De Profundis Clamavi)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg