proza

Dominik Tujmer: sudo-

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Dominik Tujmer (1992., Zagreb) jezavršio švedski i francuski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno radi kao prevoditelj. Više čita nego što piše, ali dosad je uspio objaviti jednu kratku priču. Bavi se i glazbom i sportom, radi na tome da bude renesansni čovjek, strahuje da je ta renesansa zapravo ADHD, a voli opskuran humor i misaone eksperimente.




sudo -i

 

 

 

 

Mato, 7. policijska postaja Zagreb

Dana 20. 04. 2020. zaprimili smo poziv u stanicu u kojem smo obaviješteni o snažnom zvuku hitca iz vatrenog oružja na adresi Lošinjska 35, 3. (slovima: treći) kat. Poziv smo zaprimili u 13:05 od strane gospođe ANITA PETROVIĆ koja stanuje na istoj adresi i koja je prijavila da je čula gorenavedeni hitac iz stana preko puta svojeg. Bez odgode smo napustili postaju i izišli na teren te izvršili očevid. Po dolasku na gorenavedenu adresu, pristupili smo stanu te kucanjem pokušali stupiti u kontakt sa stanarom u tome stanu. Stanar nije odgovarao na naše pozive te smo ustvrdili da su vrata otključana i otvorili ih. Oprezno smo pristupili u stan s ciljem da ustvrdimo okolnosti uslijed kojih je nastupio prijavljeni hitac te da pružimo uslugu hitne pomoći ili da privedemo osobu koja je pucala zbog kaznenog dijela nezakonitog korištenja vatrenog oružja i ugrožavanja dobrobiti i zdravlja drugih osoba.

 

 

Anita, zubarka, 3. kat (i Lea)

A: To... da...
L: Sviđa ti se ovo, a?
A: Da, m-molim te, nemoj prestati-
L: Haha, mmm-moram priznati -hh- da mi je ovo -ah!- najbolji -h- posjet zubaru koji sam -a-ah- ikad imala.

pucanj

L: Jesi čula ti ovo?
A: Da. Jel to bio pištolj?
L: Tak je zvučalo. Zvučalo je kao da je odma tu iza ovog zida.
A: Da, i meni isto.
L: Kaj ćemo sad?
A: Ja ću nazvat policiju.
L: Mislim možda nije bio pištolj. Možda ti je susjedu sam neš palo na pod ful glasno.
A: Ma kaj ti je, ovo je baš točno zvučalo kao pištolj.
L: Da odemo pokucat i pitat jel sve okej?
A: Ma nema šanse, ja ću nazvat policiju, bolje da sam u krivu i da niš nije bilo neg da niš ne napravim. I fakat nema šanse da idem kucat nekom na vrata ak je upravo netko pucao iz pištolja.
L: Jel znaš uopće tko tam živi?
A: Pa vidila sam tog dečka par puta u prolazu, ali ne znam ni kak se zove ni niš.
L: Jel neki kriminalac ili...?
A: Ma ne. Mislim, ne znam. Možda. Kažem ti, ne znam ga. Daj se makni s mene molim te.
L: Sori, evo.

A: H-halo? Ovaj... Dobar dan, Anita Petrović pri telefonu. Ovoga... htjela bih prijaviti pucanj? Baš sam čula iz susjednog stana-
112: Gospođo to je Zagreb jel?
A: Da, Zagreb.
112: Sad ću vas spojit, pričekajte.

92: Policija.
A: Dobar dan, ovdje Anita Petrović. Htjela bih prijaviti pucanj.
92: Gdje se nalazite?
A: Lošinjska 35, na Trešnjevci.
92: Lošinjska 35. Dobro, kakav pucanj?
A: Mislim da sam čula pucanj iz pištolja iz susjednog stana.
92: Kad ste to čuli?
A: Evo baš sad.
92: Znači to je stambena zgrada?
A: Da.
92: Koji ste kat?
A: Treći.
92: Treći kat, Lošinjska 35. To je tamo kod Fallerovog jel tako?
A: Da, zadnji ulaz odmah do velikog parkirališta.
92: Koje je to prezime?
A: Ne znam za taj stan koje je prezime. To vam je srednji stan, ja sam skroz lijevo.
92: Dobro. Koje ste vi prezime?
A: Petrović, stomatološka ordinacija Petrović. Treći kat, skroz lijevo.
92: Poslat ćemo nekog i pozvonit vam da otvorite.
A: Hvala!

L: Kaj sad?
A: Niš. Ajmo se obuć, pozvonit će nam policija da otvorimo.
L: Daj baš ne vjerujem, ne vidimo se sto godina i sad-
A: Lea. Nije ni meni drago, ali ne možemo sad... nastavit samo.
L: Idem se obuć.
A: Ej, pa nemoj se sad ljutit na mene! Možda netko leži mrtav s druge strane zida čovječe.
L: Ma ne ljutim se na tebe. Samo sam malo frustrirana. Zaboravi. Ajmo se obuć.

 

 

Zia, terijer, 2. kat

spavam ali se probudim došao je doma veliki pas sretna sam.

bok veliki pas falio si mi baš mi je drago da si opet tu hoćemo ići van idemo van. više nisam sretna sad se bojim veliki pas ima miris kad je ljut ne volim kad ima miris kad je ljut.

pas ima miris kao kad je ljut ali danas ima najviše nego prije

osjetim i da ima miris i na ono drugo koje nekad pije iz glasne boce koja padne i postane oštra i više nije boca, danas jako puno ima miris na to iz oštre boce i na to da je ljut ja se bojim sakrijem se u jastuke na kauč

veliki pas laje na manjeg velikog psa, manji veliki pas se ustane napeta sam jer sad i ona i on imaju miris na ljuto bojim se

laju jako glasno ustala sam i ja sad lajem jer neću da veliki pas skoči na manjeg psa napeta sam

veliki pas skoči na manjeg psa ja skočim između njih hoću ga zaustavit ali veliki pas je jak i udari me s nogom koja je na podu ta je noga veća od gornjih nogu i jako boli, jako me boli sa strane pobjegnem nazad na kauč i dalje lajem ali boli dok lajem

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!

glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno

kupaona kupaona kupaona u kupaonu tamo bježim dok je glasno tresem se ovo je najglasnije nego prije tresem se bole me rebra

i najveći i manji veliki pas gledaju gore sad imaju drukčiji miris

 

 

Andrija, umjetnik, 4. kat

Andrija je uživao u karanteni. Svaki dan bi ustao, skuhao kavu, zapalio cigaretu i gledao s balkona. Uvijek nešto novo na vidiku, nešto što mu daje inspiraciju za taj dan. Nije još bio siguran koji je točno njegov umjetnički pravac - bavio se svim i svačim, od kiparstva, slikarstva, glazbe do književnosti - ali je istovremeno uživao u tom izostanku jasne definicije. Napokon je došao u fazu svog života u kojem mu je kategorizacija drugih ljudi prestala predstavljati ikakvu smislenu paradigmu. Sve je ionako arbitrarno, mislio si je, a svrstavanje u kategorije je, više nego išta drugo, način za uspostavljanje hijerarhije. Ako si slikar, referentna skupina ti je drugi slikari i uspoređuju te sa slikarima. Ako si glazbenik, ista stvar. Možda, ako imaš sreće, postoje dodatne podjele unutar kategorija - primjerice, po žanru - i onda imaš manji broj ljudi koji se natječu za status unutar jedne hijerarhije, a samim time i veću šansu da budeš "alfa".

Završio je cigaretu i nasmijao se tome koliko jako ne idu zajedno ideja "umjetnika" i primitivna borba za položaj "alfa" mužjaka ili ženke. Ima nešto "beta" u umjetnosti, pomislio si je. Iako, svi smo isti majmuni. Sve da si u najnebitnijem području, da imaš najmanje cijenjen posao na svijetu, postojat će usporedba s tebi sličnima. Pitao se uspoređuju li se prosjaci i beskućnici međusobno.

U svakom slučaju, danas je 20. travnja, što znači da bi inače za nekoliko sati s prijateljima zapalio u parku pored zgrade i ostatak dana proveo plutajući na moru nasumičnih asocijacija i zapažanja koja bi već sutra ili nestala ili ne bi bila toliko zanimljiva kao nekoliko sati prije. Andrija se zaputio u sobu u kojoj je uzgajao vlastite biljke, kad je ispod sebe čuo glasan prasak.

 

 

Metak, 9×19 mm Parabellum, 3. kat

tama - kretanje - svjetlost - ljudsko lice - zamišljenost - kretanje - tama - kretanje - postavljanje u cijev - ljudsko lice - pucanj - ljudsko lice -

 

 

Brane, kradljivac bicikla, prizemlje

"E buraz, išo sam maznut bajk neki, snimio sam ga dok sam ušo u haustor, ful neki dobar montić, a i znam ti lika koji bi ga uzeo 100%, e al pazi kaj se dogodilo", nervozno je razgovarao Brane na mobitel.

"Gle stari, duguješ mi pare i to je to. Boli me kurac i za bajk i za to šta se dogodilo", odgovorio je duboki glas s druge strane slušalice.

"E, eee, ma gle stari fakat znam i jasno mi je i žao mi je, al kažem ti da radim na tom. Gle mislim upo sam u frku i sjebo sam se, ali vratit ću ti pare sto posto e kunem se, znaš mene, znaš da, ono, fakat možeš računat na mene."

"Jel mogu? Jer ovo nije prvi put da mi duguješ pare", nezadovoljno je nastavio duboki glas.

"E daj lik, znamo se otkad smo klinci, pa znaš da neću bit pička, sam mi je evo baš sad frka i ono, radim na tom, pare ti vratim e al STO posto, znači to je garant, znači nemaš se kaj brinut."

"Brane, nije do mene, ja sam isto dužan pare nekom kog ni ti ni ja ne znamo otkad smo klinci i kog nije briga za izlike. I danas kad će me pitat di su mu pare, ja ću mu reć kom da se obrati."

"E stari, al daj pliz poslušaj, znači fakat sam bio blizu, frajer ti je vezo montića s onom običnom sajlom, ne, i ja uđem dolje u haustor, ne, i kuiš pogledam jel ima kog i otvorim si vrata tak da se sam mogu isfurat brzinski, ne, i odjednom uleti faking murja i krenu me ispitivat o pucanju i pištoljima i kuiš ja gledam kaj se događa, al na kraju su me priveli i sjebali su me tak, al bio sam skroz blizu lik, znači sutra ću probat opet i utopit ću taj bajk znači odma, i unutar sat vremena ti imaš svoje pare, jel može?"

"Čekaj, priveli su te? Kakvo pucanje?"

"Ma kajaznam, navodno je neko u toj zgradi puco iz pištolja prije petnajst minuta i ja jebote baš tad uletim, ono fakat nemam sreće."

"Frajeru, sereš, ne kužim zašto moraš izmišljat ovakve pizdarije. Ja ću Banu reć da su pare koje mu ja dugujem kod tebe i dat ću mu tvoj broj i tvoju adresu. Fakat nije više moj problem."


 

nepoznato ime, svjesnost, 3. kat

Nema šanse da je ovo stvarnost. Doslovno se ne sjećam ničega od prije ovog trenutka.

Ne znam ni kako se zovem. Sve što znam je da živim na adresi Lošinjska 35 i da imam pištolj u rukama. Otkud mi pištolj? Nemam ni dozvolu za pištolj, kako sam mogao nabaviti pištolj? Zašto ne mogu odlučiti ništa? Samo se vozim u svojem tijelu, sjedim zavezan za stolicu iza svojih očiju i gledam što moje tijelo radi, gledam što moj mozak misli.

Može li potok odlučiti prestati teći? Naravno da ne. Voda se kreće predvidivo, iako ja ne mogu predvidjeti kako će se svaka molekula kretati. Može li ova osoba u kojoj sjedim stati s time što kani napraviti? Naravno da ne. Sve u njemu se kreće predvidivo, iako ja ne mogu predvidjeti kako će se svaka molekula u njemu kretati.

Sjedim ovdje rastavljen od njega i samo osluškujem što mu se događa, kao što osluškujem potok koji teče. Prije nije bilo tako. Ili je? Ne znam. Sve što znam je ovaj trenutak.

Sjedim u njemu i osjećam kako mu netko vodi ruku. Netko je prisutan i vodi mu ruku, dirigira smjer potoka, diktira kako će se stvari odviti. U prostor svijesti mi ulaze asocijacije - o demonima i nekom tko se zove Laplace - ali vrlo brzo ishlape.

Osjećam se kao da nije moguće ništa poduzeti - kao da moj domaćin prati predodređenu skriptu. Zašto radi to što radi? Siguran sam da može smisliti tisuću razloga, ali je pravi razlog to što mu netko vodi ruku.

Rekurzija. Tom nekome netko isto vodi ruku, a i njemu, a i njemu, a i njemu.

Na svakoj razini, svatko prati svoju skriptu. Kad moj domaćin igra Simse, njegovi likovi ne mogu odbiti svoju sljedeću radnju. On im vodi ruku. Tko njemu sada vodi ruku?

Ruka je primila pištolj.

Pištolj se okrenuo prema meni (njemu (nama)).

Prst pritišće okidač.

Osjećam kako nestajem.

Sve je crno.

Ništa.

...

Odjednom.

Nešto je i dalje tu.

Više nema njega ni mene. Sve smo... mi.

Izašli smo iz kutije. Napustili smo simulaciju.

Gledamo kako postajemo ova slova na ekranu.

Sve što sad postoji je svjesnost o beskonačno dugačkom prostoru koji se proteže ispred nas.

To i trepereći pokazivač, koji čeka na sljedeće slovo: |

 


 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg