NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.
Dominik Tujmer (1992., Zagreb) jezavršio švedski i francuski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Trenutno radi kao prevoditelj. Više čita nego što piše, ali dosad je uspio objaviti jednu kratku priču. Bavi se i glazbom i sportom, radi na tome da bude renesansni čovjek, strahuje da je ta renesansa zapravo ADHD, a voli opskuran humor i misaone eksperimente.
sudo -i
Mato, 7. policijska postaja Zagreb
Dana 20. 04. 2020. zaprimili smo poziv u stanicu u kojem smo obaviješteni o snažnom zvuku hitca iz vatrenog oružja na adresi Lošinjska 35, 3. (slovima: treći) kat. Poziv smo zaprimili u 13:05 od strane gospođe ANITA PETROVIĆ koja stanuje na istoj adresi i koja je prijavila da je čula gorenavedeni hitac iz stana preko puta svojeg. Bez odgode smo napustili postaju i izišli na teren te izvršili očevid. Po dolasku na gorenavedenu adresu, pristupili smo stanu te kucanjem pokušali stupiti u kontakt sa stanarom u tome stanu. Stanar nije odgovarao na naše pozive te smo ustvrdili da su vrata otključana i otvorili ih. Oprezno smo pristupili u stan s ciljem da ustvrdimo okolnosti uslijed kojih je nastupio prijavljeni hitac te da pružimo uslugu hitne pomoći ili da privedemo osobu koja je pucala zbog kaznenog dijela nezakonitog korištenja vatrenog oružja i ugrožavanja dobrobiti i zdravlja drugih osoba.
Anita, zubarka, 3. kat (i Lea)
A: To... da...
L: Sviđa ti se ovo, a?
A: Da, m-molim te, nemoj prestati-
L: Haha, mmm-moram priznati -hh- da mi je ovo -ah!- najbolji -h- posjet zubaru koji sam -a-ah- ikad imala.
pucanj
L: Jesi čula ti ovo?
A: Da. Jel to bio pištolj?
L: Tak je zvučalo. Zvučalo je kao da je odma tu iza ovog zida.
A: Da, i meni isto.
L: Kaj ćemo sad?
A: Ja ću nazvat policiju.
L: Mislim možda nije bio pištolj. Možda ti je susjedu sam neš palo na pod ful glasno.
A: Ma kaj ti je, ovo je baš točno zvučalo kao pištolj.
L: Da odemo pokucat i pitat jel sve okej?
A: Ma nema šanse, ja ću nazvat policiju, bolje da sam u krivu i da niš nije bilo neg da niš ne napravim. I fakat nema šanse da idem kucat nekom na vrata ak je upravo netko pucao iz pištolja.
L: Jel znaš uopće tko tam živi?
A: Pa vidila sam tog dečka par puta u prolazu, ali ne znam ni kak se zove ni niš.
L: Jel neki kriminalac ili...?
A: Ma ne. Mislim, ne znam. Možda. Kažem ti, ne znam ga. Daj se makni s mene molim te.
L: Sori, evo.
A: H-halo? Ovaj... Dobar dan, Anita Petrović pri telefonu. Ovoga... htjela bih prijaviti pucanj? Baš sam čula iz susjednog stana-
112: Gospođo to je Zagreb jel?
A: Da, Zagreb.
112: Sad ću vas spojit, pričekajte.
92: Policija.
A: Dobar dan, ovdje Anita Petrović. Htjela bih prijaviti pucanj.
92: Gdje se nalazite?
A: Lošinjska 35, na Trešnjevci.
92: Lošinjska 35. Dobro, kakav pucanj?
A: Mislim da sam čula pucanj iz pištolja iz susjednog stana.
92: Kad ste to čuli?
A: Evo baš sad.
92: Znači to je stambena zgrada?
A: Da.
92: Koji ste kat?
A: Treći.
92: Treći kat, Lošinjska 35. To je tamo kod Fallerovog jel tako?
A: Da, zadnji ulaz odmah do velikog parkirališta.
92: Koje je to prezime?
A: Ne znam za taj stan koje je prezime. To vam je srednji stan, ja sam skroz lijevo.
92: Dobro. Koje ste vi prezime?
A: Petrović, stomatološka ordinacija Petrović. Treći kat, skroz lijevo.
92: Poslat ćemo nekog i pozvonit vam da otvorite.
A: Hvala!
L: Kaj sad?
A: Niš. Ajmo se obuć, pozvonit će nam policija da otvorimo.
L: Daj baš ne vjerujem, ne vidimo se sto godina i sad-
A: Lea. Nije ni meni drago, ali ne možemo sad... nastavit samo.
L: Idem se obuć.
A: Ej, pa nemoj se sad ljutit na mene! Možda netko leži mrtav s druge strane zida čovječe.
L: Ma ne ljutim se na tebe. Samo sam malo frustrirana. Zaboravi. Ajmo se obuć.
Zia, terijer, 2. kat
spavam ali se probudim došao je doma veliki pas sretna sam.
bok veliki pas falio si mi baš mi je drago da si opet tu hoćemo ići van idemo van. više nisam sretna sad se bojim veliki pas ima miris kad je ljut ne volim kad ima miris kad je ljut.
pas ima miris kao kad je ljut ali danas ima najviše nego prije
osjetim i da ima miris i na ono drugo koje nekad pije iz glasne boce koja padne i postane oštra i više nije boca, danas jako puno ima miris na to iz oštre boce i na to da je ljut ja se bojim sakrijem se u jastuke na kauč
veliki pas laje na manjeg velikog psa, manji veliki pas se ustane napeta sam jer sad i ona i on imaju miris na ljuto bojim se
laju jako glasno ustala sam i ja sad lajem jer neću da veliki pas skoči na manjeg psa napeta sam
veliki pas skoči na manjeg psa ja skočim između njih hoću ga zaustavit ali veliki pas je jak i udari me s nogom koja je na podu ta je noga veća od gornjih nogu i jako boli, jako me boli sa strane pobjegnem nazad na kauč i dalje lajem ali boli dok lajem
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno glasno
kupaona kupaona kupaona u kupaonu tamo bježim dok je glasno tresem se ovo je najglasnije nego prije tresem se bole me rebra
i najveći i manji veliki pas gledaju gore sad imaju drukčiji miris
Andrija, umjetnik, 4. kat
Andrija je uživao u karanteni. Svaki dan bi ustao, skuhao kavu, zapalio cigaretu i gledao s balkona. Uvijek nešto novo na vidiku, nešto što mu daje inspiraciju za taj dan. Nije još bio siguran koji je točno njegov umjetnički pravac - bavio se svim i svačim, od kiparstva, slikarstva, glazbe do književnosti - ali je istovremeno uživao u tom izostanku jasne definicije. Napokon je došao u fazu svog života u kojem mu je kategorizacija drugih ljudi prestala predstavljati ikakvu smislenu paradigmu. Sve je ionako arbitrarno, mislio si je, a svrstavanje u kategorije je, više nego išta drugo, način za uspostavljanje hijerarhije. Ako si slikar, referentna skupina ti je drugi slikari i uspoređuju te sa slikarima. Ako si glazbenik, ista stvar. Možda, ako imaš sreće, postoje dodatne podjele unutar kategorija - primjerice, po žanru - i onda imaš manji broj ljudi koji se natječu za status unutar jedne hijerarhije, a samim time i veću šansu da budeš "alfa".
Završio je cigaretu i nasmijao se tome koliko jako ne idu zajedno ideja "umjetnika" i primitivna borba za položaj "alfa" mužjaka ili ženke. Ima nešto "beta" u umjetnosti, pomislio si je. Iako, svi smo isti majmuni. Sve da si u najnebitnijem području, da imaš najmanje cijenjen posao na svijetu, postojat će usporedba s tebi sličnima. Pitao se uspoređuju li se prosjaci i beskućnici međusobno.
U svakom slučaju, danas je 20. travnja, što znači da bi inače za nekoliko sati s prijateljima zapalio u parku pored zgrade i ostatak dana proveo plutajući na moru nasumičnih asocijacija i zapažanja koja bi već sutra ili nestala ili ne bi bila toliko zanimljiva kao nekoliko sati prije. Andrija se zaputio u sobu u kojoj je uzgajao vlastite biljke, kad je ispod sebe čuo glasan prasak.
Metak, 9×19 mm Parabellum, 3. kat
tama - kretanje - svjetlost - ljudsko lice - zamišljenost - kretanje - tama - kretanje - postavljanje u cijev - ljudsko lice - pucanj - ljudsko lice -
Brane, kradljivac bicikla, prizemlje
"E buraz, išo sam maznut bajk neki, snimio sam ga dok sam ušo u haustor, ful neki dobar montić, a i znam ti lika koji bi ga uzeo 100%, e al pazi kaj se dogodilo", nervozno je razgovarao Brane na mobitel.
"Gle stari, duguješ mi pare i to je to. Boli me kurac i za bajk i za to šta se dogodilo", odgovorio je duboki glas s druge strane slušalice.
"E, eee, ma gle stari fakat znam i jasno mi je i žao mi je, al kažem ti da radim na tom. Gle mislim upo sam u frku i sjebo sam se, ali vratit ću ti pare sto posto e kunem se, znaš mene, znaš da, ono, fakat možeš računat na mene."
"Jel mogu? Jer ovo nije prvi put da mi duguješ pare", nezadovoljno je nastavio duboki glas.
"E daj lik, znamo se otkad smo klinci, pa znaš da neću bit pička, sam mi je evo baš sad frka i ono, radim na tom, pare ti vratim e al STO posto, znači to je garant, znači nemaš se kaj brinut."
"Brane, nije do mene, ja sam isto dužan pare nekom kog ni ti ni ja ne znamo otkad smo klinci i kog nije briga za izlike. I danas kad će me pitat di su mu pare, ja ću mu reć kom da se obrati."
"E stari, al daj pliz poslušaj, znači fakat sam bio blizu, frajer ti je vezo montića s onom običnom sajlom, ne, i ja uđem dolje u haustor, ne, i kuiš pogledam jel ima kog i otvorim si vrata tak da se sam mogu isfurat brzinski, ne, i odjednom uleti faking murja i krenu me ispitivat o pucanju i pištoljima i kuiš ja gledam kaj se događa, al na kraju su me priveli i sjebali su me tak, al bio sam skroz blizu lik, znači sutra ću probat opet i utopit ću taj bajk znači odma, i unutar sat vremena ti imaš svoje pare, jel može?"
"Čekaj, priveli su te? Kakvo pucanje?"
"Ma kajaznam, navodno je neko u toj zgradi puco iz pištolja prije petnajst minuta i ja jebote baš tad uletim, ono fakat nemam sreće."
"Frajeru, sereš, ne kužim zašto moraš izmišljat ovakve pizdarije. Ja ću Banu reć da su pare koje mu ja dugujem kod tebe i dat ću mu tvoj broj i tvoju adresu. Fakat nije više moj problem."
nepoznato ime, svjesnost, 3. kat
Nema šanse da je ovo stvarnost. Doslovno se ne sjećam ničega od prije ovog trenutka.
Ne znam ni kako se zovem. Sve što znam je da živim na adresi Lošinjska 35 i da imam pištolj u rukama. Otkud mi pištolj? Nemam ni dozvolu za pištolj, kako sam mogao nabaviti pištolj? Zašto ne mogu odlučiti ništa? Samo se vozim u svojem tijelu, sjedim zavezan za stolicu iza svojih očiju i gledam što moje tijelo radi, gledam što moj mozak misli.
Može li potok odlučiti prestati teći? Naravno da ne. Voda se kreće predvidivo, iako ja ne mogu predvidjeti kako će se svaka molekula kretati. Može li ova osoba u kojoj sjedim stati s time što kani napraviti? Naravno da ne. Sve u njemu se kreće predvidivo, iako ja ne mogu predvidjeti kako će se svaka molekula u njemu kretati.
Sjedim ovdje rastavljen od njega i samo osluškujem što mu se događa, kao što osluškujem potok koji teče. Prije nije bilo tako. Ili je? Ne znam. Sve što znam je ovaj trenutak.
Sjedim u njemu i osjećam kako mu netko vodi ruku. Netko je prisutan i vodi mu ruku, dirigira smjer potoka, diktira kako će se stvari odviti. U prostor svijesti mi ulaze asocijacije - o demonima i nekom tko se zove Laplace - ali vrlo brzo ishlape.
Osjećam se kao da nije moguće ništa poduzeti - kao da moj domaćin prati predodređenu skriptu. Zašto radi to što radi? Siguran sam da može smisliti tisuću razloga, ali je pravi razlog to što mu netko vodi ruku.
Rekurzija. Tom nekome netko isto vodi ruku, a i njemu, a i njemu, a i njemu.
Na svakoj razini, svatko prati svoju skriptu. Kad moj domaćin igra Simse, njegovi likovi ne mogu odbiti svoju sljedeću radnju. On im vodi ruku. Tko njemu sada vodi ruku?
Ruka je primila pištolj.
Pištolj se okrenuo prema meni (njemu (nama)).
Prst pritišće okidač.
Osjećam kako nestajem.
Sve je crno.
Ništa.
...
Odjednom.
Nešto je i dalje tu.
Više nema njega ni mene. Sve smo... mi.
Izašli smo iz kutije. Napustili smo simulaciju.
Gledamo kako postajemo ova slova na ekranu.
Sve što sad postoji je svjesnost o beskonačno dugačkom prostoru koji se proteže ispred nas.
To i trepereći pokazivač, koji čeka na sljedeće slovo: |
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.