poezija

Sandra Bogdan: Izbor iz neobjavljene zbirke pjesama ''Vražji Sanjar''

Sandra Bogdan (1964., Osijek) završila je osnovnu školu i opću gimnaziju „Braća Ribar“ u Osijeku. Prve priče i pjesme počela je pisati i objavljivati već u osnovnoj školi u školskom časopisu. Na pjesničkom natječaju „Goranovo proljeće“, njena prva neobjavljena zbirka pjesama pod nazivom „Protjerani iz raja“ osvojila je drugo mjesto 1987.godine i čitana na Radio Osijeku. Radila je i kao novinar i autor emisije „O NAMA“ na Gradskom radiju Osijek. U emisijama se bavila psihološkim problemima urbane svakodnevnice. U novinama „Gradski oglasnik Osijek“ pisala je svoju rubriku“ METAFIZIČKI SAVJETNIK“. Poeziju je objavljivala na portalima te u časopisima kao što su “Kvaka“, „Sapphoart“, „Diskurs“, „Pikolo Knjigomat“ u Hrvatskoj, i u književnim časopisima“ Sizif“ i „Suština poetike“ u Srbiji. Bavi se fotografijom i u pripremama je za objavljivanje zbirke pjesama pod nazivom „Vražji sanjar“.




ARITMIJA SRCA

Možeš li umirati malo tiše?
Ili reci nešto u obranu svog bola
ili šuti.
Govorenje o smislu
čin je pobune,
istina izaziva aritmiju stvarnosti
nevidljivi dijalozi remete ritam srca.

Noć je previše tiha
za tvoje obračune s košmarima,
hladne su ulice pod okom neona
i sve su duži sati nesanice.
Noć je dovoljno duboka
da proguta svaku izgubljenu nadu,
i drugi umiru u tjeskobi čekanja,
neki, svaki sat
neki samo jutrom u grubosti ogledala jutarnjeg odraza.

Okus mentola ispire gorčinu promašenih odluka
jutro je pametnije od večeri
a mi smo sve umorniji
i prtljage je sve manje
otkako smo počeli zaboravljati svoje želje
i gdje smo krenuli
i trebamo li se vratiti
uopće vraćati bilo čemu
osim svojoj praznini
u kojoj ne moramo
ništa objašnjavati.


ŽEĐANJE

 

Diši
ispod kiše
suhog grla punog prašine,
još si živ
nismo mi rođeni
za marševe tame
mršava pseta i žilave ruke
pričaju o danima olovne tuge.

Neke žene
oblače svoja srca u željezne koprene,
golotinja duše
sablazan je za svijet koji ne mari
za ožiljke ispod kože.

Neki muškarci šute
pokraj svojih nagih žena
mlaka voda i mlake ljubavi
ne mogu ugasiti žeđ,
u pustinji dodira
usta su puna vode
ispod površine bola.

Stari sve
na neki odsutan način
u svijetu prozirnih riječi,
u tišini,
urušavaju se svodovi neba.
Crvotočina vremena izjeda misli
gusjenice sumnje žvaču naše nade
koje trebale su biti leptiri,
da smo htjeli,
da smo mogli,
da smo imali snage...



 



 

JUTARNJA MELANKOLIJA

Jutro se otkrilo hladnoći
Neprozirno
Na ogradi balkona siva vrana
Stupaju olovni vojnici,
mažoretkinje,
žongliraju između kaosa
i privida kontrole

Melankolija me doji
svojim otrovnim mlijekom
Zadojena vještičjim biljem
hipnotično slažem rečenice
opčarana, zatravljena,
Vražji sanjar
na užarenom ugljenu
u potrazi za Svetim Gralom
Inspiracije.

Iz etera dopiru zvuci harfe
velška glazbenica i senegalski zbor
Kroz otvoren prozor
zvuk susjedove kosilice
nebesku blagost smjenjuje
oštrica svakodnevnice.

Trebala bih zaspati
na mekoj travi
na uzglavlju od vilinskog cvijeća
ispod neba na kojem klikću jastrebovi,
prožeta prazninom bez ljudi.
Usnuti
okus crvenih šumskih jagoda
nakon što se osuši rosa
Miris sanjive dunje s vrha ormara,
skrivena sjećanja iz ladice djetinjstva

Kad bih mogla zaspati tako
da se izgubim
iz svake pore zemlje
iz svake napisane riječi
ispražnjena od htijenja i žalovanja
I otisnuti se lađom
preko rubova svijeta
Kao žice na gitari
rastegnutih granica postojanja
do krajnje točke horizonta
Kad bih mogla...


Trebala bih zaspati tako
utišana u mekoći brujanja pčela i bumbara,
lelujavih misli
poput cvijeća koje njiše se u taktu vjetra,
I tako zanesena
rasplinuti se u spokoju
U iluziji beskonačnog dana.

 

I ANĐELI KISNU DOK MIRIŠU RUŽE

Ima tako nekih kiša
koje traže tvoju samoću
ugašena svjetla
pantomimu sjena.
Noćas ću slušati samo kišu
u tišini sobe okrenuta k zidu
i ptice ne lete mokrih krila
samo čovjek pognut hoda
pod težinom mokrog neba.


PLES SATURNA


Godine prolaze
Između mjesta na kojem jesi
i druge strane htijenja
granica je od tamnog i škrtog kamenja,
Zemlja kroz koju prolazi voda bez namjere
Svijet nepomičnosti

Godine prolaze
Te zloguke ptice grabljivice
odnose iz snova nemarnih sanjača
crne bisere i koralje
U flegmatičnom buđenju
bez smisla i cilja
razlozi tegobni
ili snoviti
kao opravdanje nečinjenja
postaju nebitni.

Godine prolaze
kaotično kretanje
slijepca i skeptika
vojnika i pijuna
redovnika i ludaka
Okreću se u plesu Saturna
muškarac i žena
na noćnom nebu
mokrom od samoće i suza

Sedam dugih godina
odricanja i pokajanja
u gorčinama dubine
u mukama duše
Sedam vrata pakla
bestidnih i ružnih riječi, i loših djela,
Sedam smrtnih grijeha
mrtvljenja u molitvi i postu
od moralnih bolesti
na tvrdoj postelji

Godine prolaze
poput sive i crne sjene
trpki su plodovi kušnje
Na vratima Svijeta
Otac je vremena
njegova šutnja
nije na razini smrtnosti riječi
U krvotoku neba pulsiraju naše nade

opipljive šine ispod srca kojima putuju naši snovi
do zadnje kapi krvi iznad otvorene zemlje










 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg