proza

Lovro Brlobuš: Priče

Lovro Brlobuš (1993., Zagreb) studira povijest na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. U slobodno vrijeme voli pisati, čitati i svirati gitaru.



 

ZAMKE UMJETNOSTI

 

Jednoga se dana gospodin N. probudio kao drugi čovjek. Preko noći je zamrzio umjetnost. U tren oka, zidovi njegova doma postali su bijeli i prazni. Njihovu nanovo otkrivenu čistoću više nisu oskvrnjivali portreti, pejzaži i fotografije. Knjige su nestale sa stalaže, dok je namještaj bio sveden na puku svrhu.

Gospodin N. brižno je odsjekao svaku naznaku dekoracije na krevetu, ormarima i stolicama. Ubrzo je došao do zaključka kako takav ogoljeli namještaj može predstavljati nekakav umjetnički hir koji zagovara jednostavnost. Nije mu preostalo ništa drugo nego da ga rasiječe na komadiće. Nakon izvjesnog vremena uvjerio je samoga sebe kako svaki predmet može biti protumačen kao plod umjetnosti. Vođen tako snažnom idejom, u svojem razbijačkom pohodu nije postavio nikakva ograničenja, naumivši uništiti sve što se nalazi u kući. Misao o arhitekturi i, shodno tomu, rušenju cijele kuće bila je, dakako, prisutna u umu gospodina N., no taj je zadatak valjalo izvršiti tek nakon što se obračuna s hrpom umjetnina unutar svog doma.

Pri razbijanju predmeta koristio je sjekiru. To ga je isprva strašno mučilo, tim više što je drška sjekire bila majstorski izrezbarena i neprestano mu nabijala na nos kako u rukama drži izvanredni ručni rad. Morilo ga je to što je primoran koristiti umjetničko djelo kako bi uništio druga umjetnička djela, no pronašavši opravdanje u izreci „klin se klinom izbija“ samouvjereno je nastavio s poslom.

Kada su napokon gotovo svi predmeti bili lišeni prepoznatljivog oblika, mahnitom ih je brzinom pobacao u kante, a sve ono što nije u njih stalo odložio je na uličnom prostoru ispred svoje kuće. Taman što je to napravio, počeo ga je gristi strah kako uništeni komadi mogu poslužiti kao materijal kakvom slobodoumnom umjetniku kojem kopanje po smeću ne predstavlja prepreku. Gospodin N. nije nikako mogao to dopustiti, a rizik je bio prevelik, jer toga se dana nije odvozio otpad. Ne bi li se osigurao, preselio je kante i sav taj kup iza ograde, u vlastito dvorište.

- Sutra ću sve to zapaliti ili negdje zakopati - rekao je samome sebi odlučivši odahnuti, odložiti posao za sljedeći dan i pronaći mir u snu.

Penjući se stepenicama, izmoreno je maštao o toplom krevetu. Kada je ušao u praznu spavaću sobu gorko je zacvilio, a potom se utješio time što u njegovoj kući, koju je uskoro trebalo nekako uništiti, više nema niti jednog predmeta. Međutim, grdno se varao. Tražeći u polumraku najpogodnije mjesto za počinak, nagazio je na sjekiru, poskliznuo se i pao kroz prozor u dvorište. Pao je točno u jednu od kanti za smeće i na licu mjesta umro. Njegov nesretan kraj fotoaparatom je zabilježio neki tobožnji umjetnik u prolazu.

 

 

 

 

 

ZGODA

 

Jedan slikar slika sat bez kazaljki i potom ga poklanja susjedu. Ovaj odlazi kući i vješa sliku na zid. Sljedećeg jutra slikar mu dolazi u posjetu “da provjeri kako radi sat”. Susjed se smije i prima ga u kuću. Sjedaju za stol i piju kavu. Nakon pola sata, susjed govori slikaru kako kasni na posao. Slikar mu na to odgovara kako vrijeme ne postoji. Dok se susjed tome smije i sprema za van, slikar ucrtava kazaljke na sat. Susjed to ne primjećuje i njih dvojica izlaze na ulicu svaki svojim putem. Navečer, susjed dolazi kući i primjećuje kazaljke na slici. Ne sviđa mu se ta promjena pa zove slikara. Ovaj se javlja, dolazi kod susjeda i uvjerava ga kako nije nacrtao kazaljke. Susjed se smije i govori mu kako želi novu sliku. Slikar odlazi kući i radi na novom satu bez kazaljki. Ujutro dolazi kod susjeda “da zamijeni satove”. Susjed se smije i prima ga u kuću. Dok piju kavu, slikar mu pokazuje najnoviju sliku. Susjedu se sviđa nova slika sata i on joj u šali ucrtava kazaljke.

 

 

 

 

 

UDARNIK

(posvećeno kuji Medenoj)

 

Moj pas je pravi udarnik, a to kažem zato što bi se svaki student ili zidar posramio kada bi vidio njegove radne podvige! On je podigao jedno cijelo leglo pasa i odgojio ih u bratstvu i slozi. Potom je othranio petoro seoskih mačaka i iz njih napravio čestita bića koja bezrazložno ne grizu i ne uništavaju pokućstvo. Taj je pas obišao dva arheološka terena i tamo nadgledavao radove, ali ne pomažući, svjestan kako je prošlost grobnica za napredan um. Taj je pas otjerao bezbroj drugih pasa koji su ugrožavali okrug, kažem okrug, jer on nije kulak koji brine samo za svoje imanje. Dobar dio svoga života proveo je i u takmičenju s brzim autima, trudeći se dokazati kako i čovjek i mašina mogu biti nadvladani! Nadalje, taj pas nije podlegao volji gospodara i nije se mirio sa situacijom kada je u dvorište dospjela udomljena doga, prepoznavši buržuja u držanju i njegovu protu-ekonomičnost u veličini i potrebi za hranom. On nema pedigre, rođen je na cesti od bezimene majke, mješanac, dakle pravo dijete dijalektike! To što se odbija kretati kada je na vodilici samo je još jedan dokaz njegove osviještenosti, dok se, s druge strane, na ulici snalazi mnogo bolje od ostalih drugova-ljudi. Ako se odluči slijediti me do dućana, uvijek ostaje ispred ulaza kako se ne bi zarazio kapitalizmom. Sada, pod stare dane, on neprekidno laje, ljut na nepoduzetnost i pohlepu u čovječjem srcu, a jedino je blag prema djeci, prema mladome naraštaju kojeg oboružava ljubavlju kako bi njome slomio kočnicu sveopće sreće!

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg