proza

Lovro Brlobuš: Priče

Lovro Brlobuš (1993., Zagreb) studira povijest na Hrvatskom katoličkom sveučilištu. U slobodno vrijeme voli pisati, čitati i svirati gitaru.



 

ZAMKE UMJETNOSTI

 

Jednoga se dana gospodin N. probudio kao drugi čovjek. Preko noći je zamrzio umjetnost. U tren oka, zidovi njegova doma postali su bijeli i prazni. Njihovu nanovo otkrivenu čistoću više nisu oskvrnjivali portreti, pejzaži i fotografije. Knjige su nestale sa stalaže, dok je namještaj bio sveden na puku svrhu.

Gospodin N. brižno je odsjekao svaku naznaku dekoracije na krevetu, ormarima i stolicama. Ubrzo je došao do zaključka kako takav ogoljeli namještaj može predstavljati nekakav umjetnički hir koji zagovara jednostavnost. Nije mu preostalo ništa drugo nego da ga rasiječe na komadiće. Nakon izvjesnog vremena uvjerio je samoga sebe kako svaki predmet može biti protumačen kao plod umjetnosti. Vođen tako snažnom idejom, u svojem razbijačkom pohodu nije postavio nikakva ograničenja, naumivši uništiti sve što se nalazi u kući. Misao o arhitekturi i, shodno tomu, rušenju cijele kuće bila je, dakako, prisutna u umu gospodina N., no taj je zadatak valjalo izvršiti tek nakon što se obračuna s hrpom umjetnina unutar svog doma.

Pri razbijanju predmeta koristio je sjekiru. To ga je isprva strašno mučilo, tim više što je drška sjekire bila majstorski izrezbarena i neprestano mu nabijala na nos kako u rukama drži izvanredni ručni rad. Morilo ga je to što je primoran koristiti umjetničko djelo kako bi uništio druga umjetnička djela, no pronašavši opravdanje u izreci „klin se klinom izbija“ samouvjereno je nastavio s poslom.

Kada su napokon gotovo svi predmeti bili lišeni prepoznatljivog oblika, mahnitom ih je brzinom pobacao u kante, a sve ono što nije u njih stalo odložio je na uličnom prostoru ispred svoje kuće. Taman što je to napravio, počeo ga je gristi strah kako uništeni komadi mogu poslužiti kao materijal kakvom slobodoumnom umjetniku kojem kopanje po smeću ne predstavlja prepreku. Gospodin N. nije nikako mogao to dopustiti, a rizik je bio prevelik, jer toga se dana nije odvozio otpad. Ne bi li se osigurao, preselio je kante i sav taj kup iza ograde, u vlastito dvorište.

- Sutra ću sve to zapaliti ili negdje zakopati - rekao je samome sebi odlučivši odahnuti, odložiti posao za sljedeći dan i pronaći mir u snu.

Penjući se stepenicama, izmoreno je maštao o toplom krevetu. Kada je ušao u praznu spavaću sobu gorko je zacvilio, a potom se utješio time što u njegovoj kući, koju je uskoro trebalo nekako uništiti, više nema niti jednog predmeta. Međutim, grdno se varao. Tražeći u polumraku najpogodnije mjesto za počinak, nagazio je na sjekiru, poskliznuo se i pao kroz prozor u dvorište. Pao je točno u jednu od kanti za smeće i na licu mjesta umro. Njegov nesretan kraj fotoaparatom je zabilježio neki tobožnji umjetnik u prolazu.

 

 

 

 

 

ZGODA

 

Jedan slikar slika sat bez kazaljki i potom ga poklanja susjedu. Ovaj odlazi kući i vješa sliku na zid. Sljedećeg jutra slikar mu dolazi u posjetu “da provjeri kako radi sat”. Susjed se smije i prima ga u kuću. Sjedaju za stol i piju kavu. Nakon pola sata, susjed govori slikaru kako kasni na posao. Slikar mu na to odgovara kako vrijeme ne postoji. Dok se susjed tome smije i sprema za van, slikar ucrtava kazaljke na sat. Susjed to ne primjećuje i njih dvojica izlaze na ulicu svaki svojim putem. Navečer, susjed dolazi kući i primjećuje kazaljke na slici. Ne sviđa mu se ta promjena pa zove slikara. Ovaj se javlja, dolazi kod susjeda i uvjerava ga kako nije nacrtao kazaljke. Susjed se smije i govori mu kako želi novu sliku. Slikar odlazi kući i radi na novom satu bez kazaljki. Ujutro dolazi kod susjeda “da zamijeni satove”. Susjed se smije i prima ga u kuću. Dok piju kavu, slikar mu pokazuje najnoviju sliku. Susjedu se sviđa nova slika sata i on joj u šali ucrtava kazaljke.

 

 

 

 

 

UDARNIK

(posvećeno kuji Medenoj)

 

Moj pas je pravi udarnik, a to kažem zato što bi se svaki student ili zidar posramio kada bi vidio njegove radne podvige! On je podigao jedno cijelo leglo pasa i odgojio ih u bratstvu i slozi. Potom je othranio petoro seoskih mačaka i iz njih napravio čestita bića koja bezrazložno ne grizu i ne uništavaju pokućstvo. Taj je pas obišao dva arheološka terena i tamo nadgledavao radove, ali ne pomažući, svjestan kako je prošlost grobnica za napredan um. Taj je pas otjerao bezbroj drugih pasa koji su ugrožavali okrug, kažem okrug, jer on nije kulak koji brine samo za svoje imanje. Dobar dio svoga života proveo je i u takmičenju s brzim autima, trudeći se dokazati kako i čovjek i mašina mogu biti nadvladani! Nadalje, taj pas nije podlegao volji gospodara i nije se mirio sa situacijom kada je u dvorište dospjela udomljena doga, prepoznavši buržuja u držanju i njegovu protu-ekonomičnost u veličini i potrebi za hranom. On nema pedigre, rođen je na cesti od bezimene majke, mješanac, dakle pravo dijete dijalektike! To što se odbija kretati kada je na vodilici samo je još jedan dokaz njegove osviještenosti, dok se, s druge strane, na ulici snalazi mnogo bolje od ostalih drugova-ljudi. Ako se odluči slijediti me do dućana, uvijek ostaje ispred ulaza kako se ne bi zarazio kapitalizmom. Sada, pod stare dane, on neprekidno laje, ljut na nepoduzetnost i pohlepu u čovječjem srcu, a jedino je blag prema djeci, prema mladome naraštaju kojeg oboružava ljubavlju kako bi njome slomio kočnicu sveopće sreće!

 

 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg