proza

Magdalena Mrčela: Mišolovka

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Magdalena Mrčela (Split, 1992.) profesorica je hrvatskoga i latinskoga jezika i književnosti, zaposlena u splitskoj II. gimnaziji. Od 2013. godine bila je suradnica portala Nogometplus, a od 2017. novinarka je na portalu Dalmacija Danas. Uža su područja njezina novinarskog interesa nogomet i kazališna kritika. Dobitnica je književnih nagrada Slavko Kolar (kratka priča „Urota ozaljsko-zagrebačka“), Zvonko Todorovski (roman prvijenac „Kako je Flegmarin postao kapetan“), Zlatko Tomičić (kratka priča „Influenserica“) i Zdravko Pucak (zbirka pjesama „Kvadratna jednadžba“). Uz već spomenute naslove, 2019. objavila je tinejdžerski roman „Dnevnik 4. A“, a godinu kasnije hvaljeni roman „Između“ koji se bavi tabuiziranim temama depresije i suicida. 2021. uz poticaj Ministarstva kulture objavljuje psihološko-kriminalistički roman „Osvetnici“. Živi i radi u Splitu.



 

MIŠOLOVKA

 

 

 „Više je razloga da zaposlite mene.“

„Slušam“, pogleda me s mješavinom interesa i podrugljivosti.

„Mrzim djecu.“

„Pa to i nije neka kvalifikacija za posao novinara“, grohotom se nasmije. Prostrijelim ga pogledom. Gutnuo je slinu.

„Prestanimo sa sranjima, Jadrane. Ti si privatnik. Firma ti je puna mladih žena, pišu pizdarije poput šoubiznisa i kulture, stalno ti ostaju trudne, a ti zbog toga moraš snižavati plaće muškim urednicima jer da kojoj daš otkaz, sutra bi bio bivši.“

„Otkud...“ uspuhano krene uzvratiti, no na kraju samo obriše čelo i pričeka da nastavim. Izgledao je kao da će puknuti.

„Ja sam istraživačka novinarka. Sve doznam. Kao što rekoh, mrzim djecu. Jajnici su mi podvezani, tako da moje eventualne seksualne aktivnosti neće utjecati na tvoj budžet. Nadalje“, nastavim važno, uživajući u njegovu meškoljenju, „ja nemam život. Drugi koji su ti slali životopise seru o otvorenosti i sjajnom radu u grupi. Amaterizam brucoša komunikologije. Ja nisam otvorena i radim sama. Kod mene neće biti oboljelih ukućana, iznenadnih vjenčanja, krizmi, temperatura i čuvanja djedova. Ja stvarno nemam život izvan novinarstva, a tebi treba posvećen radnik. To što ne radim u grupi smatraj bonusom. Dok sam na terenu, sama radim sve. Tako da tvoja potrčkala mogu fotografirati droljice po rivi i panjeve pred Banovinom dok ja ozbiljno radim. Još nešto. Ja imam nos za zločin, Jadrane. Nema tog CSI sranja koje nisam skužila na prvu. I znam što ti sad misliš. Pazi luđakinje, hvali se žicom za rasplete krimi-serija. Ali ja radim 24 sata dnevno. Moj mozak traži zločine i kad jedem kokice pred TV-om. A ti radiš u medijskoj kući koja video ubojice koji dva sata trči po gradu dobije sutradan. Iz kćerine WhatsApp grupe.“

Znala sam da ga imam.

*

„Silvana, što imaš?“

 „Pobogu... Kako si ovo nabavila“, unezvijereno izvrti stotinjak noćnih fotografija s mjesta zločina. Bile su dobre. Stručno kadrirane, jasnih kontura. Upotrebljive. 

„Noću trčim po kvartu. Svašta se zanimljivo događa dok vi spavate.“

*

[BIZARNO Goli muškarac na gradskom groblju!] Sustipan je noćas imao neobičnog posjetitelja. Iako je prostor nekadašnjeg groblja između 23 i 6 h zaključan, goli je muškarac oko ponoći sumanuto trčao oko crkve i vikao da kraj dolazi (VIDEO)

[NEVJEROJATNA BEŠĆUTNOST Nepoznati počinitelj okrutno dokrajčio psa] Čitatelji su nam dojavili da su tijekom večeri na zabačenoj gradskoj plaži uočili lešinu retrivera. Nesretna je životinja dokrajčena u plićaku, s kamenom svezanim oko vrata. Policija je obaviještena, za počiniteljem se traga.

[POKUŠAJ SUICIDA Rastrojeni mladić prijetio skokom s ruševne hotelske zgrade] 20-godišnjak iz Splita uočen je na vrhu ruševnog dijela gradskog hotela kako zapomaže i sjedi na rubu. Kad je uočio novinarku, počeo je prijetiti skokom, no ona mu je rekla da samo želi pomoći, udaljila se i pozvala policiju. Nakon daljnje obrade i terapije bit će pušten.

*

„Materijali su ti grozni, ali sjajni“, s poštovanjem mi je govorio noćni urednik. „Ovo će se čitati kao ludo, koliko god odvratno bilo.“

„Ponekad treba malo uprljati ruke za dobru priču.“

„Drago mi je što konačno imamo nekoga tko to misli. Mrzim one koje plastičnim noktima lupaju po tastaturi. I članci im odzvanjaju tim glupim zvukom. Kiča i neradništva“, izlane, a zatim se ugrize za usnu. Sigurno inače ne govori protiv kolega. 

„Čitatelji su glupi miševi“, tiho zaključim, a on me upitno pogleda. „Ulete u mišolovku čim im sir zamiriše. A unutra može biti i komad plastike s mirisom sira. Njima ne treba lijepo. Njima treba ekskluziva.“

Čula sam kako je uzdahnuo. Bilo mi je fascinantno koliko ljude pogađa istina. Pogotovo novinare koji se, tobože, bore za istinu. Sve dok je to njihova istina. A prozirni su. Gradska je rubrika puna otpadaka koji su zbačeni s drugih pozicija. Politiku rade oni koji su u rodbinsko-kumskim vezama sa središnjicom. Urednica stila i mode svoj je privatni stol zaradila klečeći ispod stola glavnog urednika. To je sad već javna tajna. Javna tajna. Oksimoron. Nitko ništa ne govori jer nitko nije čist. Njezine dvije potrčkalice (kako je zgodno što zvuče kao proljev!) također su zadnji škart. Jedna je toliko glupa da na redakcijskom mailu ima prepisku s mentorom završnog rada koji joj je rekao da je nesposobna i da ne zna citirati. Platila je 500 kuna nekoj sirotici da joj ga napiše. 500 kuna. I sad se tim kartonom busa u prsa. Prsatu kolegicu prekoputa bolje je ne komentirati. Ta nije dala samo onome tko nije pitao. Ja nisam pitala. Djeluje mi prljavo.

Unijela sam posljednju priču u Story Editor, izrezala fotografiju i prelomila tekst. Zadovoljno otpijem gutljaj kave.

„Da stavim na top 3?“ kolega me tiho upita.

„Ti si urednik“, rezignirano odvratim i otpijem gutljaj kave.

„Neće ti biti problem zaspati?“

Zjenice mi se rašire. Zašto bi bilo? Zašto bi ispodprosječno inteligentan štreberko pitao takvo što?

„Mislim, zbog kave“, objasni kao da se ispričava.

„Ma kakvi. Sve je u glavi“, kucnem se po sljepoočnici. „Ako ja odlučim da je ovo toplo mlijeko, pijem je kao toplo mlijeko.“

Kimne glavom onako kako rade oni koji duboko ne razumiju, ali ne žele dalje razgovarati.

„Jesam gotova za danas?“

„Jesi. Bila si odlična. Odmori se.“

Veselo primijetim da je još mrkli mrak. Doći ću doma, skuhati kapučino i ispeći ogromnu zdjelu kokica. Odgledat ću tri kriminalističke serije prije nego što na prvim zrakama sunca miševi izmile na ulicu, a moje tri top vijesti ugledaju svjetlo dana.

„Hoću, hvala. Vidimo se.“

*

Narkića nije trebalo puno nagovarati. Pitala sam koliko mu treba za 2 grama kokaina. Rekao je „iljadu“. Skoro sam se nasmijala. Mali očito šmrče neko trećerazredno smeće. Izvadila sam novčanicu i rekla neka se skine. Pitao me gdje će onda s novčanicom. Rekla sam mu da je ostavi u jakni na ulazu na groblje, mrtvima neće trebati. Bilo je prohladno, ali otrčao je dva poštena kruga. Čak je i podviknuo kao Tarzan. Beskućnik je bio zeznutiji zalogaj. Ipak je imao pseto skoro deset godina. Ionako ti je pothranjen, rekoh, a i star. Crknut će od gladi, a i ti s njim. Ja ti nudim izlaz. Mjesec dana imat ćeš što jesti i nećeš morati dijeliti. Naposljetku je pristao. Cvilio je dok mu je lubanja pucala. Ridao kad ga je s kamenom oko vrata bacao u more. Skoro je obrisao nos novčanicom. Na odlasku mi je rekao – pokvarena kučko. Svejedno je uzeo novac. Mali pored hotela nije imao mnogo izbora. Upravo se krenuo bosti. A mjesecima je bio čist, tvrdi. Usrao se čim sam rekla da sam novinarka i da ću zvati policiju. Učinit ću sve, rekao je. Rekla sam mu da se popne na vrh zgrade i prijeti da će se baciti. Čim čuje moj glas i vidi bljeskalicu, predstava je gotova. Policija će doći, ali samo da ga odvede do bolnice. Ondje će mu otkriti depresiju pa će uredno dobivati nešto što će ga šlagirati. I to na recept. Prošlo je besprijekorno.

*

Pijani je starac teturao posred ceste. Fascinantno. Nekoliko metara lijevo, bio bi na pločniku. Nekoliko desno, opet pločnik. A on po sredini, kao u jeftinim spotovima pop-zvjezdica, pokušava hodati po zamišljenoj središnjoj crti, nogu pred nogu.

„Hej! Mičite se s ceste!“ zatrubim iz daljine i blicnem svjetlima. On se okrene i iskesi prema meni trulo zubalo, raširivši ruke kao albatros.

„Miči se, pijana budalo, opasno je!“

Kao malo dijete koje je gurnulo prste u staklenku kremaste čokolade, shvatio je da nema smisla da se ispričava. Zapackane face tjerao je inat. Nije on kriv. Ja sam kriva jer ometam njegov performans.

Ok, kad je tako, stajem na autobusnoj, vadim mobitel i snimam kretena. Sto ću mu puta ponoviti da se makne, a on neće slušati. Neka svi vide da savjesni građani nemaju ništa protiv pijanaca. Ali netko ih, pobogu, mora maknuti s ulice. A novinari su korektiv društva.

Stavim mobitel ispred vjetrobranskog stakla i upalim snimanje. Opet žustro zatrubim. Idiot ni makac. Otklipsao je možda dva centimetra u lijevu traku. Čvršće uhvatim volan. Moram skrenuti, budali se ne da ovako objasniti.

„Idiote, netko će poginuti!“

Stari mi pokaže srednji prst.

Krasno. Bahati cirkusanti koji psuju i lamataju rukama. Ovakvim miševima ujutro dajemo klikove i pitamo se gdje je sustav zakazao. Tako ćemo i sutra. 

Naglo skrenem ulijevo. 

*

Šokirano zovem policiju. Smiruju me. Tješe. Kažu da je bilo pitanje trenutka kad će neki pijani idiot sjebati vozača. Neka se ništa ne brinem, nisam kriva. Jadran me pita trebam li godišnji. Ma kakvi, rekoh. Nisam kriva. Ja radim 24 sata na dan. Čak sam i slikala mjesto nesreće. Prvi smo imali članak.

Taj sam dan postala urednica crne kronike.

 

 

 

 

 

 


 

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg