proza

Magdalena Mrčela: Mišolovka

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Magdalena Mrčela (Split, 1992.) profesorica je hrvatskoga i latinskoga jezika i književnosti, zaposlena u splitskoj II. gimnaziji. Od 2013. godine bila je suradnica portala Nogometplus, a od 2017. novinarka je na portalu Dalmacija Danas. Uža su područja njezina novinarskog interesa nogomet i kazališna kritika. Dobitnica je književnih nagrada Slavko Kolar (kratka priča „Urota ozaljsko-zagrebačka“), Zvonko Todorovski (roman prvijenac „Kako je Flegmarin postao kapetan“), Zlatko Tomičić (kratka priča „Influenserica“) i Zdravko Pucak (zbirka pjesama „Kvadratna jednadžba“). Uz već spomenute naslove, 2019. objavila je tinejdžerski roman „Dnevnik 4. A“, a godinu kasnije hvaljeni roman „Između“ koji se bavi tabuiziranim temama depresije i suicida. 2021. uz poticaj Ministarstva kulture objavljuje psihološko-kriminalistički roman „Osvetnici“. Živi i radi u Splitu.



 

MIŠOLOVKA

 

 

 „Više je razloga da zaposlite mene.“

„Slušam“, pogleda me s mješavinom interesa i podrugljivosti.

„Mrzim djecu.“

„Pa to i nije neka kvalifikacija za posao novinara“, grohotom se nasmije. Prostrijelim ga pogledom. Gutnuo je slinu.

„Prestanimo sa sranjima, Jadrane. Ti si privatnik. Firma ti je puna mladih žena, pišu pizdarije poput šoubiznisa i kulture, stalno ti ostaju trudne, a ti zbog toga moraš snižavati plaće muškim urednicima jer da kojoj daš otkaz, sutra bi bio bivši.“

„Otkud...“ uspuhano krene uzvratiti, no na kraju samo obriše čelo i pričeka da nastavim. Izgledao je kao da će puknuti.

„Ja sam istraživačka novinarka. Sve doznam. Kao što rekoh, mrzim djecu. Jajnici su mi podvezani, tako da moje eventualne seksualne aktivnosti neće utjecati na tvoj budžet. Nadalje“, nastavim važno, uživajući u njegovu meškoljenju, „ja nemam život. Drugi koji su ti slali životopise seru o otvorenosti i sjajnom radu u grupi. Amaterizam brucoša komunikologije. Ja nisam otvorena i radim sama. Kod mene neće biti oboljelih ukućana, iznenadnih vjenčanja, krizmi, temperatura i čuvanja djedova. Ja stvarno nemam život izvan novinarstva, a tebi treba posvećen radnik. To što ne radim u grupi smatraj bonusom. Dok sam na terenu, sama radim sve. Tako da tvoja potrčkala mogu fotografirati droljice po rivi i panjeve pred Banovinom dok ja ozbiljno radim. Još nešto. Ja imam nos za zločin, Jadrane. Nema tog CSI sranja koje nisam skužila na prvu. I znam što ti sad misliš. Pazi luđakinje, hvali se žicom za rasplete krimi-serija. Ali ja radim 24 sata dnevno. Moj mozak traži zločine i kad jedem kokice pred TV-om. A ti radiš u medijskoj kući koja video ubojice koji dva sata trči po gradu dobije sutradan. Iz kćerine WhatsApp grupe.“

Znala sam da ga imam.

*

„Silvana, što imaš?“

 „Pobogu... Kako si ovo nabavila“, unezvijereno izvrti stotinjak noćnih fotografija s mjesta zločina. Bile su dobre. Stručno kadrirane, jasnih kontura. Upotrebljive. 

„Noću trčim po kvartu. Svašta se zanimljivo događa dok vi spavate.“

*

[BIZARNO Goli muškarac na gradskom groblju!] Sustipan je noćas imao neobičnog posjetitelja. Iako je prostor nekadašnjeg groblja između 23 i 6 h zaključan, goli je muškarac oko ponoći sumanuto trčao oko crkve i vikao da kraj dolazi (VIDEO)

[NEVJEROJATNA BEŠĆUTNOST Nepoznati počinitelj okrutno dokrajčio psa] Čitatelji su nam dojavili da su tijekom večeri na zabačenoj gradskoj plaži uočili lešinu retrivera. Nesretna je životinja dokrajčena u plićaku, s kamenom svezanim oko vrata. Policija je obaviještena, za počiniteljem se traga.

[POKUŠAJ SUICIDA Rastrojeni mladić prijetio skokom s ruševne hotelske zgrade] 20-godišnjak iz Splita uočen je na vrhu ruševnog dijela gradskog hotela kako zapomaže i sjedi na rubu. Kad je uočio novinarku, počeo je prijetiti skokom, no ona mu je rekla da samo želi pomoći, udaljila se i pozvala policiju. Nakon daljnje obrade i terapije bit će pušten.

*

„Materijali su ti grozni, ali sjajni“, s poštovanjem mi je govorio noćni urednik. „Ovo će se čitati kao ludo, koliko god odvratno bilo.“

„Ponekad treba malo uprljati ruke za dobru priču.“

„Drago mi je što konačno imamo nekoga tko to misli. Mrzim one koje plastičnim noktima lupaju po tastaturi. I članci im odzvanjaju tim glupim zvukom. Kiča i neradništva“, izlane, a zatim se ugrize za usnu. Sigurno inače ne govori protiv kolega. 

„Čitatelji su glupi miševi“, tiho zaključim, a on me upitno pogleda. „Ulete u mišolovku čim im sir zamiriše. A unutra može biti i komad plastike s mirisom sira. Njima ne treba lijepo. Njima treba ekskluziva.“

Čula sam kako je uzdahnuo. Bilo mi je fascinantno koliko ljude pogađa istina. Pogotovo novinare koji se, tobože, bore za istinu. Sve dok je to njihova istina. A prozirni su. Gradska je rubrika puna otpadaka koji su zbačeni s drugih pozicija. Politiku rade oni koji su u rodbinsko-kumskim vezama sa središnjicom. Urednica stila i mode svoj je privatni stol zaradila klečeći ispod stola glavnog urednika. To je sad već javna tajna. Javna tajna. Oksimoron. Nitko ništa ne govori jer nitko nije čist. Njezine dvije potrčkalice (kako je zgodno što zvuče kao proljev!) također su zadnji škart. Jedna je toliko glupa da na redakcijskom mailu ima prepisku s mentorom završnog rada koji joj je rekao da je nesposobna i da ne zna citirati. Platila je 500 kuna nekoj sirotici da joj ga napiše. 500 kuna. I sad se tim kartonom busa u prsa. Prsatu kolegicu prekoputa bolje je ne komentirati. Ta nije dala samo onome tko nije pitao. Ja nisam pitala. Djeluje mi prljavo.

Unijela sam posljednju priču u Story Editor, izrezala fotografiju i prelomila tekst. Zadovoljno otpijem gutljaj kave.

„Da stavim na top 3?“ kolega me tiho upita.

„Ti si urednik“, rezignirano odvratim i otpijem gutljaj kave.

„Neće ti biti problem zaspati?“

Zjenice mi se rašire. Zašto bi bilo? Zašto bi ispodprosječno inteligentan štreberko pitao takvo što?

„Mislim, zbog kave“, objasni kao da se ispričava.

„Ma kakvi. Sve je u glavi“, kucnem se po sljepoočnici. „Ako ja odlučim da je ovo toplo mlijeko, pijem je kao toplo mlijeko.“

Kimne glavom onako kako rade oni koji duboko ne razumiju, ali ne žele dalje razgovarati.

„Jesam gotova za danas?“

„Jesi. Bila si odlična. Odmori se.“

Veselo primijetim da je još mrkli mrak. Doći ću doma, skuhati kapučino i ispeći ogromnu zdjelu kokica. Odgledat ću tri kriminalističke serije prije nego što na prvim zrakama sunca miševi izmile na ulicu, a moje tri top vijesti ugledaju svjetlo dana.

„Hoću, hvala. Vidimo se.“

*

Narkića nije trebalo puno nagovarati. Pitala sam koliko mu treba za 2 grama kokaina. Rekao je „iljadu“. Skoro sam se nasmijala. Mali očito šmrče neko trećerazredno smeće. Izvadila sam novčanicu i rekla neka se skine. Pitao me gdje će onda s novčanicom. Rekla sam mu da je ostavi u jakni na ulazu na groblje, mrtvima neće trebati. Bilo je prohladno, ali otrčao je dva poštena kruga. Čak je i podviknuo kao Tarzan. Beskućnik je bio zeznutiji zalogaj. Ipak je imao pseto skoro deset godina. Ionako ti je pothranjen, rekoh, a i star. Crknut će od gladi, a i ti s njim. Ja ti nudim izlaz. Mjesec dana imat ćeš što jesti i nećeš morati dijeliti. Naposljetku je pristao. Cvilio je dok mu je lubanja pucala. Ridao kad ga je s kamenom oko vrata bacao u more. Skoro je obrisao nos novčanicom. Na odlasku mi je rekao – pokvarena kučko. Svejedno je uzeo novac. Mali pored hotela nije imao mnogo izbora. Upravo se krenuo bosti. A mjesecima je bio čist, tvrdi. Usrao se čim sam rekla da sam novinarka i da ću zvati policiju. Učinit ću sve, rekao je. Rekla sam mu da se popne na vrh zgrade i prijeti da će se baciti. Čim čuje moj glas i vidi bljeskalicu, predstava je gotova. Policija će doći, ali samo da ga odvede do bolnice. Ondje će mu otkriti depresiju pa će uredno dobivati nešto što će ga šlagirati. I to na recept. Prošlo je besprijekorno.

*

Pijani je starac teturao posred ceste. Fascinantno. Nekoliko metara lijevo, bio bi na pločniku. Nekoliko desno, opet pločnik. A on po sredini, kao u jeftinim spotovima pop-zvjezdica, pokušava hodati po zamišljenoj središnjoj crti, nogu pred nogu.

„Hej! Mičite se s ceste!“ zatrubim iz daljine i blicnem svjetlima. On se okrene i iskesi prema meni trulo zubalo, raširivši ruke kao albatros.

„Miči se, pijana budalo, opasno je!“

Kao malo dijete koje je gurnulo prste u staklenku kremaste čokolade, shvatio je da nema smisla da se ispričava. Zapackane face tjerao je inat. Nije on kriv. Ja sam kriva jer ometam njegov performans.

Ok, kad je tako, stajem na autobusnoj, vadim mobitel i snimam kretena. Sto ću mu puta ponoviti da se makne, a on neće slušati. Neka svi vide da savjesni građani nemaju ništa protiv pijanaca. Ali netko ih, pobogu, mora maknuti s ulice. A novinari su korektiv društva.

Stavim mobitel ispred vjetrobranskog stakla i upalim snimanje. Opet žustro zatrubim. Idiot ni makac. Otklipsao je možda dva centimetra u lijevu traku. Čvršće uhvatim volan. Moram skrenuti, budali se ne da ovako objasniti.

„Idiote, netko će poginuti!“

Stari mi pokaže srednji prst.

Krasno. Bahati cirkusanti koji psuju i lamataju rukama. Ovakvim miševima ujutro dajemo klikove i pitamo se gdje je sustav zakazao. Tako ćemo i sutra. 

Naglo skrenem ulijevo. 

*

Šokirano zovem policiju. Smiruju me. Tješe. Kažu da je bilo pitanje trenutka kad će neki pijani idiot sjebati vozača. Neka se ništa ne brinem, nisam kriva. Jadran me pita trebam li godišnji. Ma kakvi, rekoh. Nisam kriva. Ja radim 24 sata na dan. Čak sam i slikala mjesto nesreće. Prvi smo imali članak.

Taj sam dan postala urednica crne kronike.

 

 

 

 

 

 


 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg