poezija

Nikolina Glištra: Izbor iz poezije

Nikolina Glištra (Stuttgart, 1976.) završila je Jezičnu XVIII. gimnaziju u Zagrebu te je diplomirala na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove, smjer filozofija i religijska kultura. Pjesme objavljuje na društvenoj mreži Facebook, te u časopisu Poezija, Riječi, Kulturni Lift, Stihotron i u zborniku U mreži stih 4. Iza sebe ima dvije objavljene zbirke Imam mjesto... zove se Nebo (naklada Nikola Đuretić) i Crvena trava (HDP). Živi i radi u Zagrebu.

Koža ispisana datumima. Pamtim

Kao i godine . U 40toj sve više zaboravljam kožu. Datume smrti pamtim s neviđenom lakoćom.

Primjećujem crne rubove osmrtnica.

Nakon pogreba vadim tanke čavliće iz njihovih križeva.

Nikad toliko smrti na vratima. Ķažu da je to normalno.

Ispraćamo jer smo stariji. Spremniji na trupla koja spremamo u ladice.

Zato nas sve više smrt uznemiruje. Bliži se. Hoće da mislimo na nju

Kao na ljubavnika.

Cvijeće miriše. Svijeće poprimaju drugačije značenje.

Nevidljivi stolar proširuje nebo u našim prsima.

Sve te duše trebaju negdje i stanovati.

Ne može se govoriti u zid gledati ucrtati zidu usne usnama dodati šutnju šutnjom se izdati glasno bez zraka zrakom kružiti krugom gušiti radoznalo oprostiti tjeskobu tjeskobom se liječiti liječiti mjehurićima posljednjeg zraka iz vrećice vrećicu objesiti na kvaku nečije duše duša nije patetična kao krošnja krošnja se suši bez dodira dodir u fazanima oko kuće klizi u sebehvat mislim da je to mreža kojom hvatamo signale svega neizgovorenog

Pažljivo se prikrasti i dodirnuti vjetar. Pomisliti moguće je. Držati u rukama lahor kao da držiš nečiju dušu.

Opipati lim. Gladak sklizak u zoru kada svježina zatvara pore na koži.

Primiti na usne cvrkut ptica i predati kao dar.

Prijatelj trpa na vrh kofera paket. Otvorit će ga u Berlinu. Javit će mi koliko mu nedostajem kada zatvori rubove mekanog skaja na torbi.

Sam. Reći će. Kao da si cijeli svijet u meni prespavala.

Previše putovanja. Planina. Autocesta.

Naposljetku, kino otvara vrata. Uzeti u dlanove emociju mraka i tišine. Ako uspiješ prije mraka utihnuti u prsima ćeš čuti otkucaje morseove abecede.

Poželjela sam povratak. Prepričat ću ti film u detalje. Daljina. Koncem ušiti perlu na mokasini.

Odgristi končić.

Može se godina zaboraviti. Vrijeme. Krštenja i grožđe iz kojeg kaplje Dunav. Dijete koje nosi sijeno na glavi rijetko razbije koljena. Kada zaboraviš nosiš sunce u kosi i trčiš dodirujući dugu. Sjećanje na djetinjstvo.

Kosa pada u krupnim pramenovima i pitanja te bude u rana jutra. Je li šutnja mogla biti tiša. Krov popraviti. Stara vrata ofarbati. Izgurati tugu kroz sito lagati o propustima.

Nikome ne otkriti kako lišće pada u jesen samo da bi tebe rastužilo.

Popneš se na vrh stepenica da bi poželio dobro jutro suncu ali tamo nikog nema ni sunca ni ljudi.

Prošlo je. Kovačnice su prazne. U slijepoj ulici ima jedna slastičarna odjevena u tortu.

Dvoje ljudi uvijek dolazi. Povijest je suknja u kojoj šuška tek stara podvezica.

Nikome neću reći da sam previše znala ili premalo živjela jer kesten je ostario u drvenoj kutiji a pismo je žuto kao masni papir.

Prošlo je. Paziš na kišu i vjetar. Otkriješ novi otok. Početak priče.

Jutro se dotaklo pitanja opstanka do grančice na trepavici moga psa. Kako si dospjela tu, tako tanka mala i krhka?

Ima trepavice boje pijeska guste zbijene u redove . Ima pogled dubokog ponosa poput zadivljujućeg pogleda s vrha Tibeta. Daljina može stopala raskrvariti ako se premalo zagledamo u oči.

Nokti na šapama bruse se po stijenama.

Zato je dobro hodati.

Zahvalno liježe pod noge. Narančasta dlaka smiruje protok vremena. Sve je moguće.

Svaka religija. Svaki svjetonazor.

Mi smo prolaznici odabrani glasom i pokretima.

Svaki pokret u zraku diše. Otiskuje bijeg ili prostranstvo.

Ljubav utiskuje vremenu strpljivost i povjerenje. Nikada nećemo jedno bez drugoga otići.

Osluškujemo si pluća i bubrege.

Tišina može najviše naštetiti sluhu od silnog naprezanja.

Osluškujući postajemo jezero. Mirno ljuljuškanje u maternici zemlje.

Ništa nije ostalo danas od sve te silne zime i snijega. Osmijeh je zamagljen. Strpala sam ga u torbu kao kožnu rukavicu.

Padam u svjetlo. To je jedino lijepo u snijegu. Njegova svjetlina. I njegove oči u koje mogu dugo tonuti. Snovi su nepropisana pravila. Svakome bih nadjenula ime i onom dalekom. Ispod granice koji me podsjeća na bijele stranice antropologije. Tu je čovjek opkoljen svojim zidovima . Svojom slobodom.

Noću stvaram mostove. Nestaju ujutro. Uruše se u srce. Možda sam previše snijeg zaboravljala.

Djevojka stoji na stanici. Drži vrećice. Izviruju grane obranog vrhnja. Njena koža je poput sipine kosti a oči kao jezero puno riba.

Zadržava dah. Škripi sol koja sipi uokolo. Putuje tko zna kamo.

Ukusni agrumi padaju s balkona. Terase su popločene koricama knjiga.

Zemlja se vrti vrti vrti.

Gravitacija upire prstom u vunene kape.

Šaptom stvara vjetar. Medom lijepi kosu za obraze.

Ptice hodaju. Imaju male papuče svaki dodir s tlom i zemlja podrhtava.

Nose mrvice kruha. Nisu li to mala zrna pijeska?

Žena pita muškarca na cesti

Koliko metara je udaljena moja kuća? Recite, ako znate. Recite. Ja sam izgubljena.

Kolači s makom hodaju po izlozima.

Upravo je zijevnula svraka pa opet utonula u san.

Sunce nema riječi a zima samo što nije pronašla svoj dom.

Teško da će mu ona zamjeriti.

Danima šuti dok ne shvati boju zraka.

Teško da će on priznati.

Bilo što.

Ona je njegov krov.

On je njen stol.

Sjede na trijemu i mjere jedno drugome propuste.

On slaže tijelo ona uzdahe.

Koliko kosine mogu izdržati.

Dodiruju se između prostora.

Zadajem si male ciljeve. Ustati rano, oplijeviti vrt dok nije tako vruće.

Posijati sjeme i dobro zaliti da se izbori za sebe.

Prošetati psa u hladu šume. Gledati kako uživa u slobodi u rano jutro. Tada je moguće ne sresti ljude i biti sam.

Šuma. Pas i ja. Stablo hlad i presušeni potok.

Mali ciljevi. Pobrašnjena slova u bilježnici koja čekaju večer da ih povjetarac otpuhne.

Ispeći kruh i razdijeliti kriške kad sunce zatvori prozore.

Nekada mi se čini da je idealno samo šutjeti i razmišljati o filozofiji. Što znači i kako može preokrenuti misli u novom smjeru.

Šutjeti. Miriti u sebi dobre i loše svjetove.

Padati. Dizati se.

Dobro je.

Svilena kiša. Kost u prstu savija se

U bol.

Plovi brod ulicom. Kristal pucketa u radijatorima.

Netko je donio s groblja dušu na potplatima.

Gibanica od maka i oraha. Prašina šećera kao pepeo. Lijepi se za usnu.

Šapućem spalite me . Da duša može letjeti. Kako će vidjeti iz duboke rake nebo.

Dobro je.

Kruh je na stolu. Duše su pojele mrvice. Znam da si gladan.

Ljudi ubijaju. Krvarimo. I jezik krvari. Slova ispadaju bez ljubavi i konca.

Ptice sele moje tijelo. Nose nokte.

Prozor je zamagljen. Netko kuca.

Dobro je.

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

o nama

Nagrada ''Sedmica & Kritična masa'' – uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.