intervju

Iva Esterajher: Kreativni procesi su mi jedini prostor gdje osjećam da u potpunosti radim za sebe

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Iva Esterajher je u uži izbor ušla s par kratkih priča. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od osam natjecateljica.

Gdje i kako živiš?

Živim u Zagrebu, na klackalici između “kuća-posao” hodograma i kreativne hobotnice. Imam mnogo zanimacija (sve su mi od sakralnog značaja) i premalo vremena. Fanatična sam oko svega što me zanima ali sam i dosadni  štreber kad odrađujem ono što moram da bih se bavila time što želim. Nosim u sebi mnogo kontradikcija (eksces vs. uštogljenost), takva sam oduvijek i ne popravljam se.

Reci nam neke stvari o svom društvenom životu, ne moraju biti najvažnije... (Općenito, i u doba postkorone, krize, ratova, inflacije...) 

Joj, introvert u opisivanju svog društvenog života? 

Uživam u društvu bliskih ljudi, volim nove mogućnosti za dijeljenje sadržaja no imam autsajdersku crtu gdje mi svaki dugi boravak u kolektivu i njegovim standardima (a svaki kolektiv ima svoja pravila članstva) predstavlja izazov i ograničenje. 

Moja razina socijalizacije zaista ne ovisi o momentu krize, rata, kuge i paleža. Da ne ispadnem apsolutni Grinch, objeručke idem gdjegod osjetim inspiraciju. Nastojim ne propustiti nijedan koncert omiljenih bendova, ne znam trebam li ovo istaknuti kao društvenu crtu svog karaktera ili kulturu opsesivnog slušanja glazbe kojoj sam dosljedna od djetinjstva.

Što je tebi, i za tebe, književnost?

Prostor slobode i istraživanja, jezična estetika, folklor, udovoljavanje fiksaciji.

Što je ono najbolje u književnosti, odnosno u tvom privatnom odnosu s književnosti/pisanjem, ne mislimo na omiljene pisce i slično?

Prilika za potpunim striptizom: ličnosti, (auto)biografija, patologija. Kreiranje vlastite i kolektivne mitologije.

A ono najgore?

Trendovi (jer i od najboljih naprave štancere).

Koje su tvoje teme?

Mitološke prijetnje, fantastika, psihoanaliza, dnevnički formati, ispreplitanje riječi i slike.

Što ti je motiv za pisanje?

Osobno zadovoljstvo.

Što te drži u ovom vremenu?

Teško mi je odgovoriti jer imam vrlo anakron ukus i sklonost fantazijama. Moje fizičko tijelo i nemanje vremeplova? Inače sam u klišeju glava-u-oblacima.

Koji su tvoji najvažniji književni/kulturni utjecaji – bilo vezano, bilo nevezano za tvoje pisanje?

Odakle krenuti i gdje završiti…. Simbolizam, secesija, romantizam, gothic Americana, triler, suvremena islandska književnost, grunge.  Jim Jarmusch, Slobodan Šijan, Breat Easton Ellis, Gillian Flynn, Margaret Atwood, Elmore Leonard, Forough Farrokhzad, Olga Tokarczuk, Stephen King, Sjón , Poe, Jung; Vladan Desnica, Vesna Parun; Polanski, Wenders i Forman. Edvard Munch, Caravaggio, Bowie, Placebo, Frida Kahlo, Lana del Rey, Tarantino, kvarljiva pop kultura. Žao mi je što sam kasno otkrila strip.

Kako vidiš svoju generaciju?

Milenijalci su čudaci. Razbijači lanaca, ali šifrirani, udaljeni od stvarnosti. Stalno se natežemo između bunta i odustajanja.

Već nekoliko godina zaredom u finalu ove Nagrade za mlade pisce – autorice imaju većinu. U nekim malo starijim naraštajima bilo je obratno. Smatramo to, ipak, važnom činjenicom. Kako to komentiraš?

Mogu se složiti s vama da govorimo o važnoj činjenici obzirom da je žensko stvaralaštvo stoljećima ispod tepiha različitih opresija i demantija. 

S druge strane, kad je dobar materijal prepoznat kod publike i kritike, neovisno u kojem kontekstu, prepoznata je vrijednost rada, a ne nekakva rodna pristranost. Da proširim priču, ako mogu, s primjerom. U svojoj kvartovskoj knjižnici sam dva mjeseca, uz rezervaciju i zivkanja, čekala da dođem na red za posudbu zbirke Svetkovina Magdalene Blažević. Ne vjerujem da je veliki interes za navedenu autoricu zasnovan na njenom spolu (iako su ovdje u autorskom fokusu ženski likovi i tabui) već  je nešto i do toga da ekipa želi pročitati high quality štivo.

Što je ono što bi željela napisati?

SF dramu, horor  i  povijesni roman(e), žanrovsku kombinaciju povijesnog i horor romana; filmski scenarij, satiru u maniri Američkog Psiha i Kluba boraca. Neku sasvim zastarjelu lijepu poeziju. Strip.

Što ti znači (ako išta) da si ušla u uži izbor 7Km?

Ulazak u uži krug 7KM prihvaćam kao kompliment svom autorskom radu; korak prema afirmaciji i dijeljenje prostora s  drugim odličnim autori/cama iz konkurencije. Svakako je i poticaj da dovršim neke rukopise  plus, daljnje plasiranje materijala u širu orbitu. Iako nemam problem ni da gomilam tekstove u ladici, kreativni procesi su mi jedini prostor gdje osjećam da u potpunosti radim za sebe.

Što pisac treba raditi?

Biti alkemičar, sanjar, psiholog, čitatelj, redatelj.

Trebaju li književnost i pisac biti angažirani?

Pisac među mnoštvom identiteta ima i onaj građanski, a kao građanin treba biti uključen u život oko sebe: treba biti aktivist, pacifist, ukazivati na nepravdu i položaj marginaliziranih društvenih skupina. No aktivistički ton ne čini književnost nužno dobrom. Korelacija pisac (i općenito, umjetnik)-aktivist je pohvalna, ali nijedan umjetnički format nije dobar samo zbog aktivističkih intencija autora. Pretjerana crta dat će materijalu pamfletistički karakter. S druge strane, jedini kriterij što je valjani aktivizam u umjetnosti je nezgodna matematika poklapaju li se politička opredjeljenja autora s onima publike/kritike. A tad više nema prave rasprave o tome što je dobro već samo što je primjereno.

Mišljenje o (odnos prema) suvremenoj hrvatskoj književnosti, čiatate li hrvatsku književnost uopće i ako da, koga biste istaknuli?

Među ostalom pratim i suvremenu hrvatsku književnost. Ne postoji mogućnost da se osoba bavi pisanjem a isključi iz čitalačkog procesa, treba uočiti što je postavljeno kao standard kvalitete. 

Izdvajam Julijanu Matanović i Teu Tulić  kao suvremene klasike a ako možemo biti fleksibilni oko pojma “suvremenog”, istaknula bih i filmove Krste Papića kao utjecaj.

Kako vidiš svoj odnos prema pisanju u budućnosti? Koliko ti je važno da se nastaviš (intenzivno) baviti književnošću? Koji poticaji, ako neki, djeluju ili su djelovali na tebe u tom smislu (motivacije)?

Svaki kreativni proces za mene ima sakralnu vrijednost, s time sam započela predstavljanje. Nevjerojatno mi je važno da mi budućnost bude ispunjena čitanjem i pisanjem. Kad sam počela pisati svoje prve radove (moram priznati, kasno, ako upadnem u zamku uspoređivanja s drugima) bila sam nadobudna i sve sam ih, bez neke posebne evaluacije, poslala na književne natječaje. Skoro svi su objavljeni i to mi je bila velika motivacija  da se zakotrljam dublje u proces. 

Što biste sami sebe pitali (makar u šali), a ovdje je propušteno?

Navedi jednog redateljskog favorita kojeg želiš zrcaliti u svom pismu.

I što biste odgovorili?

Polanski.

Priču Ive Esterajher možete pročitati ovdje.
 

Autor fotografije: Darko Paunović