kritika

Vrlo čitko nezadovoljstvo

Piše: Robert Perišić
Josip Mlakić: Planet Friedman; 256 str.; Fraktura
(iz Globusa)
Josip Mlakić (1964.), pisac upamćen po ratnim BiH temama, u romanu „Planet Friedman“ piše čisto globalnu priču, što ne znači da se radi o nečemu što nas se manje tiče, jer u svijetu (navodne) budućnosti Mlakić dosta žestoko „pere“ našu sadašnjost.



 

Roman „Planet Friedman“ Josipa Mlakića (1964., Bugojno) nije baš veseo, ali je možda pravi književni uvod u 2013. godinu – za koju nam već govore da će „biti najgora od rata“ – jer ovaj je čitki roman zagledan u budućnost koja je, zapravo, ironična slika sadašnjosti. Roman se deklarativno smješta među anti-utopije, ali važnije je što, u stvari, književno spekulira o tekućim trendovima (društveno-ideološkim), o onome u što se sad vjeruje i na osnovu čega nam se predviđa budućnost.

            „Tržište samo mora odstranjivati vlastito gangrenozno tkivo. Nikakvo upletanje u taj proces nije dopušteno. Ovo je vrhovno pravilo naše civilizacije iz kojeg proizlaze sva ostala“ – to je temeljna filozofija Planeta Friedman kako se, u romanu, zove Zemlja nakon što je na njoj definitivno pobijedila „ekonomska“ - a zapravo općedruštvena - ideologija Miltona Friedmana, jednog od otaca neoliberalizma, s tim što Mlakić ne spominje taj pojam, a „oca nacije“ (Planeta) zove samo „Friedman“. Ima tu još fridmanovskih zakona koji se uče napamet i vrte po displejima u tom svijetu, kao što se (malko preobličeno) vrte po medijima danas, poput: „Pohlepa je dobra. Sva dobra moraju imati svoju tržišnu vrijednost. Ona je njihova bit.“ Ili: „Samilost je destruktivna i u konačnici dovodi do rušenja filozofije profita.“ Nisu li nam ove poruke već u glavi i ne vrte li se svakodnevno na našim „displejima“ (medijima) kao praktički obavezan način zamišljanja svijeta, koji je eto „okrutan“, ali je, ah, što možemo, „takav“. To da je svijet „takav“ predstavlja se kao okrutna istina, no zapravo je riječ o ideologiji – svijet je „takav“ jer ga takvim prave - što potvrđuje i sasvim prosječna memorija: svi znamo da šezdesete, primjerice, nisu bile baš „takve“, te da „takav“ svijet dolazi s Reagan-Thatcher ekonomskom ideologijom, tj. fridmanovcima, ekonomskim komesarima koji su tada došli na vlast i od tada stvaraju svijet „takvim“ . Zlatno razdoblje kejnezijanske socijalne ekonomije (obratne od fridmanovske) i poslijeratnog razvoja u kojem je većina stanovništva živjela bitno bolje od svojih očeva, prekinuta je osamdesetih i od tada se opći standard ne popravlja, štoviše - no fridmanovci svejedno jašu po istome te nam svakodnevno, kao „stručnjaci“ , nude bolna ekonomska rješenja koja će nas kratkoročno unazaditi, ali znate, dugoročno… S time „dugoročno“ zapravo se jako dobro igra Mlakić, koji je - za razliku od „umjetnički“ zbunjene većine naših pisaca – solidno informiran o ovoj ideologiji, te je kao takvu i predstavlja „u budućnosti“, gdje su fridmanovske „ekonomske misli“ otvoreno prikazane kao ideološka dogma jednog društva u kojem čak ni „uspješnima“ (njegov junak spada među takve) život nije dobar. To „pokazivanje ideologije“ značajna je Mlakićeva književna operacija, tome knjige, između ostalog, služe – da dobro postavljenom pričom ponešto razotkriju društvenu maglu, a ne tek tome da se bave individualnim fiksacijama. Na Planetu Fridman - gdje su sve društvene veze pokidane a solidarnost je kriminalizirana - vjerojatno stoga ni knjige nisu opstale („Knjige nisu bile zabranjene, međutim nisu opstale na tržištu“), pa ni memorija o tome da svijet može biti drugačiji.      

            Mlakić je vrlo inventivan u načinu kao postavlja taj „dugoročni“ svijet: tu svaka osoba ima „prag solventnosti“, a tko padne ispod praga slijedi mu deportacija… Umjesto na klase, svijet je teritorijalno podijeljen na zone – u A zoni žive „dobitnici“ i korporacije, u B zoni još uvijek postoje šoping centri pod zaštitom - a društvo je divlje - dok su u C zoni otpisani, koji ne sudjeluju u ekonomiji. Uz solidan pogon ljubavne priče, Mlakić će nas u romanu provozati kroz sve tri zone, s tim da je na početku - gdje postavlja vladajući fridmanovski svijet - inventivniji nego kasnije. Unatoč tome što stvar prema kraju baš i ne „raste“, roman ima priču koja čitatelja bez problema vuče dalje, te se može pročitati u dahu.

            Mlakiću stil nije prednost pred drugima u gornjem dijelu hrvatske scene, ali je u postavljanju i tempiranju priče u samom vrhu - kad se tome doda značajan društveno-kritički moment, „Planet Friedman“ je kandidat za nagrade, koji se pritom može preporučiti i široj publici, naročito onoj koja ne pronalazi u logici anti-solidarnosti i nužnosti socijalnog nazatka.

 

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg