poezija

Želimir Periš: Bez zajebancije

Predstavljamo vam tri pjesme Želimira Periša rođenog 1975. u Zadru. Prva od njih je iz ciklusa za koji je dobio drugu nagradu Ulaznica 2012. Preostale dvije dosad nisu objavljivane.
Periš piše priče, pjesme, stripove, drame, crtice, blogove, statuse, male oglase i popise za dućan. Piše svaki dan. I vikendom.
U 2013. će mu biti objavljena prva knjiga “Mučenice” u izdanju Algoritma. Trenutno piše roman “Vodasneba”.



da se ne zajebavamo

 

da se ne zajebavamo:

slova nisu nastala za pisanje poezije

smislili su ih neki feničani za trgovinu

za bogaćenje

ili hamurabi za pravne potrebe

ili vojne

većinu stvari izmisle zbog ratova

evolucija je uvjetovana opstankom

da čovjek ne mora ubiti čovjeka još bi bili majmuni

a ne poezija

 

nasilje nas gura naprijed

a ne rime

kad pjesnik s bajunetom trči u juriš metafore se transformiraju u rorcharove mrlje od krvi

ucviljene udovice, djeca roditelja s ptsp-om, aleja žrtava neoliberalnog kapitalizma

svaki uspjeh ugrožava postojeći establišment

blamaža posredničke demokracije

licemjerje religija

utopijski računi za struju

odvjetničke tarife

egzistencija 7/24

a ne poezija

 

da se ne zajebavamo:

slova nisu nastala za pisanje poezije

ako smo izopačili sve druge forme istinske čovječje prirode

nemojmo i slova

dvije stvari:

1) količina energije je stalna

2) glupost ekspandira

kao kokice.

pazi: kako god pisao nikad ne možeš dovoljno biti antifašist

pazi: put do sreće uvijek vodi preko stepenica tuđih kralježaka

ili možemo zatvoriti oči i praviti se da smo sami na svijetu

da smo najvažniji

a to znači da se zajebavamo

 

na rivi se ubio čovjek

jer mu je sentiment dosegao dvostruku razinu predratne likvidnosti

svećenik nije htio održati sprovod

jer je samoubojica

a ne poezija

 

ja sam svom sinu dužan boriti se

a ne poezija

 

 

sekunda viška

 

manje je poznato da minuta doista traje tek nešto više od pedeset i devet sekundi.

u svrhu da se olakša računanje, a i ne bi li se ljudima umanjio životni stres, broj je dogovorno zaokružen na šezdeset.

tako ljudi imaju sekundu više da se posvete sebi, u beskonačnom slijedu minutnih obveza imaju sekundu bonusa da stignu zastati i odahnuti.

a budući da ta sekunda nije prirodna nego je posljedica konvencije u toj sekundi se neće dogoditi ništa značajno. nijedan sastanak neće biti zakazan, nijedna sudska odluka neće početi djelovati, nijedan lijek se neće morati popiti baš u toj sekundi.

sekunda viška je sekunda za dodane vrijednosti. sekunda za miriš ruže, za vjevericu koja skakuće po parku, za sunce na obrazu, za igru s djetetom.

to je produženi trenutak nužan za savršeno skuhan obrok, za pljuvanje s katedrale, za podsmijeh gluposti.

također produžuje vrijeme do saznavanja dijagnoze. posljedično: sekunda više i do smrti.

evo još nekoliko radnji koje nam je omogućila sekunda viška:

- zamišljanje da živimo u gradskom parku

- proučavanje vjerojatnosti dobitka na lutriji

- prisjećanje posebno nadahnutih erotskih poza s bivšim ljubavima

- promatranje svog odraza u lokvi na pločniku

- guranje prstiju u mokru zemlju

- mirisanje usana opečenih na svijeći

i već spomenuto:

- pljuvanje s katedrale.

pljuvanje je posebno važno.

pri padu se pljuvačka formira u najrazličitije oblike.

iz nje se može čitati sudbina.

a usmjerimo li je ispravno može nam spasiti život.

tu sekundu možemo iskoristiti za promišljanje o metama koje su zaslužile naše pljuvanje.

zbog tog a i zbog ranije navedenih benefita svatko mora identificirati tu sekundu viška. zagrepsti u minutu i iskopati je. ne pronađe li je

valja mu je izmisliti.

 

 

deset je godina čistila tuđe stanove

 

deset je godina čistila tuđe stanove.

u njihovim je intimama vidjela svakakvih čuda.

postoje gumeni odljevi vagine uklopljeni u plastične čaše ergonomski oblikovane za bolji hvat ruke.

postoje umjetni penisi koje čovjek može privezati za prepone pa ga koristiti u nedostatku ili umjesto pravog.

a postoje i oni koji su s obje strane uobličeni u muške organe koji se istovremeno na dva mjesta mogu gurnuti.

postoje filmovi u kojima ljudi opće sa životinjama i životinje s ljudima, čak i s dinosaurima, koji su u stvari ljudi u kostimima.

postoje i kostimi dinosaura s procijepom za penis

ili samo procijepom

postoje remeni, lanci i konopi u koje se osoba zaveže pa objesi o plafon u nemogućim pozama za snošaj.

postoje i kuke na plafonu.

deset je godina čistila te kuke.

uske se vaze lakše očiste ako se krpa za pranje umota oko umjetnog penisa.

dug je i fleksibilan, dohvati i najdublje točke.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Luka Mayer: Tko, što?

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Mayer (1999., Zagreb) studira šumarstvo u Zagrebu. Pohađao je satove kreativnog pisanja i radionice čitanja Zorana Ferića.

proza

Ana Romić: Tjedan dana posutih fragmentima samoće

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ana Romić (1993., Hrvace) studirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru gdje je magistrirala s radom Filozofija egzistencijalizma u romanu „Sam čovjek“ Ive Kozarčanina. Velika je ljubiteljica književnosti, osobito poezije koju i sama piše, te psihologije i filozofije. Živi u Zagrebu.

proza

Matea Šimić: Kuća za bivše

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Matea Šimić rođena je 1985. godine u Oroslavju, Hrvatska. Diplomirala je engleski jezik i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Piše poeziju, prozu i društvene komentare na hrvatskom i engleskom. Članica je Sarajevo Writers’ Workshop-a od 2012. godine. Radovi su joj objavljivani, između ostalog, u časopisu za istraživanje i umjetnost EuropeNow, časopisu za feminističku teoriju i umjetnost Bona, portalu za književnost i kulturu Strane te portalu za politiku i društvena pitanja Digitalna demokracija. Osnivačica je i urednica dvojezičnog magazina za književnost i umjetnost NEMA. Živi i radi u Barceloni.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

proza

Monika Filipović: Ljetna večer u Zagrebu '18.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Monika Filipović rođena je u Zagrebu 1996. godine. Studentica je politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem poezije i kratkih priča, a trenutno radi i na svom prvom romanu. U svome pisanju najradije se okreće realizmu. Dosad nije objavila nijedan svoj rad.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg