poezija

Želimir Periš: Bez zajebancije

Predstavljamo vam tri pjesme Želimira Periša rođenog 1975. u Zadru. Prva od njih je iz ciklusa za koji je dobio drugu nagradu Ulaznica 2012. Preostale dvije dosad nisu objavljivane.
Periš piše priče, pjesme, stripove, drame, crtice, blogove, statuse, male oglase i popise za dućan. Piše svaki dan. I vikendom.
U 2013. će mu biti objavljena prva knjiga “Mučenice” u izdanju Algoritma. Trenutno piše roman “Vodasneba”.



da se ne zajebavamo

 

da se ne zajebavamo:

slova nisu nastala za pisanje poezije

smislili su ih neki feničani za trgovinu

za bogaćenje

ili hamurabi za pravne potrebe

ili vojne

većinu stvari izmisle zbog ratova

evolucija je uvjetovana opstankom

da čovjek ne mora ubiti čovjeka još bi bili majmuni

a ne poezija

 

nasilje nas gura naprijed

a ne rime

kad pjesnik s bajunetom trči u juriš metafore se transformiraju u rorcharove mrlje od krvi

ucviljene udovice, djeca roditelja s ptsp-om, aleja žrtava neoliberalnog kapitalizma

svaki uspjeh ugrožava postojeći establišment

blamaža posredničke demokracije

licemjerje religija

utopijski računi za struju

odvjetničke tarife

egzistencija 7/24

a ne poezija

 

da se ne zajebavamo:

slova nisu nastala za pisanje poezije

ako smo izopačili sve druge forme istinske čovječje prirode

nemojmo i slova

dvije stvari:

1) količina energije je stalna

2) glupost ekspandira

kao kokice.

pazi: kako god pisao nikad ne možeš dovoljno biti antifašist

pazi: put do sreće uvijek vodi preko stepenica tuđih kralježaka

ili možemo zatvoriti oči i praviti se da smo sami na svijetu

da smo najvažniji

a to znači da se zajebavamo

 

na rivi se ubio čovjek

jer mu je sentiment dosegao dvostruku razinu predratne likvidnosti

svećenik nije htio održati sprovod

jer je samoubojica

a ne poezija

 

ja sam svom sinu dužan boriti se

a ne poezija

 

 

sekunda viška

 

manje je poznato da minuta doista traje tek nešto više od pedeset i devet sekundi.

u svrhu da se olakša računanje, a i ne bi li se ljudima umanjio životni stres, broj je dogovorno zaokružen na šezdeset.

tako ljudi imaju sekundu više da se posvete sebi, u beskonačnom slijedu minutnih obveza imaju sekundu bonusa da stignu zastati i odahnuti.

a budući da ta sekunda nije prirodna nego je posljedica konvencije u toj sekundi se neće dogoditi ništa značajno. nijedan sastanak neće biti zakazan, nijedna sudska odluka neće početi djelovati, nijedan lijek se neće morati popiti baš u toj sekundi.

sekunda viška je sekunda za dodane vrijednosti. sekunda za miriš ruže, za vjevericu koja skakuće po parku, za sunce na obrazu, za igru s djetetom.

to je produženi trenutak nužan za savršeno skuhan obrok, za pljuvanje s katedrale, za podsmijeh gluposti.

također produžuje vrijeme do saznavanja dijagnoze. posljedično: sekunda više i do smrti.

evo još nekoliko radnji koje nam je omogućila sekunda viška:

- zamišljanje da živimo u gradskom parku

- proučavanje vjerojatnosti dobitka na lutriji

- prisjećanje posebno nadahnutih erotskih poza s bivšim ljubavima

- promatranje svog odraza u lokvi na pločniku

- guranje prstiju u mokru zemlju

- mirisanje usana opečenih na svijeći

i već spomenuto:

- pljuvanje s katedrale.

pljuvanje je posebno važno.

pri padu se pljuvačka formira u najrazličitije oblike.

iz nje se može čitati sudbina.

a usmjerimo li je ispravno može nam spasiti život.

tu sekundu možemo iskoristiti za promišljanje o metama koje su zaslužile naše pljuvanje.

zbog tog a i zbog ranije navedenih benefita svatko mora identificirati tu sekundu viška. zagrepsti u minutu i iskopati je. ne pronađe li je

valja mu je izmisliti.

 

 

deset je godina čistila tuđe stanove

 

deset je godina čistila tuđe stanove.

u njihovim je intimama vidjela svakakvih čuda.

postoje gumeni odljevi vagine uklopljeni u plastične čaše ergonomski oblikovane za bolji hvat ruke.

postoje umjetni penisi koje čovjek može privezati za prepone pa ga koristiti u nedostatku ili umjesto pravog.

a postoje i oni koji su s obje strane uobličeni u muške organe koji se istovremeno na dva mjesta mogu gurnuti.

postoje filmovi u kojima ljudi opće sa životinjama i životinje s ljudima, čak i s dinosaurima, koji su u stvari ljudi u kostimima.

postoje i kostimi dinosaura s procijepom za penis

ili samo procijepom

postoje remeni, lanci i konopi u koje se osoba zaveže pa objesi o plafon u nemogućim pozama za snošaj.

postoje i kuke na plafonu.

deset je godina čistila te kuke.

uske se vaze lakše očiste ako se krpa za pranje umota oko umjetnog penisa.

dug je i fleksibilan, dohvati i najdublje točke.

poezija

Ana Škvorc: Strahujete li da se neću uklopiti?

Ana Škvorc (1991., Čakovec) prethodno je poeziju objavljivala u Temi i Poeziji. Studentica je hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

poezija

Lara Mitraković: Lov na ptice pjevice

Lara Mitraković (Split, 1992.) studira kroatistiku i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, poezija joj je objavljena u više časopisa, zbornika i portala, a 2016. pobijedila je na natječaju za književnu nagradu Grada Karlovca "Zdravko Pucak" rukopisom "Brojanje pogrešaka". Članica je književne grupe 90+.

proza

Sven Popović: Ulomak iz romana 'Uvjerljivo drugi'

Nekada se čini: sve se obrnulo. Klinci odrastaju brže, ali sporije postaju odrasli. Svijet je vruć krumpir, tridesete su nove osamnaeste, a velike priče o odgovornosti predane su sve samo ne odgovorno – i treba plesati što dulje –ili tako barem u jednom novozagrebačkom naselju izgleda Emiru, Iliji i Fricu, a najviše onome oko koga se sve vrti, Mladome Piscu, bezimenom junaku novog romana Svena Popovića.
Nakon Neba u kaljuži (Meandar, 2015.), Popović je ove godine objavio i 'Uvjerljivo drugi' roman (Fraktura) iz kojeg donosimo dio uvodnog poglavlja.

poezija

Vigor Vukotić: Geometrija kolodvora

Vigor Vukotić (1991., Zagreb) diplomirao je antropologiju i etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nagrađivan je na Goranovom proljeću u kategoriji srednje škole, a pjesme i kratke priče objavljivao je u Vijencu, Republici i UBIQ-u. Član je Književne grupe 90+.

proza

Viktorija Božina: Ulomak iz romana 'Turbofolk'

Viktorija Božina rođena je 1990. u Zadru gdje pohađa diplomski studij hrvatskoga jezika i književnosti. Tri godine boravila je u Americi gdje je završila studij informatike. Roman iz kojeg donosimo ulomak uskoro će ugledati svjetlo dana u izdanju Sandorfa.

poezija

Maša Seničić: Nametljive oaze

Maša Seničić (1990., Beograd) je scenaristkinja, pjesnikinja i esejistkinja. Završila je master studije Teorije dramskih umjetnosti i medija, a trenutno pohađa doktorske znanstvene studije na istom. Surađivala je na različitim domaćim i međunarodnim projektima, kao autor i suradnik na filmu, a zatim u kazalištu, na radiju i brojnim festivalima. Jedan je od izbornika programa Hrabri Balkan u okviru Festivala autorskog filma, kao i jedna od osnivača i koordinatorica edukativnih programa Filmkulture. 2015. objavljena joj je zbirka poezije “Okean” (Mladi Dis). Radi kao urednica i razvija nekoliko autorskih projekata koji uporište nalaze u teoriji kulture, studijama sjećanja i promišljanju različitih aspekata internet umjetnosti.

poezija

Josip Vdović: Zračna struja

Josip Vdović rođen je 1992. u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirao povijest. Dosad svoju poeziju nigdje nije objavljivao.

proza

Marina Gudelj: Lee

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" 2017 - POBJEDNIČKA PRIČA

Marina Gudelj (1988., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Objavljivala je u Zarezu i na portalu KSET-a.

poezija

Ana Miković: Pjesme

Ana Miković rođena je 1987. u Beogradu gdje je diplomirala na katedri za srpsku književnost s južnoslavenskim književnostima. Dio je glazbeno-poetske trupe Nebograd.

proza

David Szalay: Duge rute

Pročitajte priču izvrsnog Davida Szalaya koji je bio sudionik Lit link festivala 2017 u Puli, Rijeci i Zagrebu.

David Szalay rođen je u Montrealu (1974.) u Kanadi odakle njegovi uskoro sele u Veliku Britaniju. Objavio je četiri prozne knjige, dobitnik je više književnih nagrada, a 2016. njegov je roman All That Man Is bio u užem izboru za Bookerovu nagradu. Szalay je uvršten u prestižni dekadni izbor najboljih mlađih britanskih romanopisaca časopisa Granta, kao i sličan izbor novina Telegraph. David Szalay pisac je minucioznog stila, naoko distanciranog, sa suptilnim i vrlo individualnim pomakom u tretiranju prozne događajnosti. Roman All That Man Is ono je što preporučamo za dulje upoznavanje, a za ovu priliku smo odabrali kratku priču Long Distance koju je napisao lani za radio BBC.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg