poetry

Olja Savičević Ivančević: Postcards from Istanbul (a selection)

Maybe it's time for a bit of poetic reflections from Istanbul.



 

A LETTER TO MY HUSBAND

 

I didn't die in an earthquake and I wasn't killed by the bomb which exploded yesterday in Istanbul due to the election campaign. I know that newspapers don't carry the news about the proportion of turquoise and purple in this city, because who in the world would be interested in something like that, these things are for housewives. A death is a news, and among the living things – only those of political nature.

You forgot it, darling, we survived fear on both sides of the sight, it was back at home.

The injustice inflicted upon us by our bodies, experience tells us, must stop at some point.

All butchers will be put behind bars, the earth tremor will cease, but the satisfaction we call justice will not come. Still: there are many satisfactions, it is worth while to concentrate on them.

The only fear I will hold on to is that a sudden break of the show, an idiotic disaster, will prevent me from grabbing your hands, and the other, tiny ones, which have always been catching me napping, combing me and pushing me doggedly out of doors.

Today as well as tomorrow, for the whole mankind, whatever way you look at it, there's no news more important in the world than your having taught our little one, just yesterday, in Split, how to ride the bicycle. 

 

 

THE WOMAN UNDER THE HAT

 

Along the gaudy road through Beşiktaş, I set out for Ortaköy.

This Ortaköy is a surreal place, but the three hours of dilligent walking aren’t mentioned by anyone.

The relations here are different.

There is a million women passing by the road, and not one of them wears a hat.

Fishermen in the port, cab drivers in their taxies, believers in front of the mosque, guards with their rifles, girls by the fountain: a foreign woman under the wide brim.

On my way back, nevertheless, don’t be crazy, I catch a bus to Taxim, the conductor says: a lira and some small change. It seems to me that we are being stuck in one of the three endless lines, without anyone cursing anyone else’s mother; passengers just follow the things through the window. I’m peeking at them (they might know something), they’re peeking at me (under the brim). Half an hour is not a big deal. The relations here are different, I imagine.

And a million women in Taxim, yet not a single one with hat.

 

 

A STANDARD LIFE       

 

A coffee and water. Checking news off-hand, hanging the wet washing, going to a store. I like the routine, it has its rhythm.

A standard life is a pleasant day without a plot.

I’m drawing back the curtains and I’m already near the first guests on the top of the restaurant; it seems we’re always having breakfast on the same terrace.

In passing, I knock on the dirty glass for the dove on the drain pipes to come near and I put down the bread for her. Strolls are long and I always bring something new in the apartment, things I shall write down and thus retain: a book or a recorded Turkish movie with English subtitles, and groceries.

And then: photographs of passers-by, because people in a city are the same thing as water is in the nature.

A foreign woman is sometimes also consoled by stallkeepers’ smiles (yes, these are hugs among unknown people).

When the city takes a breather and the terraces are emptied, while the night is filled with white birds, I open the windows wide, counting the beats of wings. I like the routine, it has its rhythm.

 

 

CLOSING MY EYES, HEARING THE CITY

                                                                Orhan Veli Kanik

 

In the morning, it’s a silent saxophone on the terrace of an adjacent bar, here, upstairs, on the top floor; seagulls, other birds, and the frequent sound of ship’s sirens from the Golden Horn, street repairs, occasional fragments of conversation on the staircase, foreign language. A superhuman voice from within minarets is followed by collective murmur from the mosque, and afterwards tiny cats, amiable at close range and small-headed, appear screaming; then oriental rhythms, a female singer with sad voice, vendors of fish and spices, performers with instruments I cannot name. On the Istiklal street an old man is singing and dying, his grandson holding the microphone for him. I don’t hear the street-car’s bell and a young man with big white teeth, almost a child, puts me away from the rails. His friends laugh merrily when I say: you saved my life. Taxi drivers, waiters and storekeepers jump out of their boxes, offering anything for a few liras: madame, lady, put your glasses off, lady, let me see your eyes. Humans and dogs and cars, the noise of supporters. And a heart full of blood beating in your ears, an ear winking like an eye: the city is a DJ and has at least 50 million hands playing discs on gold-plated counters, on butchers’ counters, on merchants’ counters, on sacred counters, and at least 50 million human, canine, feline, rubber feet, feet dancing as if the place is getting too hot for all of them, as if they’re losing their footing and pawing, as if all this evades all reason.    

 

Translator: Dinko Telećan

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

intervju

Dinko Kreho: Književna ''mladost'' je sklizak i evazivan pojam koji najčešće nosi i problematičan ideološki balast

Predstavljamo uži izbor Nagrade Sedmica & Kritična masa

Dinko je u uži izbor ušao s pričom ''Zoja''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednog od dvojice muških natjecatelja.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg