The Bright Old Oak, 5 June, 2013.
In less than four weeks Croatia will be the next country to join the European Union. The event will mark the first time since a former Yugoslavian country joins the Union after Slovenia, who had joined in 2004. Just six years after the end of the Croatian War of Independence, the nation has rapidly grown into a modern and flourishing country and is now ready to join in the other European countries from which it was long held apart from.
In the blog post “Once upon a time in Yugoslavia“, I described Yugoslavia as a good kept secret, overtly underrated in comparison to other European cities and held back from progress by the long years of confinement due to the Soviet bloc rule. Certainly this move may cause debate and skepticism from a political and economic point of view, especially in times of acute crisis like the current one. However, it is the cultural union and, in this case, a literary one that interests us. In particular, Croatia, today as in recent years, has embarked on a promising path of integration into European culture and every bit as good as its old sisters.
Miroslav Krleža is probably the most popular writer in Croatian literature. His relevance also has to do with the fact that he has been able to interwoven national issues within foreign literary influences. He was, by all means, an Austro-Hungarian author and the echoes of the Empire’s end are perfectly traced in his works, which also span for decades, starting after World War I and continuing throughout the twentieth century. “Gospoda Glembajevi” is one of his most famous work; a play set in Zagreb in 1913 which tells the story and destiny of a rich family. But another author is often credited for having been influenced by European trends and having brought these to Croatian literature: Antun Branko Šimić has in fact made free verse accessible in Croatian poetry and just like most Croatian authors of the time, the closest influences came from Central Europe and partly from France and Scandinavia aswell. Another notable name in Croatian literature (but also Bosnian literature, as he was born a Bosnian Croat) is the 1961 Nobel prize winner Ivo Andrić, whose most famous work is “Na Drini ćuprija” (in English, “The Bridge on the Drina“). As Krleža, Andrić is a witness of the fast changing world around him and is a witness to falling Empires, wars and intense periods of turmoil for his lands.
However, many Croatian works still remain untranslated into English. Whether we like it or not, English is one of the main means through which literary works are made more accessible worldwide and it is a decisive operation in the perspective of making Croatian literature (and all its heritage) closer to her European sisters. In fact, female writer Zagorka (real name Marija Jurić) has written many novels in Croatian, most of which have an historical element as well as intrigue and moral topics. To name a few, ”Kći Lotrščaka” (in English, “The Daughter of the Lotrščak“) is set duringthe revolt of the Croatian nobility against Margrave Georg von Brandenburg in the fifteenth century, whereas the 7-novel cycle “Grička vještica” (in English, “The Witch of Grič“) mixes elements of fairytale with historical facts. A few of her books have been translated into German but remain untranslated in the English language, therefore making these precious works unaccessible to a foreign audience.
These are just a few of the important names in contemporary Croatian literature, a tradition which is century-long and that we all need to know more about. Many European literatures, even the richest and most culturally stimulating, are often peripheral and isolated. The cause of this is due to linguistic or political reasons or simply has to do with national and international editorial choices. There must be a new and strong interest in making all the national literatures in Europe accessible to the reader, for this is the only way Europe can truly enjoy its cultural and literary heritage.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.