kritika

Pjevaj, Karuzo!

Predrag Lucić: Mjesec iznad Splita, Algoritam, Zagreb, 2012.
Piše: Marko Pogačar

Splitski se novinar, pjesnik i satiričar Predrag Lucić, nakon niza opsežnih zbirki u kojima je konceptualizirano objedinio vjerojatno najbolju stihovanu satiru s ovih prostora (prethodno objavljivanu mahom u kultnom Feral Tribuneu, kojeg je suutemeljio i uređivao), nedavno javio drugom 'ozbiljnom' pjesničkom knjigom, nekom vrstom lokalno utemeljenog baštinika poetike skicirane u Ljubavnicima iz Verone (2007).



 

U proslovu ovih pedesetak pjesama (od kojih mnoge tvore zapravo zasebne mini-cikluse) raspoređenih u šest cjelina, uz uvodni preludij i zaključnu bilješku koja podcrtava njihov dokumentaristički karakter, stoji citat Nemoj pjevati o svom gradu, ostavi ga na miru velikog brazilskog pjesnika Carlosa Drummonda de Andradea.  

            I pjesnik izabrani moto, koliko god to čudno zvučalo za knjigu koja već u naslovu nosi toponim koji joj zadaje motivski okvir te je iz stranice u stranicu prenapučena onim zloglasnim 'lokalnim koloritom', u principu nije iznevjerio. Jer Split o kojem Lucić pjeva jedan je grad kojeg nema, ili ga barem više nema. Melankolični je to ljetopis jednog sjećanja koje nikada nije postalo službenim (iako je u svoje vrijeme bilo itekako kolektivno), nikad ovjerovljeno akademskim historiografskim okvirom i priznato kao relevantno, štoviše, kontinuirano mu je, kao i njegovim glavnim protagonistima, uskraćivan vlastiti glas; ismijavalo ga se, guralo pod tapet, isključivalo kao nepodobno. Ono je slijepa pjega ušminkanih, ex cathedra propagiranih identitotvornih narativa, ali i neka vrsta nečiste savjesti grada i njegovih građana isporučena odozdo, iz nekog u bijedu zakopanog jedva čujnoga super-ega; onaj dio vlastitog Ja koji su odbacili, nastojali ga zatrti i izbrisati mahom zato što je bilo sveprisutno, svima dostupno i vjerojatno najpreciznije ogledalo njih samih – jedne zloćudne malograđanštine zakopane u mitove o vlastitoj veličini.    

            U tim je uglavnom narativnim pjesmama kratkoga stiha, ritmiziranim jedinicom daha i pogodnim za deklamiranje, nerijetko na samom rubu silabičke pravilnosti i uz snažno prisutni 'duh metra' nužno prisutna jedna pasatistička sjeta, da izbjegnem tu zajebanu, nepopularnu i izopćenu nostalgiju. Zaziv je to – u svojoj formi također veoma evokativan, formulaično strukturiran i često refrenima podcrtan – za vremenom kada je Split bio ovakvo ili onakvo, no uglavnom funkcionalno Malo misto, a ne na koljena srušeni, iz temelja devastirani tamni vilajet kapitala. Tako ovaj lirski dokumentarizam, kad progovara o svim tim davno pokojnim ljudima za vratima gostionice (s tim što gostionica, ta krležijansko/smojevljevska balkansko-mediteranska krčma, ili ako vam je draže konoba, ovdje obuhvaća čitav jedan grad), progovara u punom smislu, parabolom ili kroz čisto odsustvo, i o ovima nama današnjima.        

            Prvi ciklus, posvećen domaćim redikulima, najupečatljiviji je, a dva koja slijede donose vjerojatno najuspjelije pjesme u knjizi koje mjestimice, vještom kombinacijom britke jezične igre i dosjetke te jednostavnosti i lakoće izraza, zadobivaju gotovo klasičnu notu. Iduća dva ciklusa u knjizi i nisu nužna; pomalo ispadaju iz tematskog registra, isti motiv i postupak razvlače na previše pjesama te u njima nešto više dolaze do izražaja povremeni oblikovni stereotipi i opća mjesta, da bi se na kraju opet uvjerljivo zaokružilo onim zaključnim.            

Lucić evidentno, koliko god djelovao lokalno, misli globalno, i tako se njegove pjesme čitaju. Kao ogledalo, teška i lijepa opomena za sve nas, napose one koji su pred našim očima Od propasti carstva / napravili Carstvo propasti.

 

 

Tekst je preuzet iz tjednika Novosti  broj 689.  

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg