review

Our Man in Iraq by Robert Perisic

World Literature Today, September 2013.
by Michele Levy, North Carolina A&T University

This postmodern, postcommunist picaresque hilariously skewers Croatian, Western, and global culture as it follows the rapid descent of quasi-journalist Toni



Desperate to secure his position, Toni hires his “crazy” cousin Boris to cover the Iraq War. As personal disaster looms, Toni ponders Croatia’s emerging capitalist democracy, Yugoslavia’s demise, the madness of war, the power of capitalism, and the American Dream.

The text unfolds through Boris’s emails to Toni and Toni’s first-person narration. Having suffered PTSD while soldiering in Bosnia, Boris lacks journalistic training. Yet his ramblings, which Toni secretly rewrites for publication, capture war’s essential surreality, as when he notes that Baghdad is awash in Coca-Cola, “as if Coke is sponsoring the whole rally.” Toni, meanwhile, anatomizes the new Croatia, shaped by “the shock troops of happiness,” whose youth embrace slow food, Nick Cave, and cocaine.

Throughout, words linked to “acting” and “game” underscore the fluid identities conferred by global high capitalism. Toni’s girlfriend, Sanja, stars in Daughter Courage, an erotic bastardization of Brecht’s seminal work, the novel’s subtext. According to Toni, acting is “the paradigm of our age,” and socialism collapsed because it offered fewer “masks, subcultures, or . . . films” than democracy. In westernized Zagreb, Toni plays the “suave European intellectual” among Croats who, “new at the game” of democracy and capitalism, yearn “the Eastern European post-communist version of the American dream.” 

When Milka, Boris’s mother, sparks a media frenzy by trumpeting her son’s disappearance, Toni’s boss makes him invent emails and impersonate his cousin: forced to acquire a salon-generated tan, he is mistaken for both a gypsy and Boris. Later, Sanja and his job now lost, Toni hopes “to assume my old face . . . and ride into a new film,” but finally wishes to “exit that game.” For he understands at last that Boris, his alter ego, never falsified his existence: “a remnant of something real, he came from down south and knocked me off my chair and out of my world—a world I thought was mine.”

Indeed, Toni perceives the world as “globally mediatized,” its distorted realities randomly granting maskers some time on the stage. Yugoslavia’s recent wars thus prove “our contribution to global media. . . . The world took note of us.” Once Western reporters exit Iraq, the missing Boris (later discovered working for British television in Baghdad) becomes a cause célèbre, forcing Toni to face his aunt on a popular television show: “the final showdown between me and Milka, on the TV battlefield, like an epic folk song.” His mother and aunt at war over inheritance issues, Toni sees how “a local conflict escalates.” This split between urbanite-manqué Toni and proud bumpkin Milka, both Dalmatian, highlights the greater divisions the novel explores: subaltern/bourgeois-bohemian; “civilized”/“tribal”; Croat/Serb; West/East; local/global.

Depicting a generation raised in “strange Eastern European systems” who “placed too much hope in rock ’n’ roll,” this provocative satire explores both modern Croatia and its discontents and also, like Mother Courage, the human lust for power and money that still spawns war and suffering.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg