prelistavanje

TAO LIN: Uspomene na pitanja publike s nekih mojih čitanja romana Taipei

Taipei je Tao Linu bio treći roman, a sedma knjiga. Kritike su bile podijeljene, a neki recenzenti, kao oni iz New York Timesa i s National Public Radioa kao da su istovremeno, kako je rekao Dwight Garner u svom prikazu u New York Timesu, ''voljeli i mrzili'' Linovu knjigu.



"Taipei" Tao Lina je oda - ili tužaljka - načinu na koji živimo u ovom trenutku, ili barem kako živi njegova generacija. Slijedeći  Paula od New Yorka, gdje komički luta umjetničkom i književnom scenom Manhattana, do Taipeia gdje se suočava s korijenima svoje obitelji, vidimo kako jedan odnos propada dok se drugi rađa na internetu i procvjeta u neočekivanom vjenčanja u Las Vegasu .  

Putem - bilo cjelonoćnom vožnjom istočnom obalom, ukradenim izletima na jug, čitanjima knjiga na Zapadnoj obali, ili nepreporučljivim prehrambenim namirnicama u Ohiou- rade se filmovi s laptop kamerama, gutaju se ogromne količine droga (lijekova), a dvoje zaljubljenih uči  što znači u potpunosti se predavati jedan drugom. Rezultat je neizvjesna meditacija o pamćenju, ljubavi, i što to znači biti živ, mlad, i na rubu u Americi , ili bilo gdje drugdje.

 

 

Uspomene na pitanja publike s nekih mojih događaja za Taipei

 

Seattle - Elliott Bay Book Company

Pitali su me o kritikama Taipeija. Sjećam se, rekao sam da mi se činilo kako su mnoge od kritika napisali spambotovi. Vjerojatno sam se cerio. Rekao sam druge stvari, uključujući i to da me kritika Benjamina Lytala malo rasplakala, na dobar način. U jednom momentu sam shvatio da sam srao po književnim kritičarima (ili nekoj drugoj apstrakciji) već poduže vremena i zaustavio sam se usred rečenice i rekao ili pomislio nešto kao "Isuse, nesvjesno bjesnim nadugo i naširoko o književnim kritičarima, sad ću prestati i krenuti na sljedeće pitanje".

 

Portland - Powell's

Urednik Oregonianove književne rubrike (zaposlenici Powell'sa su mi kasnije potvrdili da je to bio on, ali možda su u krivu) je bio prisutan, mislim, i pitao me glasom koji mi je zvučao optužujuće i neznatiželjno, jesam li na drogama. Drugi ljudi su postavljali pitanja, onda je osoba koja je vjerojatno bila urednik Oregonianove književne rubrike upitala jesam li pročitao kritiku Taipeija u Oregonianu. Rekao sam da jesam i on me pitao što mislim o njoj. Rekao sam nešto o tome kako mi se činilo da me kritičar ne voli kao osobu, i nešto kao "ti izgledaš kao autor te kritike, koliko se sjećam autorove slike" i utihnuo je. Otišao je u nekom momentu prije nego što je dio s pitanjima publike završio.

 

Houston - Brazos Bookstore

U prednjem redu je bila tinejdžerica (s, činilo se, svojom majkom i tri njezine mnogo manje zainteresirane prijateljice - "dovuklo ih", izgleda) koja me pitala jesam li ikad uzeo DMT. Rekla je da ona jest nedavno, i kasnije pitala jesam li pročitao Kozmičku Zmiju. Rekao sam da sam ju zapravo upravo počeo čitati i, jer mi se činila opskurna, pitao je kako je čula za nju. Rekla je da ju je našla, bez da je za nju prije znala, u antikvarijatu. Imala je intenzivni, laserski pogled kao da je na LSDu ili Adderallu.

 

Austin - BookPeople

Otprilike tri-četiri uzastopna pitanja, od različitih ljudi, bila su o video ili računalnim igrama. Spomenuto ili raspravljano u ta tri-četiri pitanja koja su mi se svidjela, i u mojim odgovorima kojih se sjećam (možda sam u krivu): Diablo II, Diablo III, Gemstone III, multi-player role-playing igre bazirane na tekstu, alokacija bodova za vještine u roleplaying igrama, Second Life, Super Smash Brothers, Final fantasy II, Final Fantasy III, Civilization, Caesar II, MechWarrior II, Descent II.

 

Brooklyn - Spoonbill & Sugartown

Netko me upitao nešto kao jesam li autističan ili retardiran. Nisam čuo, ili jasno čuo, prvi put, i kad je ponovio pitanje mislim da je rekao "jesi li retardiran?"

 

Los Angeles - Skylight Books

Michael Silverblatt (čiji radio program Bookworm na KCRW-u slušam s mnogo zanimanja od, čini mi se, 2006. godine) je bio u prvom redu, i pitao me o mom intervjuu s Joy Williams. Nisam mogao vjerovati da ga je pročitao. Tješila me njegova prisutnost u prvom redu, ponekad bih mu se nacerio ili nasmiješio, imao sam poriv da prekinem događaj i sjednem kraj njega i (shvaćam sad, oko 2 mjeseca kasnije) slušam kako njegov klon, na podiju, odgovara na pitanja koja ja postavljam. Užasno sam polako masakrirao jedan citat Terencea McKenne u jednom dijelu pitanja publike, nefokusiranog pogleda, kad sam postao svjestan iPhonea koji su držali preda mnom pod kutem u koji će mi se, kako su pretpostavljali, pogled usredotočiti po povratku u konkretnu stvarnost. Michael je našao citat koji sam mu poslao mailom prije par dana u svom mail računu i pripremio mi ga, na ekranu iPhonea, za čitanje! Bio je to ovaj:

 

"Često mislim da je naša karta svijeta pogrešna, da bismo trebali postaviti književnost kao središnju metaforu od koje želimo raditi tamo gdje smo u središte postavili fiziku. Jer mislim da književnost zauzima isti odnos prema životu koji život zauzima prema smrti. Knjiga je život s jednom dimenzijom istrgnutom iz njega. A život je nešto čemu manjka dimenzija koju mu daje smrt. Zamišljam smrt kao neku vrstu puštanja u imaginaciju, u smislu da je za likove u knjizi, ono što mi doživimo jedna nezamisliva dimenzija slobode."

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg