Željka Horvat Čeč rođena je 1986. Objavila je zbirku pjesama „I zvijezde se smiju krhkosti“, te zbirku proznih crtica „Kauboj u crvenom golfu“. Jedna je od autorica u zbirci poezije „Ima boljih stvari od suhe odjeće“. 2013. osvojila prvu nagradu regionalnog književnog natječaja časopisa Ulaznica iz Zrenjanina. Živi u Rijeci.
Kada kupujemo zidove
Morat ćemo se držati za ruke. Uređivati tegle sa cvijećem
Uljudno pozdravljati nove susjede.
Noću ćemo seliti stare stvari, namještaj, puzzle i kocke.
Peglati zastore i lica. Morati ćemo tražiti od gatare
Dobitak na lotu ili ubojstvo političara
Moramo postati konkretni
Baka je bila mali Jeti
Sadako je željela živjeti
Jesenjin nije
neki ljudi vole reference
ja ponekad ne volim komunicirati
ipak,
ponekad s bakom, ali ne preko telefona
pričam
kraj stative i lopte
pjevamo pjesme o slobodi
kroz miris gracija
šire se riječi
šteta
šteta, što je na groblju
Odbijam komunicirati
Babe su sjele s bogom i kamenčićima u džepu
odbijam komunicirati
skrivala sam male ljude ispod kreveta
vozila auto cijele noći
stavljala boje u male staklenke
skrivala se iza tuđih muškaraca
čekala da mahneš lijevom rukom
uvijek si pozdravljao lijevo
sjećanje je uzelo i san pred povratak
bojim se gledati preko zida
i kokoši umiru preko
bez suza
Moje ljetovanje
Pitaš zašto ubijam ose
Bacam kamenje u stijene
I ne hodam po fugama
Zašto pričam sa rakovima
I maltretiram ih
Zašto ne znam hodati u šlapama
Zašto još uvijek gradim tvrđave u plićaku,
nosim slamnati šešir
zašto jedem Bobi flips i čitam Lacana
pitaš me zašto se kupam gola.
Kako da ti objasnim sebe
kada ne razumiješ moje ljetovanje
Pišanje
pišali smo kao djeca, nehotice
pišali su i odrasli, i vojnici
u probojima, u zaklonima
u tamnicama, u noći,
i prijepodne i poslijepodne
u jutro
4 jaja na oko
za doručak
pišanje je prije toga
ali ležerno
i nitko više ne pita zašto smo
pišali od straha
i tko sve danas gazi po
vlastitoj pišaki
jednoga dana do izdaje
Jednoga dana ću opljačkati banku i pomoći siromašnima. I sebi. I obitelji.
Ako me ne uhvate.
Jednoga dana ću šetati šumom i pjevati kao umiruća ptica
dok ne ostanem bez perja.
Jednoga dana ću naići na ranjenu životinju i pomoći joj. Neću je ubiti, bit će mi obitelj,
a obitelj se ne ubija.
Osim kod izdaje.
djeca su posrala revoluciju
danas djeci od malena daju
telefone i odvjetnike
i džeparac do četrdesetpete
tako smo ostali bez napretka, bez revolucije
i bez razumijevanja i priznanja evolucije
danas djeci od malena daju da jedu
teške riječi
i gutaju ih i seru i ništa ne ostane
tako smo ostali bez napretka, bez revolucije
i bez razumijevanja i evolucije
ostale su samo kratke riječi bog, vrag, bol, tuga
krv
ta krv se sada oblači u tišinu i vuče po cestama
te tupe glave vire nad crnim majcama i pišu komentare na netu
pale baklje i tuku žene i djecu
a mi vičemo u sunce
kvantna fizika i svemir
jer
revolucija je postala
samo utjeha riječi
Ukapanje u svijet
obračunati se sa svojim odlukama je
kao pišati po svome egu
teško, ali moguće
kada smo bili mali
bacali smo jaja na Lazara
a on nema moral
samo ego
udario je jednom Nikolu
zapravo, bacio mu u glavu
ledenu kuglu
odlučio je ne žaliti
danas svi vozimo citroen picasso
i djecu u vrtić
kao Monte Carlo
Gdje ćemo bježati
kada iz kuće spustimo ruke i suze
čije ćemo korake brojati
kao ulaze u dvorišta na putu do centra
bez djece pusto gledamo u ravninu trave
kažemo da ćemo stati u bordelu
i gledati bez srama
nekad smo spuštali poglede u tišini
i smijali se neonskim svjetlima
u obliku gole žene
na putu preko mosta kuće su rijetke
i starost im otpada kroz rupe i žbuku
ona sijedi i priča u čašu vina
gluha sam i bojim se čuti
jer lice joj je oslikalno teškim riječima
i jeftinom šminkom
Plamen doživljaja
tvoje riječi su napravile rupe
kaput sam spremila u ormar
nosim žutu majicu znak proljeća
i bedževe sam stavila na torbu
zakačila sam osmijeh
na SVOJE lice
i čekala tvoj poziv
mobitel je umro na mome dlanu
plastično srce sam izvadila
tražila novi organizam
i tu negdje sam sve izgubila
osmijeh plastično srce tebe i bedževe
majica je izblijedjela
riječima sam krpala rupe
nestalog osmijeha
obukla sam kaput
i odlučila
sutra putujem u Rusiju
(tamo moji postupci neće biti nerazumljivi)
a žigice ću staviti
u lijevi džep kaputa
da mi budu pri ruci
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.