poezija

Željka Horvat Čeč: Izbor iz poezije

Željka Horvat Čeč rođena je 1986. Objavila je zbirku pjesama „I zvijezde se smiju krhkosti“, te zbirku proznih crtica „Kauboj u crvenom golfu“. Jedna je od autorica u zbirci poezije „Ima boljih stvari od suhe odjeće“. 2013. osvojila prvu nagradu regionalnog književnog natječaja časopisa Ulaznica iz Zrenjanina. Živi u Rijeci.



 

 

Kada kupujemo zidove

 

Morat ćemo se držati za ruke. Uređivati tegle sa cvijećem

Uljudno pozdravljati nove susjede.

Noću ćemo seliti stare stvari, namještaj, puzzle i kocke.

Peglati zastore i lica. Morati ćemo tražiti od gatare

Dobitak na lotu ili ubojstvo političara

Moramo postati konkretni

 

 

 

Baka je bila mali Jeti

 

Sadako je željela živjeti

Jesenjin nije

neki ljudi vole reference

ja ponekad ne volim komunicirati

ipak,

ponekad s bakom, ali ne preko telefona

pričam

kraj stative i lopte

pjevamo pjesme o slobodi

kroz miris gracija

šire se riječi

šteta

šteta, što je na groblju

 

 

 

Odbijam komunicirati

 

Babe su sjele s bogom i kamenčićima u džepu

odbijam komunicirati

 

skrivala sam male ljude ispod kreveta

vozila auto cijele noći

stavljala boje u male staklenke

skrivala se iza tuđih muškaraca

čekala da mahneš lijevom rukom

uvijek si pozdravljao lijevo

sjećanje je uzelo i san pred povratak

 

bojim se gledati preko zida

i kokoši umiru preko

bez suza

 

 

 

Moje ljetovanje

 

Pitaš zašto ubijam ose

Bacam kamenje u stijene

I ne hodam po fugama

Zašto pričam sa rakovima

I maltretiram ih

Zašto ne znam hodati u šlapama

Zašto još uvijek gradim tvrđave u plićaku,

nosim slamnati šešir

zašto jedem Bobi flips i čitam Lacana

pitaš me zašto se kupam gola.

Kako da ti objasnim sebe

kada ne razumiješ moje ljetovanje

 

 

 

Pišanje

 

pišali smo kao djeca, nehotice

pišali su i odrasli, i vojnici

u probojima, u zaklonima

u tamnicama, u noći,

i prijepodne i poslijepodne

u jutro

4 jaja na oko

za doručak

pišanje je prije toga

ali ležerno

i nitko više ne pita zašto smo

pišali od straha

i tko sve danas gazi po

vlastitoj pišaki

 

 

jednoga dana do izdaje

 

Jednoga dana ću opljačkati banku i pomoći siromašnima. I sebi. I obitelji.

Ako me ne uhvate.

Jednoga dana ću šetati šumom i pjevati kao umiruća ptica

dok ne ostanem bez perja.

Jednoga dana ću naići na ranjenu životinju i pomoći joj. Neću je ubiti, bit će mi obitelj,

a obitelj se ne ubija.

 

Osim kod izdaje. 

 

 

 

djeca su posrala revoluciju

 

danas djeci od malena daju

telefone i odvjetnike

i džeparac do četrdesetpete

tako smo ostali bez napretka, bez revolucije

i bez razumijevanja i priznanja evolucije

 

danas djeci od malena daju da jedu

teške riječi

i gutaju ih i seru i ništa ne ostane

tako smo ostali bez napretka, bez revolucije

i bez razumijevanja i evolucije

ostale su samo kratke riječi bog, vrag, bol, tuga

krv

ta krv se sada oblači u tišinu i vuče po cestama

te tupe glave vire nad crnim majcama i pišu komentare na netu

pale baklje i tuku žene i djecu

a mi vičemo u sunce

kvantna fizika i svemir

jer

revolucija je postala

samo utjeha riječi

 

 

 

Ukapanje u svijet

 

obračunati se sa svojim odlukama je

kao pišati po svome egu

teško, ali moguće

kada smo bili mali

bacali smo jaja na Lazara

a on nema moral

samo ego

udario je jednom Nikolu

zapravo, bacio mu  u glavu

ledenu kuglu

odlučio je ne žaliti

danas svi vozimo citroen picasso

i djecu u vrtić

 

 

 

kao Monte Carlo

 

Gdje ćemo bježati

kada iz kuće  spustimo ruke i suze

čije ćemo korake brojati

kao ulaze u dvorišta na putu do centra

 

bez djece pusto gledamo u ravninu trave

kažemo da ćemo stati u bordelu

i gledati bez srama

 

nekad smo spuštali poglede u tišini

i smijali se neonskim svjetlima

u obliku gole žene

 

na putu preko mosta kuće su rijetke

i starost im otpada kroz rupe i žbuku

ona sijedi i priča u čašu vina

 

gluha sam i bojim se čuti

jer lice joj je oslikalno teškim riječima

i jeftinom šminkom

 

 

 

Plamen doživljaja

 

tvoje riječi su napravile rupe

kaput sam spremila u ormar

nosim žutu majicu znak proljeća

i bedževe sam stavila na torbu

zakačila sam osmijeh

na SVOJE lice

i čekala tvoj poziv

mobitel je umro na mome dlanu

plastično srce sam izvadila

tražila novi organizam

i tu negdje sam sve izgubila

osmijeh plastično srce tebe i bedževe

majica je izblijedjela

riječima sam krpala rupe

nestalog osmijeha

obukla sam kaput

i odlučila

sutra putujem u Rusiju

(tamo moji postupci neće biti nerazumljivi)

a žigice ću staviti

u lijevi džep kaputa

da mi budu pri ruci

 

 

o nama

Nagrada Sedmica i Kritična masa 2019. za Miru Petrović

Pobjednica ovogodišnje nagrade "Sedmica i Kritična masa" za mlade prozne autore je Mira Petrović (1989.) iz Splita.
U užem izboru Nagrade za 2019. bili su: Leonarda Bosilj, Iva Hlavač, Toni Juričić, Maja Klarić, Dinko Kreho, Mira Petrović i Iva Sopka.
Ovo je bio četvrti natječaj koji raspisuje Kritična masa, a nagradu sponzorira cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb).
U žiriju nagrade Sedmica i Kritična masa bili su - Viktorija Božina, Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - DOBITNICA NAGRADE 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Dinko Kreho: Zoja

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Počinjemo s objavom radova koji su ušli u širi izbor... Dinko Kreho (Sarajevo, 1986.) diplomirao je književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bio je član uredništva dvotjednika za kulturu i društvena pitanja Zarez, te suradnik na projektu Alternativna književna tumačenja (AKT). Autor je knjiga poezije Ravno sa pokretne trake (2006.) i Zapažanja o anđelima (2009.), kao i koautor (s Darijem Bevandom) radiodramskoga krimi serijala Bezdrov (2013.). Književnu kritiku, esejistiku i poeziju u novije vrijeme objavljuje u tjedniku Novosti, na portalima Booksa i Proletter, te u književnom dvomjesečniku Polja. Živi u Zagrebu.

proza

Leonarda Bosilj: Ptice ne lete

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Leonarda Bosilj (2000., Varaždin) studira psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom srednje škole sudjelovala je na literarnim natječajima (LiDraNo, Gjalski za učenike srednjih škola), a ovo je prvi put da šalje svoj rad na neki javni natječaj.

proza

Toni Juričić: Con calma

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Toni Juričić (1990., Labin) diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u književnim časopisima Fantom Slobode, UBIQ, Zarez i u zbirkama spekulativne fikcije Transreali, Sfumato i Futur Crni. Režirao je kratkometražne filmove (Momentum Mortem, Preludij Sumanutosti, Rosinette) i spotove za glazbene skupine NLV, Barbari, BluVinil, Nellcote i dr. Osnivač je i predsjednik udruge Notturno za produkciju i promicanje audio-vizualne djelatnosti. Pokretač je i producent projekata [noir.am sessions] i [noir.am storytellers] čiji je cilj promoviranje nezavisne glazbene i književne scene. Režirao je monodramu Sv. Absinthia. Dobitnik je nagrade "Slavko Kolar" Hrvatskog Sabora Kulture za prozno stvaralaštvo mladih autora. Trenutno je na doktorskom studiju u sklopu Sveučilišta u Durhamu.

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Maja Klarić: Japan: Put 88 hramova (ulomak)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Maja Klarić (1985., Šibenik) diplomirala je engleski jezik i književnost i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s diplomskim radom na temu „Suvremeni hrvatski putopis“, a radi kao književna prevoditeljica. Vodi Kulturnu udrugu Fotopoetika u sklopu koje organizira kulturne manifestacije. Objavila je poeziju i kraću prozu u raznim novinama i časopisima: Zarez, Quorum, Knjigomat, Poezija, Tema... Zastupljena je u antologijama Erato 2004. (Zagreb), Rukopisi 32 (Pančevo), Ja sam priča (Banja Luka), Sea of Words (Barcelona), Castello di Duino (Trst), Ulaznica (Zrenjanin). Nagrađena je na međunarodnom pjesničkom natječaju Castello di Duino (Trst, Italija, 2008.), međunarodnom natječaju za kratku priču Sea of Words (Barcelona, Španjolska, 2008.). Dobitnica je UNESCO/Aschberg stipendije za rezidencijalni boravak na otoku Itaparica, Brazil, 2012. te stipendije organizacije MOKS za rezidencijalni boravak u Estoniji (Mooste, Tartu). Objavila je tri zbirke putopisne poezije - Život u ruksaku (AGM, 2012.), Quinta Pitanga (V.B.Z., 2013.) i Nedovršeno stvaranje (vlastita naklada, 2015.) te prozno-poetski putopis Vrijeme badema o hodočašću Camino de Santiago, 880 km dugom putu koji je prehodala 2010. godine. Urednica je brojnih domaćih putopisnih izdanja kao što su knjige Davora Rostuhara, Tomislava Perka, Hrvoja Jurića i ostalih.

proza

Iva Hlavač: Humoreske o ženama koje se ne smiju

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Hlavač (1986., Osijek) diplomirala je na pravnom fakultetu u Osijeku. Objavila je dvije zbirke kratkih priča; „I obični ljudi imaju snove“ (2009.) izašla je u sklopu natječaja Matice hrvatske Osijek za osvojeno prvo mjesto, a „Svi smo dobro“ u izdanju Profila (biblioteka Periskop) 2016. godine te je, između ostaloga, dobila stimulaciju Ministarstva kultur za najbolje ostvarenje na području književnog stvaralaštva u 2016. Živi u Valpovu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg