poetry

Arsen Dedić: Poetry

Arsen Dedić was born in Šibenik in 1938. In his hometown he graduated from gymnasium and music school. For a while he studied at the Faculty of Law, but his love of music was stronger so he dropped law studies and turned to the Zagreb Music Academy, graduating from it in February of 1964. As a flautist he played in various ensembles and orchestras and founded the Flute Quartet. He was a member of several music groups such as Zagrebački vokalni kvartet, Prima, Melos et al. His primary orientation has always been toward music, but by uniting musical and poetic inclinations he naturally achieved a distinctive singer-songwriter expression, his most remarkable characteristic. His verses have been published in Polet, Prisutnosti, Književne novine, Književnik, and his first award was from the Split magazine Vidik. His first book – Brod u boci – was published in 1971 and sold in more than 60,000 copies. Zabranjena knjiga is his seventeenth book of poetry.



 Back home

 

Back home is only open in July and August.

Back home is as big as I want.

Back home cannot sentence me to several years of affection –

suspended.

The sun of foreign skies has given some excellent results.

Back home is naive.

Almost anybody can sneak his way in.

Back home has poor musical taste.

Back home is ruled by the worst of lyricists.

Back home has the floor space of a second house.

Love for back home is unrequited.

Back home on the road.

Use back home against back home.

 

 

Small town cinemas

 

In small town cinemas

time seems on stand by

Therein yesterday’s heroes

are still rated high

 

Those wretched theatres

certainly won’t ever play

the works of Bergman, Antonioni

or the films of the New Wave

 

In small town cinemas

bad features are the latest trend

Only on those patched-up screens

justice still prevails in the end

 

 

Intolerance

 (prose in poetry)

 

In the greatest of his films – and perhaps one of the greatest

movies of all times – entitled “Intolerance”, Griffith goes all the way

back to Babylon, only to return to this day.

The whole of history is a history of intolerance –

racial, religious, national, sexual, cultural...

Death to variety! Long live uniformity!

Or as our folk would say: as soon as they met they cut each other down!

Krle`a says that humanity‘s passage to the future

has been lit up by burning faggots.

Prophets, visionaries and astronomers burned.

Women, paintings, houses and books all swallowed up in flames.

Goodness gracious! Think about all that burning light!

Pyromaniacs never seem to give up.

Always finding something new for kindling.

It seems that man could endure without love or goodness,

without tenderness or bread, but without intolerance – oh no!

It keeps him alive. It keeps groups and mobs in place.

But stubborn peace builders continue to be born nevertheless

hoping they will find something to save.

Even in these messy regions one finds them – the sanctified ones.

But if one could only know the origins of this infamous intolerance

of ours?

 

 

Final song XIII

 

It’s all behind us now: the snow and heat

I was Judas and I was Christ

But a man can also be like Candide

and remain after all pure as light

 

The mystery’s finally been solved

now that Death is pulling at our bell

I should have from the outset tilled

my garden – minded my cattle well.

 

How many mountains how many seas

it takes to come to a humble opinion:

the real wisdom lies nearby Solin

in growing cabbage and planting onion.

 

(Candide)

 

 

* * *

 

Two dead children playing

in a nicely manicured park.

They’re sticking fingers

into each others’ crossed out chasms.

Making macabre love.

 

Two dead children playing

among the beautifully trimmed greenery.

They’re swimming

in my infant fountain

while goldfish nibble

at their remains

to the tune of love’s marching band:

Dichter und Bauer.

 

Can’t you see

we’ve been ready for such an ending

from the very beginning?

 

 

* * *

 

All the things I have learned while being ill.

First of all:

the illness itself.

What else have I learned while being ill?

It is easier being ill

in one’s own language and on one’s own turf.

Illness makes you lonesome.

Relatives lie.

Friends run out of new sentences.

Illness beats skiing.

Illness deserves credit

for many a glorious death.

I’ve learned to read and write things

I would have never learned in good health.

It is easier to hearten someone

than to lie ill.

Those who have been seriously ill

possess deeper knowledge.

Illness should be left to the young.

Some wounds are beatified, some heal by themselves,

says illness clad in folk costume.

Illness has advanced.

Illness hatches in a weak heart.

My illness has brought cheer

to many.

I have been ill for too short a time.

Death is the anteroom of sickness.

 

 

* * *

 

The Church of St Anthony

sinks deep like a sail.

In a fog choking

on its own breath.

We are disgraced by death.

Here the withered wreaths of the unknown

are drowned.

Anyone who’s ready for a crag

will not come back the same way.

The man fooled himself

minding a drunk

guardian angel.

Please unfasten your kiss

from my neck.

 

Two shadows roll in dearth –

two paintings by Morandi.

Fog kisses us.

Am I...

We are bathing in a glass

of cold milk.

Have I come all the way to Padua

just to die?

 

 

Padua

 

Amidst winter

and on summer days

these people are like saints.

 

Padua

 

In the midst of winter

and in summertime

every door is as if holy.

 

Padua

 

Under the shadow of a drenched cathedral.

each one of us is so small.

 

Padua

 

I’d like more heat.

I lack light and warmth.

 

Padua

 

For all there is but one bet:

the taste of play, the taste of death.

 

Padua

 

Let’s end this toil

either in body

or in soul.

 

 

Nurses

 

we have no nursing sisters of our own

our mothers burn on stakes

my sister was dumped

in a common grave pit in [ibenik

nameless

our daughters persecute each other

teaching their kids

who don’t recognise us

how to speak in mysterious tongues

you dear sisters dear nurses

you are handling the worst of our limbs

while false concubines

carve failed love’s pillars

on our bitter foundations

while you cup your warm palms

on battlefields to gather

the unconsecrated blood

of our armies

so never mind the doctors

let me kiss your hands

frost-bitten and bluish

like two frozen mackerels

 

 

* * *

 

Sealess landscapes

with no one really to call their own.

They steer their fate

according to the wind alone.

Sealess landscapes

cannot see

because they are blindfolded

with a black strap.

Their inhabitants

are prisoners.

They eat prison bread.

Their inhabitants

are convicts

but somewhere there is a crack

and the heavenly light

that children are so afraid of

is already seeping in

and everything is unfolding

like a long lost book.

While the sea is beating

against the doors and the windows

so hard it seems

everything is going to

break open

at once.

 

Translated by Damir Šodan

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg