proza

Ilija Đurović: Dvije priče

KIKINDA SHORT - festival kratke priče

KIKINDA SHORT je festival kratke priče koji se održava na samom sjeveru Srbije, u gradu Kikindi, gradu svega nekoliko kilometara udaljenom od Mađarske i Rumunjske.
Deveti Festival kratke priče Kikinda Short održan je od 2. do 5. srpnja 2014. godine u pet gradova (Kikinda, Segedin, Temišvar, Zrenjanin, Beograd) i tri države.



Po čistom podu

 

Najteže je kad odu posljednji gosti. Poluprazne čaše odnio sam u kuhinju i preko njih pustio mlaz vode. Slušao sam kako se zvuk stapa sa vodom u kupatilu. Ostatke hrane nisam sklonio. Ona ne sklanja ostatke nakon naših okupljanja. Do jutra će na stolu da bude nered. 

 Izašla je iz kupatila i pogledala me. –Nastavljaš – rekla je. Gledao sam kako hoda kroz sobu. Pomjerala je stvari na stolu. Podigla je tanjire. Zavlačila je prste između jastuka na fotelji. Pitao sam je šta traži. Nije odgovorila. Odmahnula je i zavukla ruke još dublje među jastuke. Bradu je spustila na naslon i gurnula prste duboko u nagomilanu prašinu. Izašao sam na terasu. Kad je završila sa jastucima, skliznula je na pod i zavukla ruku ispod fotelje. Čelom je pritiskala naslon. Ispravila se i pogledala me. – Možeš li da mi kupiš nešto za čišćenje – rekla je. – Kasno je – rekao sam. Ponovo je čučnula. Tamni pramenovi probijali su se iz plave kose. Obukao sam jaknu i izašao.

U noćnoj smjeni rade dvije od dvadeset kasa. Na jednoj žena uvijek ljubazno izgovara dobro veče. Gleda kroz crne, grumuljičave trepavice. Zapakovala je sredstvo za čišćenje i farbu za kosu i ugurala račun u kesu. Namotavala je novu traku u kasu kad sam rekao laku noć. Ponekad je sretnem na ulici. Teško je prepoznajem bez crvene uniforme.

Čekala je da dođem. Pogledala me i uzela kesu. –Trebaće mi kad ovo završim – rekla je. Spustila je farbu na sto. Pokazala je rukom prema sobi. Ostaci hrane bili su na stolu. Sve je bilo udaljeno od zidova. Kauč je sama izvukla do sredine sobe. Fotelja je bila izvrnuta na stranu. – Svuda se uvukla – rekla je. Sipala je sredstvo za čišćenje u vodu. Iz kupatila je donijela iskidane čaršave. Pitao sam je za ostatke hrane. Rekla je da će to da završi nakon čišćenja. Uzeo sam flašu sa stola i izašao na terasu. – Nemoj previše – rekla je. Gledao sam njeno tijelo kako se pomjera dok vuče krpu naprijed i nazad. Plavi rep je prelazio sa jednog na drugo rame. Spustio sam čašu i gledao njene ruke u vodi. Prsti su bili crveni na vrhovima. Nije me pogledala kad sam se približio. Nekoliko sekundi gledao sam vrhove cipela, onda sam oborio kantu sa vodom. Sredstvo za čišćenje razlilo se po parketu. Dohvatio sam komad čaršava i spustio se pored nje. Cijedio sam krpu i čistio ostatke pjene. Gledao sam liniju njenog lica od nepravilne ušne školjke do usana. Udisao sam miris znoja i pjene za čišćenje. Dugo smo vukli čaršave naprijed i nazad po čistom podu.

 

 

Na obali večeras svježe i bez kiše

 

Ana je stajala pored dječaka. Plavokosi dječak vezao je konac oko poklopca akvarijuma. Marko je sjedio u fotelji zagledan u ekran televizora iz kojeg se nije čuo zvuk.

- Nisam siguran da možemo dalje ovako. Postaje besmisleno – palcem lijeve ruke svlačio je plastificiranu zaštitu sa daljinskog upravljača.

- Ne razumijem.

- Zašto stojiš?

- Imaš nešto da mi saopštiš?

- Zašto stojiš?

- Tu sam – rekla je i sjela na krevet. – Zamolila bih te da pripaziš pred malim.

Dječak je ispuštao zvuke kroz stegnute zube. Lijevom rukom držao je helikopter, desnom je navodio raketu prema plastičnim vojnicima. Nekoliko vojnika spuštalo se niz konac prema podu.

- On je dijete – rekao je.

Pritiskom na dugme uključio je zvuk televizora. Orkestrirana tema najavljivala je početak dnevnika. Marko je pogledao dječaka. Dječak je gledao lijevi kažiprst.

- Da vidim – Marko je ispružio ruku. - Nije ništa – rekao je i dunuo u dječakov dlan. Dječak je još jednom pogledao prst i sporo pomjerio lijevu šaku. Nekoliko vojnika srušilo se pri padu helikoptera.

Marko je sa stola uzeo tanjir sa mrvicama hljeba i približio se akvarijumu. Tamnozlatna riba plivala je kroz zamak okružen travom. Ubacio je mrvice u vodu i isključio neonsko svjetlo. Ana je donijela mlijeko.

- Večeras izlazim – rekao je. Uzimao je šolju iz njenih ruku. Dječak je napustio borbu i približio se Marku.

- Nemoj večeras – rekla je. – Dolaze djeca.

Prislonio je ivicu šolje na dječakove usne i izvio svoje kao da pije. Dječak je progutao nekoliko gutljaja i vratio se vojnicima. Marko je pojačao zvuk televizora za nekoliko stupnjeva. Na obali večeras svježe i bez kiše, čuo se monotoni glas meteorologa.

Podigla je šolju sa stola. Pogledala je ka zidu i ispustila šolju. Tepih je brzo upijao gustu tečnost. Marko se nasmijao.

- Mama je postala nespretna – rekao je i pomazio dječaka po kosi. Dječak je pogledao ka ivici tepiha.

- Osušiće se dok dođu – rekao je Marko.

Podigao je šolju i otišao u kuhinju. Spustio je šolju u sudoperu. Voda je stvarala mjehurove od ostataka mlijeka.

Otišao je u kupatilo i svukao odjeću. U kadi je pustio vodu niz tijelo. Obukao je odjeću koju je skinuo prije tuširanja. Ana je čekala ispred kupatila.

- Ovo što radiš – rekla je.

Pružio je ruku ka njenom licu. Okrenula se i ušla u sobu.

 

Obukao je kaput i stao ispred ogledala. Otišao je do sobe i pogledao dječaka. Dječak je čučao na podu među vojnicima. Povremeno se osvrtao prema ivici tepiha.

 

 

----------------

Ilija Đurović

Ilija Đurović rođen je u Podgorici 9. svibnja 1990. Završio je srednju muzičku školu i studirao Opštu književnost sa teorijom književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, dva mjeseca. Od 2010. radi kao novinar crnogorskog dnevnika „Vijesti“. Kratke priče piše od 2005. Od 2010. objavljuje u crnogorskim i regionalnim časopisima za književnost, tiskanim i onlajn. Priče su mu objavljene u antologijama „Vranac – najbolja kratka priča 2010“ (Podgorica, 2010), „A Sea of Words“ (Barcelona, 2011, 2012) i „Dosta je bilo priče“ (Crna Gora, Hrvatska, 2011). Njegova prva knjiga kratkih priča „Oni to tako divno rade u velikim ljubavnim romanima“ objavljena je u izdanju „Žute kornjače“ u svibnju 2014. Od prosinca 2013. živi u Berlinu.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg