KIKINDA SHORT - festival kratke priče
KIKINDA SHORT je festival kratke priče koji se održava na samom sjeveru Srbije, u gradu Kikindi, gradu svega nekoliko kilometara udaljenom od Mađarske i Rumunjske.
Deveti Festival kratke priče Kikinda Short održan je od 2. do 5. srpnja 2014. godine u pet gradova (Kikinda, Segedin, Temišvar, Zrenjanin, Beograd) i tri države.
Odlomak iz pisma prevodiocu
Precrtao sam u verziji priče, koju sam vam poslao, sledeći prizor, ali – mislim – neka ostane. On je uvod u ključnu operaciju. Da, ratna hirurgija, još jedan njen vid.
Ratna hirurgija: u nedostatku instrumenata i materijala, hirurzi na bojištu su prinuđeni da se snalaze i koriste ono što im je na domaku. Međutim, drukčija je ratna hirurgija kada lekar pod sumnjom, sledeći svoju zakletvu, vrši operacije…
Ranjenika s raznesenom nogom doveli su njegovi drugovi. Naoružani i s noževima opkolili su lekara, brižno iščekujući šta će on preduzeti da bi im spasao prijatelja. Ovaj sve vreme jauče i moli. Psujući kroz zube, kažu hirurgu da će, za svaki centimetar koji bude odsekao više nego što je nužno, oni njemu odseći dvadeset centimetara, mereći mu od temena. Hirurg objašnjava da se mora iznad kolena. Oni ne veruju. Pritisli su ga uz operacioni sto, unose mu se u lice, šište mu da laže, da je bezbožna kurva i neka seče ispod kolena. Ranjenik više ne vrišti, u nesvesti je, a hirurg se otima, diže ruke, pa neka onda oni sami, kaže, rade, neka seku gde hoće. Sad će ga zaklati, viču, i traže svoga, „nekog našeg“, neka taj kaže gde, a ako on kaže da se ne mora iznad, tada će već oni seći, iseckaće ovu „bezbožnu kurvu“ centimetar po centimetar.
Dovode njihovog, po imenu Caco. A taj je i pre rata, poznat po tome u bolnici, grešio na veliko u dijagnozama i ocenama, kao mesar koji deli tuđe meso, zadržavajući pod tezgom najbolje komade, od „ruže“, za sebe. Mnogi su zbog njega… Ovaj gleda važno i opet od oka lupa: „Iznad.“ Ionako je uvek u svojim nasumičnim merenjima, terao na više. Sada žurno odlazi, ne poznajući teret svoga neznanja i srećnog odgovora. Hirurg prvi put gleda kolegu sa zahvalnošću.
I tako hirurg, obliven hladnim znojem, onda seče i sastavlja kosti. Glava mu je ostala, ali ga muči nije li, ipak, sekao prenisko, nije li se moralo oduzeti još neki centimetar. Idućih dana strepi da gangrena ne krene dalje, više. I baš u času kada je junakinja kod svoga doktora, uleće u načelnikov kabinet spomenuti hirurg i, sav u strahu, priča o slučaju, moleći savet, zapravo tražeći zaštitu. Doktor ga popreko gleda, ali ga umiruje, sve je u redu, „nema teorije“ da je pogrešio. Ispraća ga, govoreći da mu je tu, vidi i sam, pacijentkinja, i kao poverljivo: „jedna od vaših“.
Neka to mesto u priči, dakle, ostane. To je pod krstom, olovkom, i krst odmah izbrišite da kasnije ne zaboravite.
Ako vas zanima, usput: kasnije sam saznao od hirurgovog prijatelja da je ovaj izišao, da je pušten u zamenu. I iselio se zauvek iz zemlje.
------------------
Jovica Aćin
Jovica Aćin (Zrenjanin, 1946) je pripovjedač i esejist. Nekoliko puta je bio osuđivan zbog drukčijeg mišljenja i takozvanog vrijeđanja predsjednika države. U teškim i represivnim vremenima Jugoslavije, bio je urednik knjiga poput Arhipelag Gulag Aleksandra Solženjicina. Eseji i kratke priče su mu objavljivani u poljskim, francuskim, talijanskim, grčkim, kanadskim, vijetnamskim, slovenskim, hrvatskim, španjolskim, engleskim, ukrajinskim i ruskim književnim časopisima, kao i na internet portalima. Trenutno živi u Beogradu, Srbija.
Duge senke kratkih senki : mikrohaosi (1991, 21997, 32003)
Uništiti posle moje smrti : crne kopije (1993, 22000)
Leptirov sanovnik : o opsenama i srodne priče (1996)
Nezemaljske pojave : male povesti (1999)
Lebdeći objekti (2002)
Ko hoće da voli, mora da umre : priče sa Ružom (2002)
Mali erotski rečnik srpskog jezika i druge priče (2003)
Dnevnik izgnane duše : pripovest (2005)
Pročitano u tvojim očima (2006, 22007)
Ušće okeana i druge priče (2011)
Jevanđelje po magarcu i druge priče o sitnim svetim trenucima (2013)
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.