Dalibor Šimpraga: In the tram / The Storm

Dalibor Šimpraga was born in 1969 in Zagreb, where he lives today. He studied Croatian and Southern Slavic Literature and Linguistics in Zagreb. He was a free-lance author, now he is cultural editor of Globus, the main news-magazine in Croatia. He was a co-founder of the literary magazine Fantom slobode. He has published:Anastasia, a novel (2007), and Kavice Andreja Puplina, a collection of short stories (2002). He edited 22 u hladu, an anthology of young Croatian prose (1999). For his debut novel Anastasia, he received the literary prize ”" (one of main prizes in Croatia) in 2008.

In the tram


Hey, man, lissen to this! I'm in the tram today, sittin, mindin' my business, an' there's this old hag next to me, eyeing me from above, spott'd me way back on the station, zero'd in on me through the window, an' she's standin' there, loomin' over me, like, spookin' me to stand up. Me, I ain't payin' attention, like, interest'd in night life, I gaze thru the window, it's 6 fuckin' ay-am, like, nobody in fuckin' sight. She mutters, she coughs, all the time stuck to that bar at the exit, middle of the car, right next to where I fuckin' sit. So, the stops go by, people crowd in, push her aside, but she's just kinda standin' there, like a log, not backing a fuckin' inch. I think to meself, just you stand there, no fuckin' way I'am movin'. An' she's, like, fat'n'bearded, that shoppin' cart trailing after her. So, people come in, people get out, pushin', pullin', an' then this geezer – a suit an' a tie, a fuckin' gentleman – enters the picture and goes, like: "Are you getting out now, ma'm?" The hag says, like, "I ain't". An' he goes, check this out, he goes: "What the fuck've you been doing at the door for the last five stops, then?" Y'know, I fuckin' scream'd. The bat then goes babblin', like, the kids today and all that crap, good for nothing bunch and so, when a drunk right behind her goes: "Yeah, yeah, if it wasn't for those kids, lady, you'd still be writin' Cyrillics!" The hag, like, under fire, goes crazy, red as a crab, breathing hard, can't speak for shit. She turns, says: "You'd be better off making babies at home, than wobbling around here drunk". And the drunk goes at her: "A' least I still can, an' you wouldn' be spittin' poison all over us, either, had' ya done your share, back when ya still could." Like, man, a parade, a madhouse, people grinnin', laughin' like hell. And now comes the best bit. A guy enters at a stop, smells like a ticket controller from a mile off, no mistake. Fuck if I care, still have my army ID, like to see him give me trouble. Doors closing, like, let's see those tickets, please. The hag starts diggin' in her bag, the tram takes a left, the hag hits the man, him standin' by the exit. And the drunk goes: "Now y' wanna? T' late for babies now?" Everybody freaks, rolls on the fuckin' floor, tears burstin' from laughter. The fat cow, can you believe it, I'd do her right in the head, no mercy, goes: "Listen, ask him for the ticket", points at me, fuckin' stupid bitch, what've I ever done to you, fuckin' cunt, what d'ye care if I have a ticket or not. The controller, like, gets the picture, saw right through her, an okay guy, goes: "Sure, sure, right after you show me yours" and winks at me, like, he knows what goes down. The bitch fumbles, gropes around the bags and the drunk behind her says: "Don't lissen to 'er, mister, she ain't got no ticket, tries to fuck ya over. Show no mercy." The hag says to the ticket man: "And him, too, ask him! And the likes of him, taking a free ride, not me" and she starts spittin' poison again, like, she's fuckin' impaired a ninety percent invalid, sick and all that shit. And the drunk goes: "Arrest 'er, b'hind bars with 'er. Not to fuck wi' us, honest folks, early inna mornin', damn'd bitch. Should've stay'd home, if she's a fuckin' invalid!" Believe it or not. A fuckin' live show, fuckin' stand-up comedy, I'm tellin' ya!



The Storm


And, 'bout the war. The Storm*… Much as I hate previous actions, this was heaven. Man, like, felt like last men on earth. You wander 'round, doin' nothing, jerkin' off, gettin' hungry – you hit the market, the chemist's – getting' thirsty – a carton of brandy from some bar. If it's not open, you smash in the window, breakin'n'enterin', no questions ask'd. Like, no trouble at all, peace and quiet, nice weather today, I'm tellin' ya, a fucking pastoral. You kinda get his feeling inside, like, you know you're winnin', not like before, not like in ninety-one. Everything's there, you find a shop, grab a Coke, gulp down some, throw the can into the glass window, see if you care shit. I'm tellin' ya, I'm pickin' some gum and smokes around a shop there, Mile comes in, y'know the guy, dress'd like a policeman, fillin' up his own pocket like I do mine. I'm starin' at him, dinna get it's him at first, and he goes, like "Hey, hey, Zendra, whacha doin' here?" What I'm doin' there, fuck, if it's not obvious – I went shopping, took a wrong turn. He goes: "Take it, grab it, ain't gonna last forever!" Weird times, it's what I'm thinkin', me an' the cop stealin' together. Or, take this pharmacy, clean windows, it's almost a pity to smash them. I go in, everything's fresh scrubb'd, smells like a fuckin' virgin hump. No kiddin', just like it! I hit the till, take their funny money for souvenirs, dig thru the drawers, find, some, whassa word – inhalators. I take one, later I go back – it's quite okay to breathe that shit – but no luck, some fucker took the whole box. And then again, you go thru the shops, like childhood all over again… Jaffa cakes, that old brand of potato chips, those yellow ones, y'know, the originals, then those smooth candies with chocolate inside, I'm standin' there, thinkin' what a fuckin' idyllic scene it must've been, before we came. You look at those houses, three days ago people liv'd there, found a diary of a thirteen-year-old chick, she was hot for some Dario. But fuck, what can'ya do, it's war, and all. It's bad as it goes, but I gotta admit, got a payback for all the shit I took, all those past actions. Wish'd we'd stay a day or two more. Summer, my man, joy, I blew my vacation that year, but the fuck I care, was better there than on the fuckin' seaside! Like, y'sleep in some house, get up in the mornin', get your ribbons, drink coffee and off for a stroll. Found a moped under hay somewhere, messed with it and it came alive, did nothing but drive round all day long. And the weather, like, sheer heaven, warm, sunny, the best part was a shady, straight road, on full throttle, like, But, dad, we go eighteen miles an hour. So, you roast baby lambs, can't get any better. Not like over there, over Dubrovnik. I mean, what the fuck we went there for, God knows. Nothing but rocks and rumble. Like, where the lava flowed, there's a road, the rest is a fucking stone garden, no way you can walk straight, whole day long you squat on the spot. Days're hotter'en hell, nights a freezin' nightmare, you drink, you smoke pot, while the rookies keep guard. OK, like, I done that, too, but fuck the guarding, the state I was in. You tie yourself to the pole so the wind don't blow you the fuck away, and you nap. Wake up to wake up the next one to keep watch and go back to nappin'. But, fuck all that: it's rainin', the tent's leakin' water, like, it's even worse, all of it pourin' down the same spot. Y'see, when I think of that, I mean – no fuckin' veteran paycheck'd cover that shit… I mean, fuck it. Anything'd do now. And they say the last war was three times as bad. Come off it, man.
* Military action of croatian army in 1995.


Translated by Tatjana Jambrišak

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.


Hana Kunić: Vidjela sam to


Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.


Saša Vengust: Loša kob


Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.


Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.


Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.


Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.


Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.


Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.


Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.


Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.


Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.


Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg