kritika

Kako su institucije radile svoj posao

Piše: Robert Perišić

Roman "Sanjao sam slonove" Ivice Đikića osvojio je nagradu tportala za najbolji roman i bio glavni konkurent Zoranu Feriću u pripetavanju za nagradu Jutarnjeg lista.

S prethodnim romanom „Cirkus Kolumbija“ Ivica Đikić (Tomislavgrad, BiH, 1977.) osvojio je tuzlansku nagradu „Meša Selimović“, ostvario prijevode na talijanski i španjolski, oskarovac Tanović je po romanu snimio film međunarodnog odjeka… A novi Đikićev roman „Sanjao sam slonove“ drži postavljenu razinu.



 

Ivica Đikić: Sanjao sam slonove; 256 str.; Naklada Ljevak

          Roman „Sanjao sam slonove“ Ivice Đikića, autora „Cirkusa Kolumbije“, bavi se hrvatskim devedesetima, no kako je smješten na kraj tog perioda, u doba samog zalaska sistema 1999. godine, roman atmosferom ponešto podsjeća – iako su akcenti različiti – i na ovu godinu, kada se dugogodišnji koruptivni sustav raspada po šavovima, negdašnji kompanjoni pretvaraju se u pokajnike i spašava se svatko za sebe gazeći preko bivših prijatelja. Međusobna optuživanja koja se danas odvijaju po sudnicama i sobama za ispitivanje Uskoka, na zalasku devedesetih imale su svoj pandan u uličnim obračunima u kojima su stradavali šefovi podzemlja, te bi se, uz malo ironije, moglo reći da tu bilježimo određeni „civilizacijski napredak“. Ne znači pritom da današnja sveprisutna parola „neka institucije rade svoj posao“ nije bila i tada aktualna, samo je možda bio drukčiji način na koji su „institucije“ radile svoj posao, pa se tako, primjerice, ovaj roman motivski naslanja i na stare priče da su neke značajne mafijaše devedesetih štitile upravo institucije, a onda su, izgubivši zaštitu „institucija“, ti likovi misteriozno završavali u lokvi krvi na asfaltu.

„Kako su institucije radile svoj posao“ – moglo bi se reći, uz tek malo ironije, da je upravo to tema ovoga intrigantnog romana koji je, naravno, fikcija - ali s prepoznatljivim elementima stvarnih zbivanja. „Sanjao sam slonove“ čita se kao krimić, a tematski je zapravo politički roman o devedesetima, pa i šire. Rad određenih institucija Đikić, naime, prati i u razdoblje prije devedesetih, u doba kad je jugoslavenska tajna služba regrutirala kriminalce za političke zadatke po zapadnim metropolama, te su iz tog miljea dolazili „povratnici“ da gospodare ovdašnjim, novoproglašenim metropolama, ostavši pritom na vezi s ljudima koji su u međuvremenu promijenili službu i političkog gospodara. Jedan od glavnih likova romana očito se naslanja na stvarnu biografiju Zlatka Bagarića - zagrebačkog bosa devedesetih koji je karijeru započeo u Frankfurtu i koji je navodno bio kum Ljube Zemunca, šefa jugo-mafije u Njemačkoj - te Đikić na dojmljiv način opisuje ambijent „triju frankfurtskih ulica u kojima se nije govorilo njemački“ i jazbine u kojima se okupljao taj svijet koji je „danju bio neprimjetan građanima“.

Taj kum bagarićevskog modela, rekosmo, devedesetih dolazi i vlada zagrebačkim podzemljem, a roman počinje njegovim ubojstvom, pa onda naknadno doznajemo cijelu pozadinu priče. No, to nije jedino ubojstvo u otvaranju romana – tih dana ubijen je i jedan pokajnik, čovjek koji je u ratu sudjelovao u zločinima nad srpskim civilima, te je odlučio o tome svjedočiti. Dakle, dva ubojstva u startu romana otvaraju dvije istrage i dvije linije priče što se odmotavaju u nelinearnoj, zanimljivo složenoj kompoziciji. Te linije priče, pak, formalno odmotavaju dvoje mladih službenika sustava (istražitelj i tužiteljica), dakle likovi iz „institucija“, no koji su u ambijent devedesetih postavljeni, moglo bi se reći, malko „izvana“, kao poratna generacija i neka vrsta naivaca koji bi, eto, radili svoj posao, što će ih onda voditi k tome da sam sustav u kojem rade podvrgnu istrazi – ne, nisu to neki heroji koji će uspostaviti zakon i pravdu, nego im tokom radnje tek „sve postaje jasno“, nakon čega se sklanjaju u Njemačku da i sami ne zaglave u gužvi na palubi što tone. Možemo reći da je očište ovih (isprva) „naivnih“ likova prilagođeno čitateljima koji o devedesetima ne znaju puno, tj. prilagođeno današnjem „civilnom“ pogledu, koji onda polako uranja u dubinu problema.

Đikićev roman je promišljeno konstruiran, otvara se vrlo dobro i čita s interesom, ponešto mana u izvedbi priče pojavljuje se u trećoj četvrtini (163-185 str.), no razina puke radnje ovdje nije jedina – roman je vrlo kritički angažiran, provokativan, motivski prilično mračan, a ipak ne i monotono deprimirajući, jer Đikić, kao i u „Cirkusu Kolumbija“, uz mučne motive miksa i neke poetične, posredno i filmične. U „Cirkusu Kolumbija“ jedan lik bio je ganutljivo opsjednut svojim mačkom, a ovdje pak lik pokajnika, čovjek umrljan zločinima, opsesivno brine za slonove, i to baš one s Brijuna… Taj odnos, uz poetičnost, otvara i neke filmične scene, pa ako je onaj mačak privukao oskarovca Tanovića – što li će tek napraviti ovi slonovi… 

 

Globus, studeni 2011.

proza

Ivan Zrinušić: Devet crtica

Ivan Zrinušić (Osijek, 1981.) višestruki je finalist različitih natječaja za poeziju i prozu, uključujući i dva prethodna finala Nagrade Sedmice & Kritične mase. Za nezavisnu izdavačku kuću Slušaj najglasnije! / Bratstvo duša objavio je 'Netko nešto ništa' (2010.), 'Bilirubin' (2011.), 'Vidiš kako je lijepo' (2012.), 'Tri mrava' (2013.), 'Najbolje je da se ne javljaš' (2014.), a iz rukopisa u pripremi donosimo devet crtica.

poezija

Muanis Sinanović: U tijelo okolo sebe

Muanis Sinanović (1989., Novo Mesto) objavio je Štafetu okoli mestne smreke (2011.), za koju je nagrađen od Društva slovenskih pisaca i Pesmi (2014.) Piše kritike književnih, filozofskih i teorijskih djela, te eseje i društvene komentare za Radio Študent te je dio uredničke ekipe književnog časopisa IDIOT. Studira opću lingvistiku i filozofiju u Ljubljani.

proza

Ivana Rogar: Golubovi su odletjeli

Ivana Rogar (Zagreb, 1978.) diplomirala je komparativnu književnost i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je potom upisala poslijediplomski studij književnosti. Suradnica je Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža i urednica u nakladničkoj kući Durieux te književnim časopisima Libra Libera i Quorum. S engleskog je prevela nekoliko romana i publicističkih djela, između ostalog ''Nasljeđe gubitka'' Kiran Desai. Prvu zbirku, ''Tamno ogledalo'', iz koje donosimo priču, objavila je 2014. u nakladi Durieuxa. Drugu zbirku, ''Tumačenje snova'', objavila je 2016. u istoj nakladničkoj kući.

proza

Vladimir Tabašević: Zovem se Mirsad i teško je

Vladimir Tabašević (1986., Mostar) studirao je filozofiju u Beogradu, a objavio je zbirke poezije Koagulum (2010.), Tragus (2011.), Kundak (2012.), Hrvatski kundak (2014.) Roman ''Tiho teče Misisipi'' našao se u užem izboru za Ninovu nagradu. Osnivač je i jedan od urednika internet časopisa Prezupč te je dobitnik regionalne nagrade za priču Rat, u okviru Biber festivala, i nagrade Mirko Kovač za najbolju knjigu mladog autora. Donosimo nove priče koje će se naći u jednoj od budućih izdanja.

proza

Natalija Miletić: Iz zbirke kratkih priča 'Nisam'

Zavirili smo u nedavno objavljenu zbirku priča 'Nisam' (Algoritam), već dobro nam znane autorice Natalije Miletić (Sisak, 1977.)

esej

Ante Nenadić: Kanon budućnosti ili budućnost kanona

Donosimo esej Ante Nenadića (1995., Split), studenta antropologije i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nenadić je sudjelovao na mnogobrojnim javnim čitanjima kao dio književnog kolektiva '90+' te na tribini za mlade pjesnike 'Poezija u kavezu'.

proza

Hugh Laurie: 'Vrlo komplicirana trgovina' (1. poglavlje romana)

Hugh Laurie - za mnoge jednostavno doktor House - svjetsku slavu stekao je ulogom dr. Gregoryja Housea u medicinskoj drami "Dr. House", a iskazao se i kao glazbenik.
U kontekstu Laurieve fascinantne multitalentiranosti njegov književni talent ostao je u medijskoj sjeni, premda je Laurie kao pisac izvanredno talentiran i slojevit humorist.
Tko god voli dr. Housea, voljet će, uvjereni smo, i ovu knjigu koja je napisana prije serije. Junak neobičnog trilera "Vrlo komplicirana trgovina" po duhu i tipu humora zapravo je vrlo blizak Houseu, premda je daleko od titule doktora.
Roman je objavio Profil, u prijevodu Ivane Amerl. Testirajte prvo poglavlje prije nego potražite knjigu... Uživajte!

Stranice autora

Književna Republika Relations Quorum Hrvatska književna enciklopedija PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg