kritika

Kako su institucije radile svoj posao

Piše: Robert Perišić

Roman "Sanjao sam slonove" Ivice Đikića osvojio je nagradu tportala za najbolji roman i bio glavni konkurent Zoranu Feriću u pripetavanju za nagradu Jutarnjeg lista.

S prethodnim romanom „Cirkus Kolumbija“ Ivica Đikić (Tomislavgrad, BiH, 1977.) osvojio je tuzlansku nagradu „Meša Selimović“, ostvario prijevode na talijanski i španjolski, oskarovac Tanović je po romanu snimio film međunarodnog odjeka… A novi Đikićev roman „Sanjao sam slonove“ drži postavljenu razinu.



 

Ivica Đikić: Sanjao sam slonove; 256 str.; Naklada Ljevak

          Roman „Sanjao sam slonove“ Ivice Đikića, autora „Cirkusa Kolumbije“, bavi se hrvatskim devedesetima, no kako je smješten na kraj tog perioda, u doba samog zalaska sistema 1999. godine, roman atmosferom ponešto podsjeća – iako su akcenti različiti – i na ovu godinu, kada se dugogodišnji koruptivni sustav raspada po šavovima, negdašnji kompanjoni pretvaraju se u pokajnike i spašava se svatko za sebe gazeći preko bivših prijatelja. Međusobna optuživanja koja se danas odvijaju po sudnicama i sobama za ispitivanje Uskoka, na zalasku devedesetih imale su svoj pandan u uličnim obračunima u kojima su stradavali šefovi podzemlja, te bi se, uz malo ironije, moglo reći da tu bilježimo određeni „civilizacijski napredak“. Ne znači pritom da današnja sveprisutna parola „neka institucije rade svoj posao“ nije bila i tada aktualna, samo je možda bio drukčiji način na koji su „institucije“ radile svoj posao, pa se tako, primjerice, ovaj roman motivski naslanja i na stare priče da su neke značajne mafijaše devedesetih štitile upravo institucije, a onda su, izgubivši zaštitu „institucija“, ti likovi misteriozno završavali u lokvi krvi na asfaltu.

„Kako su institucije radile svoj posao“ – moglo bi se reći, uz tek malo ironije, da je upravo to tema ovoga intrigantnog romana koji je, naravno, fikcija - ali s prepoznatljivim elementima stvarnih zbivanja. „Sanjao sam slonove“ čita se kao krimić, a tematski je zapravo politički roman o devedesetima, pa i šire. Rad određenih institucija Đikić, naime, prati i u razdoblje prije devedesetih, u doba kad je jugoslavenska tajna služba regrutirala kriminalce za političke zadatke po zapadnim metropolama, te su iz tog miljea dolazili „povratnici“ da gospodare ovdašnjim, novoproglašenim metropolama, ostavši pritom na vezi s ljudima koji su u međuvremenu promijenili službu i političkog gospodara. Jedan od glavnih likova romana očito se naslanja na stvarnu biografiju Zlatka Bagarića - zagrebačkog bosa devedesetih koji je karijeru započeo u Frankfurtu i koji je navodno bio kum Ljube Zemunca, šefa jugo-mafije u Njemačkoj - te Đikić na dojmljiv način opisuje ambijent „triju frankfurtskih ulica u kojima se nije govorilo njemački“ i jazbine u kojima se okupljao taj svijet koji je „danju bio neprimjetan građanima“.

Taj kum bagarićevskog modela, rekosmo, devedesetih dolazi i vlada zagrebačkim podzemljem, a roman počinje njegovim ubojstvom, pa onda naknadno doznajemo cijelu pozadinu priče. No, to nije jedino ubojstvo u otvaranju romana – tih dana ubijen je i jedan pokajnik, čovjek koji je u ratu sudjelovao u zločinima nad srpskim civilima, te je odlučio o tome svjedočiti. Dakle, dva ubojstva u startu romana otvaraju dvije istrage i dvije linije priče što se odmotavaju u nelinearnoj, zanimljivo složenoj kompoziciji. Te linije priče, pak, formalno odmotavaju dvoje mladih službenika sustava (istražitelj i tužiteljica), dakle likovi iz „institucija“, no koji su u ambijent devedesetih postavljeni, moglo bi se reći, malko „izvana“, kao poratna generacija i neka vrsta naivaca koji bi, eto, radili svoj posao, što će ih onda voditi k tome da sam sustav u kojem rade podvrgnu istrazi – ne, nisu to neki heroji koji će uspostaviti zakon i pravdu, nego im tokom radnje tek „sve postaje jasno“, nakon čega se sklanjaju u Njemačku da i sami ne zaglave u gužvi na palubi što tone. Možemo reći da je očište ovih (isprva) „naivnih“ likova prilagođeno čitateljima koji o devedesetima ne znaju puno, tj. prilagođeno današnjem „civilnom“ pogledu, koji onda polako uranja u dubinu problema.

Đikićev roman je promišljeno konstruiran, otvara se vrlo dobro i čita s interesom, ponešto mana u izvedbi priče pojavljuje se u trećoj četvrtini (163-185 str.), no razina puke radnje ovdje nije jedina – roman je vrlo kritički angažiran, provokativan, motivski prilično mračan, a ipak ne i monotono deprimirajući, jer Đikić, kao i u „Cirkusu Kolumbija“, uz mučne motive miksa i neke poetične, posredno i filmične. U „Cirkusu Kolumbija“ jedan lik bio je ganutljivo opsjednut svojim mačkom, a ovdje pak lik pokajnika, čovjek umrljan zločinima, opsesivno brine za slonove, i to baš one s Brijuna… Taj odnos, uz poetičnost, otvara i neke filmične scene, pa ako je onaj mačak privukao oskarovca Tanovića – što li će tek napraviti ovi slonovi… 

 

Globus, studeni 2011.

o nama

Nagrada Sedmica & Kritična masa 2019 - uži izbor

Nakon što je žiri Nagrade Sedmica & Kritična masa za mlade prozne autore bodovao priče autora iz šireg izbora Nagrade, u uži izbor ušlo je sedam autora/ica.
Pogledajte tko su sedmoro odabranih.
Sponzor Nagrade je kulturno osviješteni cafe-bar "Sedmica" (Kačićeva 7, Zagreb).

proza

Iva Sopka: Moje pravo, nezaljubljeno lice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista „Ranko Marinković“ 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade „Sedmica & Kritična Masa“ 2016. i 2017. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je i drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine. Trenutno živi u Belišću i radi kao knjižničarka u osnovnoj školi.

proza

Mira Petrović: Bye bye baby bye; Zana

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2019

Mira Petrović rođena je 1989. u Splitu. Predaje engleski jezik iako bi više uživala s talijanskim. Piše prozu, ponekad odluta u poeziju. Objavila priče i pjesme na raznim portalima i u časopisima. Bila je u užem izboru za nagradu Sedmice i Kritične mase 2017. Jedna od deset finalista međunarodnog natječaja Sea of words 2016. Dobitnica Vranca – 2015. i Ulaznice 2016.

proza

Ivana Pintarić: Priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je po zanimanju edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana „Gorimo (ali ne boli više)“ ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja proze pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je i priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO.

proza

Marin Ivančić: Karijatida

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marin Ivančić (1991., Karlovac) diplomirani je pravnik na stručnom usavršavanju u Hrvatskoj komori ovlaštenih inženjera geodezije. Od zala birokracije dušu spašava čitanjem, županijskim nogometom, a odnedavno i pisanjem. Igra zadnjeg veznog u NK Dobra-Novigrad na Dobri, ima dobar udarac i pregled igre. Čitalački ukus mu je hipsterski eklektičan. Ovo mu je prvi objavljeni rad.

proza

Jelena Petković: Japan

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jelena Petković (1984.) diplomirala je povijest i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Osijeku. Živi i radi u Vukovaru.

proza

Luiza Bouharaoua: Zvučni zid

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luiza Bouharaoua (1985., Split) diplomirala je kroatistiku i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Splitu. Radi u Skribonautima. Prevodi i piše. Prevela je roman Rachel Kushner "Bacači plamena" (Profil, 2017.). Kratke priče objavljivala je u The Split Mindu, Fantomu Slobode i na portalima Kritična masa i Nema. Priče su joj izvođene u na Trećem programu hrvatskog radija. Uvrštena je u regionalni zbornik "Izvan koridora - najbolja kratka priča" (VBZ, 2011.) i antologiju hrvatske mlade proze "Bez vrata, bez kucanja" (Sandorf, 2012.). Finalistica je natječaja Festivala europske kratke priče u 2016. i 2017. godini. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratku priču te nagrade Prozak za najbolji prozni rukopis autora/ica do 35 godina. U 2019. izlazi joj Prozakom nagrađeni prvijenac.

proza

Valerija Cerovec: Hotel Horizont (ulomak iz kratkog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Valerija Cerovec (1993., Čakovec) je vizualna umjetnica i spisateljica. Završila je preddiplomski studij modnog dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu i studij komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu, a diplomirala na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti. Dobitnica je nagrade “Franjo Marković” Filozofskog fakulteta. Sudjelovala je u nizu skupnih izložbi i jednoj samostalnoj naziva “23. rujna, dan kad se ništa naročito nije dogodilo”. Članica je HDLU-a.

proza

Jan Bolić: Mrtvi kanal (ulomak iz neobjavljenog romana)

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Jan Bolić (1995., Rijeka) je autor koji boluje od progresivne bolesti spinalne mišićne atrofije tip 2 zbog koje ne može pomaknuti gotovo nijedan dio tijela, no i dalje, bez obzira na progresiju bolesti, uspijeva pisati s dva prsta koja još uvijek može pomaknuti i s njima stvara književna djela. Dosad je objavio dvije knjige: zbirku poezije „Trenutci“ (2016.) i zbirku poezije i proznih zapisa „Može biti lijepo“ (2017.). Jedna pjesma objavljena je i u zbirci poezije skupine autora iz cijele RH naziva „Petrinjske staze“ iz Petrinje. Povremeno objavljuje svoje radove na književnim portalima i svom Facebook profilu U trećoj knjizi odlučio se pozabaviti žanrom krimića.

proza

Andrea Bauk: Kult užarene krune

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Andrea Bauk (1985., Rijeka) je završila stručni studij vinarstva u Poreču nakon kojeg je radila razne poslove. Teme njezinog pisanja su SF, međuljudski, pogotovo obiteljski odnosi i tabu teme, a njezini likovi redovito su autsajderi i mizantropi. Nekoliko njezinih priča i pjesama objavljene su u sklopu književnih natječaja.

proza

Luka Katančić: Papirnati poljubac

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Luka Katančić (1996., Zagreb) student je Pravnog fakulteta u Zagrebu. 2014. i 2015. godine osvojio je treće nagrade: „Stanislav Preprek“, „Joan Flora“, „Pavle Popović“, „Janoš Siveri“, „Rade Tomić“ te drugu nagradu „Duško Trifunović“ u Novom Sadu za poeziju u kategoriji do 30 godina.

proza

Dalen Belić: Ispovijed serijskog samoubojice

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dalen Belić rođen je 1997. godine. Živi u Pazinu, a studira engleski i njemački jezik na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Objavljivan je u istrakonskoj zbirci Apokalipsa laži te zbirkama Priče o manjinama i Priče o Pazinu u sklopu Festivala Fantastične Književnosti. Osvojio je drugo mjesto na Riječkim perspektivama 2017. godine i prvo mjesto 2018. Jednu njegovu priču teškometalne tematike možete pročitati na portalu Perun.hr.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg