kritika

Kako su institucije radile svoj posao

Piše: Robert Perišić

Roman "Sanjao sam slonove" Ivice Đikića osvojio je nagradu tportala za najbolji roman i bio glavni konkurent Zoranu Feriću u pripetavanju za nagradu Jutarnjeg lista.

S prethodnim romanom „Cirkus Kolumbija“ Ivica Đikić (Tomislavgrad, BiH, 1977.) osvojio je tuzlansku nagradu „Meša Selimović“, ostvario prijevode na talijanski i španjolski, oskarovac Tanović je po romanu snimio film međunarodnog odjeka… A novi Đikićev roman „Sanjao sam slonove“ drži postavljenu razinu.



 

Ivica Đikić: Sanjao sam slonove; 256 str.; Naklada Ljevak

          Roman „Sanjao sam slonove“ Ivice Đikića, autora „Cirkusa Kolumbije“, bavi se hrvatskim devedesetima, no kako je smješten na kraj tog perioda, u doba samog zalaska sistema 1999. godine, roman atmosferom ponešto podsjeća – iako su akcenti različiti – i na ovu godinu, kada se dugogodišnji koruptivni sustav raspada po šavovima, negdašnji kompanjoni pretvaraju se u pokajnike i spašava se svatko za sebe gazeći preko bivših prijatelja. Međusobna optuživanja koja se danas odvijaju po sudnicama i sobama za ispitivanje Uskoka, na zalasku devedesetih imale su svoj pandan u uličnim obračunima u kojima su stradavali šefovi podzemlja, te bi se, uz malo ironije, moglo reći da tu bilježimo određeni „civilizacijski napredak“. Ne znači pritom da današnja sveprisutna parola „neka institucije rade svoj posao“ nije bila i tada aktualna, samo je možda bio drukčiji način na koji su „institucije“ radile svoj posao, pa se tako, primjerice, ovaj roman motivski naslanja i na stare priče da su neke značajne mafijaše devedesetih štitile upravo institucije, a onda su, izgubivši zaštitu „institucija“, ti likovi misteriozno završavali u lokvi krvi na asfaltu.

„Kako su institucije radile svoj posao“ – moglo bi se reći, uz tek malo ironije, da je upravo to tema ovoga intrigantnog romana koji je, naravno, fikcija - ali s prepoznatljivim elementima stvarnih zbivanja. „Sanjao sam slonove“ čita se kao krimić, a tematski je zapravo politički roman o devedesetima, pa i šire. Rad određenih institucija Đikić, naime, prati i u razdoblje prije devedesetih, u doba kad je jugoslavenska tajna služba regrutirala kriminalce za političke zadatke po zapadnim metropolama, te su iz tog miljea dolazili „povratnici“ da gospodare ovdašnjim, novoproglašenim metropolama, ostavši pritom na vezi s ljudima koji su u međuvremenu promijenili službu i političkog gospodara. Jedan od glavnih likova romana očito se naslanja na stvarnu biografiju Zlatka Bagarića - zagrebačkog bosa devedesetih koji je karijeru započeo u Frankfurtu i koji je navodno bio kum Ljube Zemunca, šefa jugo-mafije u Njemačkoj - te Đikić na dojmljiv način opisuje ambijent „triju frankfurtskih ulica u kojima se nije govorilo njemački“ i jazbine u kojima se okupljao taj svijet koji je „danju bio neprimjetan građanima“.

Taj kum bagarićevskog modela, rekosmo, devedesetih dolazi i vlada zagrebačkim podzemljem, a roman počinje njegovim ubojstvom, pa onda naknadno doznajemo cijelu pozadinu priče. No, to nije jedino ubojstvo u otvaranju romana – tih dana ubijen je i jedan pokajnik, čovjek koji je u ratu sudjelovao u zločinima nad srpskim civilima, te je odlučio o tome svjedočiti. Dakle, dva ubojstva u startu romana otvaraju dvije istrage i dvije linije priče što se odmotavaju u nelinearnoj, zanimljivo složenoj kompoziciji. Te linije priče, pak, formalno odmotavaju dvoje mladih službenika sustava (istražitelj i tužiteljica), dakle likovi iz „institucija“, no koji su u ambijent devedesetih postavljeni, moglo bi se reći, malko „izvana“, kao poratna generacija i neka vrsta naivaca koji bi, eto, radili svoj posao, što će ih onda voditi k tome da sam sustav u kojem rade podvrgnu istrazi – ne, nisu to neki heroji koji će uspostaviti zakon i pravdu, nego im tokom radnje tek „sve postaje jasno“, nakon čega se sklanjaju u Njemačku da i sami ne zaglave u gužvi na palubi što tone. Možemo reći da je očište ovih (isprva) „naivnih“ likova prilagođeno čitateljima koji o devedesetima ne znaju puno, tj. prilagođeno današnjem „civilnom“ pogledu, koji onda polako uranja u dubinu problema.

Đikićev roman je promišljeno konstruiran, otvara se vrlo dobro i čita s interesom, ponešto mana u izvedbi priče pojavljuje se u trećoj četvrtini (163-185 str.), no razina puke radnje ovdje nije jedina – roman je vrlo kritički angažiran, provokativan, motivski prilično mračan, a ipak ne i monotono deprimirajući, jer Đikić, kao i u „Cirkusu Kolumbija“, uz mučne motive miksa i neke poetične, posredno i filmične. U „Cirkusu Kolumbija“ jedan lik bio je ganutljivo opsjednut svojim mačkom, a ovdje pak lik pokajnika, čovjek umrljan zločinima, opsesivno brine za slonove, i to baš one s Brijuna… Taj odnos, uz poetičnost, otvara i neke filmične scene, pa ako je onaj mačak privukao oskarovca Tanovića – što li će tek napraviti ovi slonovi… 

 

Globus, studeni 2011.

proza

Marko Gregur: Dan za izlazak

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Marko Gregur (Koprivnica, 1982.) piše poeziju i prozu, koju je objavljivao u mnogim domaćim časopisima i novinama, kao i u inozemnim časopisima.Dobitnik je nagrade Ulaznica i Prozak za najbolji prozni rukopis autora do 35 godina starosti iz Republike Hrvatske. Objavio je zbirku poezije Lirska grafomanija (Naklada Ceres, 2011.), zbirke priča Peglica u prosincu (DHK, 2012.) i Divan dan za Drinkopoly (Algoritam, 2014.) te roman Kak je zgorel presvetli Trombetassicz (Hena com, 2017.) Uvršten je u antologiju mladih hrvatskih prozaika Bez vrata, bez kucanja (Sandorf, 2012.).

proza

Anita Vein Dević: Ulomak iz romana 'Ukradeno djetinjstvo'

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Anita Vein Dević (1987., Karlovac) magistrirala je na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Piše poeziju, kratke priče, i nastavak romana „Ukradeno djetinjstvo“.

proza

Josip Razum: Dvije priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Josip Razum (1991., Zagreb) apsolvent je psihologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivao je u "Fantomu slobode", osvojio nagradu na KSET-ovom natječaju za kratku priču, član je i suosnivač Književne grupe 90+.


proza

Marta Glowatzky Novosel: Dvije priče

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

U širi izbor ušla je i Marta Glowatzky Novosel (Čakovec, 1983.), profesorica flaute, prevoditelj i sudski tumač za njemački jezik.
Glowatzky je uz glazbenu akademiju u Münchenu završila i poslijediplomski interdisciplinarni studij konferencijskog prevođenja u sklopu Sveučilišta grada Zagreba. Objavljivala je u nekoliko zbornika i portala.

proza

Zoran Hercigonja: Kolotečina: Testiranje stvarnosti

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Zoran Hercigonja (1990.) rođen je u Varaždinu gdje je diplomirao na Fakultetu organizacije i informatike. Radi kao profesor i objavljuje na portalu Poezija Online. Bavi se i likovnom umjetnošću.

proza

Stephanie Stelko: Ružica putuje u Maroko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Stephanie Stelko (1992., Rijeka) svježe je ime na sceni s obzirom da se pisanju vratila nakon što je prije dvije godine diplomirala medicinsku antropologiju i sociologiju u Amsterdamu. Teme koje obrađuje u antropološko-sociološkom i novinarskom radu tiču se marginaliziranih skupina, nejednakosti, feminizma, seksualnosti, tijela i zdravlja.

proza

Martin Majcenović: Medvjeđa usluga

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Martin Majcenović (1990.) diplomirao je kroatistiku i lingvistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kratka proza objavljivana mu je između ostalog i u Zarezu, Autsajderskim fragmentima, Booksi... Sudjelovao je u užim izborima na natječajima za kratku priču Broda kulture (2013. i 2016.) i FEKP-a (2014.) Član je Književne grupe 90+, a piše za portal Ziher.hr.

proza

Paula Ćaćić: Franzenova 'Sloboda'

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

S dvije kratke priče u širi izbor ušla je i Paula Ćaćić (1994., Vinkovci), studentica indologije i južnoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Uz nagrađivane kratke priče i poeziju, Ćaćić piše i novinske tekstove za web portal VOXfeminae.

proza

Dunja Matić: Večera

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Dunja Matić (1988., Rijeka) je magistra kulturologije, urednica, recenzentica i književna kritičarka. Prozu, poeziju i osvrte objavljuje na stranicama Gradske knjižnice Rijeka i Književnosti uživo, dio čijeg je uredništva od 2013. godine. Roman „Troslojne posteljine“ izlazi u izdanju Studia TiM ove godine, a u pripremi je zbirka kratkih priča „Kozmofilije“.

proza

Sara Kopeczky: Atomi različitih zvijezda

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Sara Kopeczky (1992., Zagreb) diplomirala je anglistiku i talijanistiku, prozu i poeziju objavljivala je u časopisima, zbornicima i na portalima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Pobijedila je na natječaju knjižnice Daruvar za najljepše ljubavno pismo. Članica je Novog Književnog Vala, književne skupine nastale iz škole kreativnog pisanja pod vodstvom Irene Delonge Nešić. Urednica je Split Minda, časopisa za književnost i kulturu studenata Filozofskog fakulteta u Splitu.

proza

Alen Brlek: Mjehur

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Alen Brlek (1988., Zagreb) dobitnik je nagrade Na vrh jezika 2013. godine za zbirku poezije Metakmorfoze. Objavljivan je između ostalog i u e-časopisu Književnost uživo, Zarezu, Fantomu slobode, zborniku Tko čita?, internet portalu Strane. Sudionik je nekoliko regionalnih i međunarodnih književnih festivala, a priprema i drugu zbirku poezije 'Pratišina'.

Stranice autora

Književna Republika Relations Quorum Hrvatska književna enciklopedija PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg