poezija

Danilo Lučić: Još se jedino ovdje možeš preseliti u mitologiju

Danilo Lučić (1984., Beograd) objavio je zbirku pjesama 'Beleške o mekom tkivu' (SKC Kragujevac, 2013.) za koju je 2014. dobio Brankovu nagradu. Diplomirao je srpski jezik i književnost, urednik je u izdavačkoj kući Kontrast izdavaštvo, urednik portala za kulturu i književnost Glif i jedan od organizatora večeri poezije ARGH!



ponekad dođu dani prosuti i suvi – sve se ukoči kao mrak – ne vrebaju me zveri niti ja sam – nemam šta da kažem pod kapom nebeskom – lepo mi bude samo kad jedem i kad se češkam – čudno je kako tek u tišini sve stvari dolaze k tebi – zapravo je najlepše na svetu čuti kako si živ – istovremen sa smehom deteta i kliktanjem poklopca zippo upaljača – ovakav mogu biti i bezbrižno mrtav – sa osmehom od maslinovog ulja – nacrtaš savršen krug grančicom u pesku – talas ga obriše – nacrtaš opet savršen krug grančicom u pesku – što da ne – a i zašto bih morao da artikulišem kad mogu da gledam neku ženu kako plete – sloboda ne znači moći i smeti nego ne morati –  ja sam samo statista ispražnjenosti zadovoljan svojom platom – šta ako je tamo gore u dubini zapravo prazno – ko će tada poslednji da se smeje – kao lud na brašno – sunze zalazi i ja se smeškam – ovaj dan se pretvorio u ogroman želudac

 

*


– unaokolo sve sada počiva – otac dok sprema kuvano jelo i cepka sočne listove salate – knjige i olovke i fotoaparati i džemper na stolici pun dima – mačka koja zeva počiva pod žaruljom na stolu – karta sveta šarena na zidu sa vremenskim zonama i svim prestonicama na kugli zemaljskoj – počivaju dlake u slivniku i fleke iznad na ogledalu i pored veš za pranje – ispod tapeta popucali zidovi – prašina u vitrini saporculanom i kristalnim čašama i starim čokoladnim zecom – kičerajske minijature na zidu počivaju fotografije devojaka koje sam video gole – anarhija u sudoperi od poslednjeg ručka i ostaci hrane a preko njih soc od kafe – hrpa starih novina punih senzacionalnih vesti, umrlica i reklama – zavesa lelujava na poslednjem jutarnjem dašku vetra u trenucima pred omorinom počiva – kao mislioci u grubim mislima, duboke dostojanstvene senke koje prave svi ovi ukućani i koje teško dišu – i ja sam među njima počivam

 

*

 

- u ljudskom se cirkusu neke stvari ne menjaju – šljakerska rasa – mora neko prvi pasti – ništa ne niče oko zgrade magacina – jedino neko bolesno drveće – poetika života na puš pauzi – uvek se miluje podjebavanjem – negde postoji dugačak prazan sunčan dan – i nema mesta potrazi za identitetom – zna se, to je smena, to je kalorična hrana, to je svaki dan – prljav i umoran – sva ta divna so po okovratnicima – udaljavaju se promrzli iz fabričkog kompleksa kao hodočasnici –  ambrozija između pragova i šina – po jedno teško piće – još se jedino ovde možeš preseliti u mitologiju – pričali su o majstoru iz treće smene kako je bio dobar,  ali, eto, ta povreda, mučenik – u svakom utovaru/istovaru ostane delić tvog tela – šleperi posle razvoze po Evropi – pesma čkiljavih neonki i teretnog lifta – istrošene palete razbacane kao stihovi u post-tekstu – jasan bol u grudima – rezultati derbija – drugi grle lepotice – rad oslobađa

 

*


 – otac je od mene bio bolji pesnik – njegov otac bio je od mene bolji pripovedač – zašto su se obrušili ostrvili okomili na mene – u tekstu zaplet od kompozicionih elemenata – i taman pomislim da znam šta je strah – kad mi bude jasno da nisam shvatio i da ne znam šta je – je l’ to može biti u srži spisateljskog osamljivanja – licemerno podvižništvo – samo da ne bi morao da budeš srećan – da držiš nečija leđa u svojim dlanovima – da poljubiš devojku sa ružnim grudima – da kupiš sebi najlepše čarape – šta ako moji redovi prestanu da me zadovoljavaju – baš tu gde se ti držiš za moj mlohavi početak – zamisli sad da je to aura – pred migrenu – sva ta tamno smeđa i siva sumnja od koje bih zaurlao – i nije to tragično – niti treba strahovito tugovati – propiti se – prokurvati – upropastiti se – fatalistički sliniti zbog ukletog rođenja – ne ništa od toga – samo – jednostavno – to što radiš – je loše brate – jebi ga – [sic]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg