KIKINDA SHORT - Festival kratke priče
Sophie Cooke (1976.) nagrađivana je škotska spisateljica, autorica romana Kuća od stakla i Ispod planine.
KIKINDA SHORT održava se na samom sjeveru Srbije, u gradu Kikindi, svega nekoliko kilometara udaljenom od Mađarske i Rumunjske.
Na desetom Kikinda Short-u, održanom od 1. do 4. srpnja 2015. u Kikindi, Zrenjaninu i Beogradu, sudjelovalo je 14 autora iz 12 država.
Don Grej
Ne bojim se smrti. Nakon ovoga nema ničega: nema večne sreće u ovom porodičnom raju, svom od alpskih vila, naslikanom na koricama brošure koju mi je donela ćerka. Van sebe je pri pomisli na to da će njen preminuli roditelj ući u vatre pakla namenjene nevernicima i onima koji nose pogrešne dužine šorca za tvoje godine – nije htela da mi kaže koje su to godine prave. Tu negde ispod sedamdesete.
Ono čega sam se najviše plašila je da ću izgubiti razum, pobenaviti. Ali sve je tako čudnovato jasno. Možda je u pitanju morfijum, osim što sam se od njega, u nekim drugim prilikama, osećala kao da sam uvijena u mekoću – ušuškana od sveta.
Sada sam dovoljno blizu da osetim. Svet se cakli kao da je ispiran u sirćetu. Marama na naslonu stolice blista. Nije mi čak ni svetiljka kraj kreveta uključena. Sve je to od svetlosti zore, i druge neke svetlosti što sve osvetljava iznutra. Marama je plamen sav od plavog i belog.
Osećam se kao nekada sa devetnaest godina, nakon neprospavane noći. Kad te prođe umor, pa se osećaš duplo živom. Možda sam zapravo celoga života bila budna i sad je došlo vreme za spavanje, baš kad ga ja ne želim. Možda bih se drugačije osećala da ostavljam za sobom nešto savršeno i dobro što će mi obeležiti život.
Nemojte pogrešno da me shvatite: ostavljam nešto. Pristojno sam bogata i imam valjano dete, koje i samo planira da ima decu, čak i u tim godinama, ako da Bog. Investirala sam u privatizacije u pravo vreme, odnosno čim bi kompanije pustili u prodaju, ako vas zanima kad je to. Međutim, treba vam novca da kupite svoje deonice, a vi ga možda i nemate previše. Ne izgledate mi kao neko ko ima ušteđevinu – za početak, ne biste smeli da budete u dugovima. Čujem da su medicinske sestre u velikim dugovima.
Ja sam svu zaradu uložila u izdavanje nekretnina. Sada imam više od dvesta stanara. Izdajem dobroj sorti: medicinskim sestrama, nastavnicima – finim, pouzdanim ljudima. Ljudima kao što ste vi. I svi su mi stanovi odlično održavani. Nije u pitanju altruizam. Prosto ne želim da mi mnoštvo direktora prodaje navučenih na kokain uništava stanove. Ljudi poput vas lepo održavaju stvari.
Znate šta ostavljam svetu kao uspomenu na svoj život, zar ne?
Ostavljam Još Istog.
Moja ćerka – pretpostavljam da ste je upoznali – naslediće sve. Ja sam joj preživeli roditelj. Toliko sam dugo sama da mi se zajedništvo mog bračnog života čini tuđom uspomenom. Kao da se moj deo sreće desio nekom drugom.
Džil neće smetati da poseduje taj lanac stanova. Veruje u lagodan život, kao i u praštanje i Gospoda.
Moj muž je viđao osobe, često, noću. Lekari su to zvali „noćnim strahovima“ – priviđenjima.
Nikad mu nisam rekla da sam jednom i ja jednu videla. Stajala je u podnožju našeg kreveta. Trgao se bio iz sna, što je i mene probudilo. I tad sam je spazila, kako samo stoji i posmatra ga.
Znala sam da je stvarna – stvarna poput vas što sedite tu odmah do nje. Ne, nije sada tu. Ali vi me na nju podsećate. Soba je puna odraza svetlosti, ali ne mogu baš da vas razaberem, ne mogu baš da razaberem šta o meni mislite. Verovatno i nije važno, zar ne? Svi jednom moramo otići, i kakve će onda imati veze da li je nagomilavanje udobnosti promenjeno ili ne? Za tu je promenu potreban bezdušnik. E pa, ja nikad nisam želela da budem bezdušna. Ja sam nežna, i sad sam stara.
Hoćete li mi reći da će sve biti u redu? Baš bih volela da to učinite, ko god da ste. Volela bih da kažete nešto.
S engleskog prevela: Bojana Gajski
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.