Irena Delonga Nešić (Sinj, 1984) is a Croatian poet and former editor of the The Split Mind magazine. In 2010 she published a poetry volume ''Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti" and was awarded Goran prize for young poets. She lives in Split, where she hosts literary events.
THIRD TIME'S THE CHARM
I said: third time's the charm and swallowed a razor. I was scared
to lie down because it might not go down, slide down, stream down
I sat on a wall and cried into the sea into the blue into ships
into three islands
I sat on a large sun-broken stone
still warm when night falls
walls are as tall as I am, only a head short
so when I sit I cannot see anything but the sky
then I feel as if I were in a pool
without water.
I sat in an anthill and spoke on the phone as if I were talking to myself
or I was talking to myself as if I spoke on the phone.
I sat on the beach stranded and forgave everything
(I wanted to lay in a boat and rock like in a cradle)
so much blueness made me forget my sunglasses and my new perspective
I had wine stains under my nails and could not remember when it was that I hurt you.
I sat on a blue chair until my petty petit cyberheart broke
so I became childish and ran away from home
(it is hard to find a forest in a city
even if you do, it is always a step, two, a hundred
too short)
I sat on the bath tub and gently asked it to sail
when we did not move, I realised that nothing is in my power
to change. I can only give up. so I lied down
in bed.
just as I feared,
the razor got stuck in my throat.
GENIE
from time to time
a woman must clean her bag
dump the crumbs of tobbacco from the bottom
excite over recovered lipstick
lost twenty days ago
smilingly pick up bombons
murmur
fool does not know how to open a pack of bombons
smile with content
because the fool is two metres tall
and has hands that would drive you mad
from time to time
a woman must open her wallet and take out
old bills
small papers, wrappings, tickets
from time to time
a woman like me
must be scared
by that big genie in a bag
which devours meaningless things
(it does not fullfil wishes)
it lives only to remind
of the irrelevant
the almost forgotten
kept only in the numbers on a bill
in a date on a ticket
from time to time
a woman must throw her time in garbage
just to make room for some new past
worthless
always short-termed
replaceable
do you know that the greatest messages are carried
in the smallest of things
do you know that we contaminate everything
with the breath of wistfulness
and that your own retrospective
can be found in your garbage
do you know that a reciet is a confirmation of life
that your garbage is your testimony
and that only papers can tell a story
do you know that we are all
cripted in letters and numbers
and we have a special code
do you know that every crumpled paper
thrown behind you
is a letter in a bottle
a note to yourself
where were you
last Friday in October
and until you find
in a bag, in a pocket
in a drawer
a genie with huge eyes
filled with un-forgetting
you will not believe
that someone remembers everything
*
I got tired of effeminate poetry
and subordination
now I am strong and not a bit meek
I roll tobacco as a bearded Turk
with honey, mistletoe and plum brandy
I wash out conceited loves
when I walk, my step is soldierly
and beats asphalt like a curse
when I think I will turn into a little girl
I adorn my arms with bracelets
and tinkle to the coffee-house, to the port, to the alley
to the first corner
in which I can smile
like a woman
with a husky voice and a heavy makeup
a woman with a cracked heart and predispositions for arthritis
from too much writing, overtired grandmas and their genetic testaments,
from washing dishes in cold water
and spasmodic clinging on small utopias.
*
On Sunday afternoon
I wish to wash your laundry.
a lodger’s quadrature perfectly endures
solitude
or softness in twosome.
I have a sun, yellow walls and dead lilies of the valley in a glass.
the day is lazy, soft and without teeth. come tired so I won’t be afraid of you.
take all your clothes, and the bed linen
stuff everything into bags as if you were running away
to me.
we will strip everything off ourselves, everything needs to be washed
we’ll be lying down hungry and naked
we will fill ourselves up with fingers and flesh of shoulder blades and thighs
I will let you eat me and love me
in that wild way of yours.
you can’t run away while your clothes is sluggishly turning
inside the washing machine
lazy, drowsy and more and more mine.
*
there are mornings
when I get up
alone in the world
I don’t see any householders
they walk around me in concentric circles
tightening the noose
until they encircle me entirely
and confront me
with their little rosy lips
that mutely move.
there are mornings
when I don’t see my householders
they seem to me like a draught in the hallway
sometimes I count toothbrushes in a glass
and I don’t know who they belong to
I don’t know who I belong to
(are families glasses
with toothbrushes?)
sometimes a round of cards
passes in a silence
that can devour good will
because I don’t see anything
except
too many stains on the tablecloths
I shuffle myself with the cards
in the deck
one of my householders says
that verses ovulate in me
and that this is why I am quiet.
sometimes I ride in an elevator too long
because that is the only place in the city
in which you can truly be alone
my claustrophobia is
almost insignificant
but still I never stop the elevator
though it comes to me like that
to sit in a tin box
hanging over a thirteen-floor abyss.
to sit alone.
*
everything that is really horrible
fits into very short sentences:
snow hasn‘t fallen in years.
turtles will outlive us.
god died, resurrected and I never found him.
I think I dream of naked women
in your bed
I think I am superfluous
and that there is no place for me at all)
who has you?
who has you?
why, people are not key-rings
or beads on a thread
that anyone can possess you
(but I know that you are wolfish and hungry
and that there are key-holes through which you peek
and which you unlock
more easily than you unlock me)
August is a deception. time flows
without a shift. it steals from us.
I have a light purple-coloured lump on a thigh
that darkens and blackens when I am cold
when I look at it too long and when I think that I will die from it.
Translated by Serena Todesco, Silvestar Vrljić and Irena Delonga Nešić
Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.
Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).
NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.
Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.
NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR
Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.
Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".
Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''
Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.
Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.
Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.