poetry

Irena Delonga Nešić: A note to yourself

Irena Delonga Nešić (Sinj, 1984) is a Croatian poet and former editor of the The Split Mind magazine. In 2010 she published a poetry volume ''Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti" and was awarded Goran prize for young poets. She lives in Split, where she hosts literary events.



 

THIRD TIME'S THE CHARM

 

I said: third time's the charm and swallowed a razor. I was scared

to lie down because it might not go down, slide down, stream down

I sat on a wall and cried into the sea into the blue into ships

into three islands

I sat on a large sun-broken stone

still warm when night falls

walls are as tall as I am, only a head short

so when I sit I cannot see anything but the sky

then I feel as if I were in a pool

without water.

I sat in an anthill and spoke on the phone as if I were talking to myself

or I was talking to myself as if I spoke on the phone.

I sat on the beach stranded and forgave everything

(I wanted to lay in a boat and rock like in a cradle)

so much blueness made me forget my sunglasses and my new perspective

I had wine stains under my nails and could not remember when it was that I hurt you.

I sat on a blue chair until my petty petit cyberheart broke

so I became childish and ran away from home

(it is hard to find a forest in a city

even if you do, it is always a step, two, a hundred

too short)

I sat on the bath tub and gently asked it to sail

when we did not move, I realised that nothing is in my power

to change. I can only give up. so I lied down

in bed.

just as I feared,

the razor got stuck in my throat.

 

 

GENIE

 

from time to time

a woman must clean her bag

dump the crumbs of tobbacco from the bottom

excite over recovered lipstick

lost twenty days ago

smilingly pick up bombons

murmur

fool does not know how to open a pack of bombons

smile with content

because the fool is two metres tall

and has hands that would drive you mad

from time to time

a woman must open her wallet and take out

old bills

small papers, wrappings, tickets

from time to time

a woman like me

must be scared

by that big genie in a bag

which devours meaningless things

(it does not fullfil wishes)

it lives only to remind

of the irrelevant

the almost forgotten

kept only in the numbers on a bill

in a date on a ticket

from time to time

a woman must throw her time in garbage

just to make room for some new past

worthless

always short-termed

replaceable

do you know that the greatest messages are carried

in the smallest of things

do you know that we contaminate everything

with the breath of wistfulness

and that your own retrospective

can be found in your garbage

do you know that a reciet is a confirmation of life

that your garbage is your testimony

and that only papers can tell a story

do you know that we are all

cripted in letters and numbers

and we have a special code

do you know that every crumpled paper

thrown behind you

is a letter in a bottle

a note to yourself

where were you

last Friday in October

and until you find

in a bag, in a pocket

in a drawer

a genie with huge eyes

filled with un-forgetting

you will not believe

that someone remembers everything

 

 

*

 

I got tired of effeminate poetry

and subordination

now I am strong and not a bit meek

I roll tobacco as a bearded Turk

with honey, mistletoe and plum brandy

I wash out conceited loves

when I walk, my step is soldierly

and beats asphalt like a curse

when I think I will turn into a little girl

I adorn my arms with bracelets

and tinkle to the coffee-house, to the port, to the alley

to the first corner

in which I can smile

like a woman

with a husky voice and a heavy makeup

a woman with a cracked heart and predispositions for arthritis

from too much writing, overtired grandmas and their genetic testaments,

from washing dishes in cold water

and spasmodic clinging on small utopias.

 

 

*

 

On Sunday afternoon

I wish to wash your laundry.

a lodger’s quadrature perfectly endures

solitude

or softness in twosome.

I have a sun, yellow walls and dead lilies of the valley in a glass.

the day is lazy, soft and without teeth. come tired so I won’t be afraid of you.

take all your clothes, and the bed linen

stuff everything into bags as if you were running away

to me.

 

we will strip everything off ourselves, everything needs to be washed

we’ll be lying down hungry and naked

we will fill ourselves up with fingers and flesh of shoulder blades and thighs

I will let you eat me and love me

in that wild way of yours.

you can’t run away while your clothes is sluggishly turning

inside the washing machine

lazy, drowsy and more and more mine.

 

*

 

there are mornings

when I get up

alone in the world

I don’t see any householders

they walk around me in concentric circles

tightening the noose

until they encircle me entirely

and confront me

with their little rosy lips

that mutely move.

there are mornings

when I don’t see my householders

they seem to me like a draught in the hallway

sometimes I count toothbrushes in a glass

and I don’t know who they belong to

I don’t know who I belong to

(are families glasses

with toothbrushes?)

sometimes a round of cards

passes in a silence

that can devour good will

because I don’t see anything

except

too many stains on the tablecloths

I shuffle myself with the cards

in the deck

one of my householders says

that verses ovulate in me

and that this is why I am quiet.

sometimes I ride in an elevator too long

because that is the only place in the city

in which you can truly be alone

my claustrophobia is

almost insignificant

but still I never stop the elevator

though it comes to me like that

to sit in a tin box

hanging over a thirteen-floor abyss.

to sit alone.

 

*

 

everything that is really horrible

fits into very short sentences:

snow hasn‘t fallen in years.

turtles will outlive us.

god died, resurrected and I never found him.

I think I dream of naked women

in your bed

I think I am superfluous

and that there is no place for me at all)

who has you?

who has you?

why, people are not key-rings

or beads on a thread

that anyone can possess you

(but I know that you are wolfish and hungry

and that there are key-holes through which you peek

and which you unlock

more easily than you unlock me)

August is a deception. time flows

without a shift. it steals from us.

I have a light purple-coloured lump on a thigh

that darkens and blackens when I am cold

when I look at it too long and when I think that I will die from it.

 

 

             Translated by Serena Todesco, Silvestar Vrljić and Irena Delonga Nešić

o nama

Natječaj nagrade ''Kritična masa'' (8. izdanje) otvoren do 10. prosinca

Kritična masa raspisuje novi natječaj književne nagrade "Kritična masa" za mlade autorice i autore (do 35 godina).
Ovo je osmo izdanje nagrade koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena.
Prva nagrada iznosi 700 eura (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu.
U konkurenciju ulaze svi dosad neobjavljeni oblici proznih priloga (kratka priča, odlomci iz većih formi, prozne crtice). Osim prozne fikcije, prihvatljivi su i dokumentarni prozni tekstovi te dnevničke forme koji posjeduju književnu dimenziju.
Prethodnih su godina nagradu dobili Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj, Mira Petrović, Filip Rutić, Eva Simčić i Ana Predan.
Krajnji rok za slanje prijava je 10.12.2024.
Pravo sudjelovanja imaju autorice i autori rođeni od 10.12.1989. nadalje.

o nama

Nagrada ''Sedmica & Kritična masa'' – uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor sedmog izdanja nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autorice i autore. Pročitajte tko su finalisti.

proza

Robert Aralica: Gugutka

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Robert Aralica (Šibenik, 1997.) studij hrvatskoga i engleskoga jezika i književnosti završava 2020. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem proze i produkcijom elektroničke glazbe. Svoje literarne radove objavljivao je u studentskim časopisima Humanist i The Split Mind. 2022. kriminalističkom pričom Natkrovlje od čempresa osvojio je prvo mjesto na natječaju Kristalna pepeljara. Trenutno je zaposlen u II. i V. splitskoj gimnaziji kao nastavnik hrvatskoga jezika.

proza

Iva Esterajher: Priče

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Iva Esterajher (Ljubljana, 1988.) živi i radi u Zagrebu. Diplomirala je politologiju na Fakultetu političkih znanosti. Aktivno se bavi likovnom umjetnošću (crtanje, slikarstvo, grafički rad), fotografijom, kreativnim pisanjem te pisanjem filmskih i glazbenih recenzija. Kratke priče i poezija objavljene su joj u književnim časopisima i na portalima (Urbani vračevi, UBIQ, Astronaut, Strane, NEMA, Afirmator) te je sudjelovala na nekoliko književnih natječaja i manifestacija (Večernji list, Arteist, FantaSTikon, Pamela festival i dr.).

proza

Nikola Pavičić: Suncem i vremenom opržena tijela

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Nikola Pavičić (Zagreb, 2004.) živi u Svetoj Nedelji. Pohađa Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Piše, napose poeziju i lirsku prozu, te sa svojim tekstovima nastoji sudjelovati u literarnim natječajima i časopisima. U slobodno vrijeme voli proučavati književnost i povijest te učiti jezike.

proza

Luca Kozina: Na vjetru lete zmajevi

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Luca Kozina (Split, 1990.) piše prozu, poeziju i književne kritike. Dobitnica je nagrade Prozak u sklopu koje je 2021. objavljena zbirka priča Važno je imati hobi. Zbirka je ušla u uži izbor nagrade Edo Budiša. Dobitnica je nagrada za poeziju Mak Dizdar i Pisanje na Tanane izdavačke kuće Kontrast u kategoriji Priroda. Dobitnica je nagrade Ulaznica za poeziju. Od 2016. piše književne kritike za portal Booksu. Članica je splitske udruge Pisci za pisce. Zajedno s Ružicom Gašperov i Sarom Kopeczky autorica je knjige Priručnica - od ideje do priče (2023).

proza

Ana Predan: Neke su stvari neobjašnjivo plave

NAGRADA "KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Ana Predan (Pula, 1996.) odrasla je u Vodnjanu. U šestoj godini počinje svirati violinu, a u šesnaestoj pjevati jazz. Po završetku srednje škole seli u Ljubljanu gdje studira međunarodne odnose, a onda u Trst gdje upisuje jazz pjevanje pri tršćanskom konzervatoriju na kojem je diplomirala ove godine s temom radništva u glazbi Istre. U toku studiranja putuje u Estoniju gdje godinu dana provodi na Erasmus+ studentskoj razmjeni. Tada sudjeluje na mnogo vrijednih i važnih projekata, i radi s umjetnicima i prijateljima, a počinje se i odmicati od jazza, te otkriva eksperimentalnu i improviziranu glazbu, te se počinje zanimati za druge, vizualne medije, osobito film. Trenutno živi u Puli, gdje piše za Radio Rojc i predaje violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića-Ronjgova. Piše oduvijek i često, najčešće sebi.

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

proza

Eva Simčić: Maksimalizam.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR

Eva Simčić (Rijeka, 1990.) do sada je kraću prozu objavljivala na stranicama Gradske knjižnice Rijeka, na blogu i Facebook stranici Čovjek-Časopis, Reviji Razpotja i na stranici Air Beletrina. Trenutno živi i radi u Oslu gdje dovršava doktorat iz postjugoslavenske književnosti i kulture.

poezija

Jyrki K. Ihalainen: Izbor iz poezije

Jyrki K. Ihalainen (r. 1957.) finski je pisac, prevoditelj i izdavač. Od 1978. Ihalainen je objavio 34 zbirke poezije na finskom, engleskom i danskom. Njegova prva zbirka poezije, Flesh & Night , objavljena u Christianiji 1978. JK Ihalainen posjeduje izdavačku kuću Palladium Kirjat u sklopu koje sam izrađuje svoje knjige od početka do kraja: piše ih ili prevodi, djeluje kao njihov izdavač, tiska ih u svojoj tiskari u Siuronkoskom i vodi njihovu prodaju. Ihalainenova djela ilustrirali su poznati umjetnici, uključujući Williama S. Burroughsa , Outi Heiskanen i Maritu Liulia. Ihalainen je dobio niz uglednih nagrada u Finskoj: Nuoren Voiman Liito 1995., nagradu za umjetnost Pirkanmaa 1998., nagradu Eino Leino 2010. Od 2003. Ihalainen je umjetnički direktor Anniki Poetry Festivala koji se odvija u Tampereu. Ihalainenova najnovija zbirka pjesama je "Sytykkei", objavljena 2016 . Bavi se i izvođenjem poezije; bio je, između ostalog, gost na albumu Loppuasukas finskog rap izvođača Asa 2008., gdje izvodi tekst pjesme "Alkuasukas".

intervju

Eva Simčić: U pisanju se volim igrati perspektivom i uvoditi analitički pristup u naizgled trivijalne teme

Predstavljamo uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa''

Eva Simčić je u uži izbor ušla s pričom ''Maksimalizam.''. Standardnim setom pitanja predstavljamo jednu od sedam natjecateljica.

poezija

Maja Marchig: Izbor iz poezije

Maja Marchig (Rijeka, 1973.) živi u Zagrebu gdje radi kao računovođa. Piše poeziju i kratke priče. Polaznica je više radionica pisanja poezije i proze. Objavljivala je u brojnim časopisima u regiji kao što su Strane, Fantom slobode, Tema i Poezija. Članica literarne organizacije ZLO. Nekoliko puta je bila finalistica hrvatskih i regionalnih književnih natječaja (Natječaja za kratku priču FEKPa 2015., Međunarodnog konkursa za kratku priču “Vranac” 2015., Nagrade Post scriptum za književnost na društvenim mrežama 2019. i 2020. godine). Njena kratka priča “Terapija” osvojila je drugu nagradu na natječaju KROMOmetaFORA2020. 2022. godine objavila je zbirku pjesama Spavajte u čarapama uz potporu za poticanje književnog stvaralaštva Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca.

poezija

Juha Kulmala: Izbor iz poezije

Juha Kulmala (r. 1962.) finski je pjesnik koji živi u Turkuu. Njegova zbirka "Pompeijin iloiset päivät" ("Veseli dani Pompeja") dobila je nacionalnu pjesničku nagradu Dancing Bear 2014. koju dodjeljuje finska javna radiotelevizija Yle. A njegova zbirka "Emme ole dodo" ("Mi nismo Dodo") nagrađena je nacionalnom nagradom Jarkko Laine 2011. Kulmalina poezija ukorijenjena je u beatu, nadrealizmu i ekspresionizmu i često se koristi uvrnutim, lakonskim humorom. Pjesme su mu prevedene na više jezika. Nastupao je na mnogim festivalima i klubovima, npr. u Engleskoj, Njemačkoj, Rusiji, Estoniji i Turskoj, ponekad s glazbenicima ili drugim umjetnicima. Također je predsjednik festivala Tjedan poezije u Turkuu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg