poetry

Irena Delonga Nešić: A note to yourself

Irena Delonga Nešić (Sinj, 1984) is a Croatian poet and former editor of the The Split Mind magazine. In 2010 she published a poetry volume ''Riječi kupuju zločine koje ćeš počiniti" and was awarded Goran prize for young poets. She lives in Split, where she hosts literary events.



 

THIRD TIME'S THE CHARM

 

I said: third time's the charm and swallowed a razor. I was scared

to lie down because it might not go down, slide down, stream down

I sat on a wall and cried into the sea into the blue into ships

into three islands

I sat on a large sun-broken stone

still warm when night falls

walls are as tall as I am, only a head short

so when I sit I cannot see anything but the sky

then I feel as if I were in a pool

without water.

I sat in an anthill and spoke on the phone as if I were talking to myself

or I was talking to myself as if I spoke on the phone.

I sat on the beach stranded and forgave everything

(I wanted to lay in a boat and rock like in a cradle)

so much blueness made me forget my sunglasses and my new perspective

I had wine stains under my nails and could not remember when it was that I hurt you.

I sat on a blue chair until my petty petit cyberheart broke

so I became childish and ran away from home

(it is hard to find a forest in a city

even if you do, it is always a step, two, a hundred

too short)

I sat on the bath tub and gently asked it to sail

when we did not move, I realised that nothing is in my power

to change. I can only give up. so I lied down

in bed.

just as I feared,

the razor got stuck in my throat.

 

 

GENIE

 

from time to time

a woman must clean her bag

dump the crumbs of tobbacco from the bottom

excite over recovered lipstick

lost twenty days ago

smilingly pick up bombons

murmur

fool does not know how to open a pack of bombons

smile with content

because the fool is two metres tall

and has hands that would drive you mad

from time to time

a woman must open her wallet and take out

old bills

small papers, wrappings, tickets

from time to time

a woman like me

must be scared

by that big genie in a bag

which devours meaningless things

(it does not fullfil wishes)

it lives only to remind

of the irrelevant

the almost forgotten

kept only in the numbers on a bill

in a date on a ticket

from time to time

a woman must throw her time in garbage

just to make room for some new past

worthless

always short-termed

replaceable

do you know that the greatest messages are carried

in the smallest of things

do you know that we contaminate everything

with the breath of wistfulness

and that your own retrospective

can be found in your garbage

do you know that a reciet is a confirmation of life

that your garbage is your testimony

and that only papers can tell a story

do you know that we are all

cripted in letters and numbers

and we have a special code

do you know that every crumpled paper

thrown behind you

is a letter in a bottle

a note to yourself

where were you

last Friday in October

and until you find

in a bag, in a pocket

in a drawer

a genie with huge eyes

filled with un-forgetting

you will not believe

that someone remembers everything

 

 

*

 

I got tired of effeminate poetry

and subordination

now I am strong and not a bit meek

I roll tobacco as a bearded Turk

with honey, mistletoe and plum brandy

I wash out conceited loves

when I walk, my step is soldierly

and beats asphalt like a curse

when I think I will turn into a little girl

I adorn my arms with bracelets

and tinkle to the coffee-house, to the port, to the alley

to the first corner

in which I can smile

like a woman

with a husky voice and a heavy makeup

a woman with a cracked heart and predispositions for arthritis

from too much writing, overtired grandmas and their genetic testaments,

from washing dishes in cold water

and spasmodic clinging on small utopias.

 

 

*

 

On Sunday afternoon

I wish to wash your laundry.

a lodger’s quadrature perfectly endures

solitude

or softness in twosome.

I have a sun, yellow walls and dead lilies of the valley in a glass.

the day is lazy, soft and without teeth. come tired so I won’t be afraid of you.

take all your clothes, and the bed linen

stuff everything into bags as if you were running away

to me.

 

we will strip everything off ourselves, everything needs to be washed

we’ll be lying down hungry and naked

we will fill ourselves up with fingers and flesh of shoulder blades and thighs

I will let you eat me and love me

in that wild way of yours.

you can’t run away while your clothes is sluggishly turning

inside the washing machine

lazy, drowsy and more and more mine.

 

*

 

there are mornings

when I get up

alone in the world

I don’t see any householders

they walk around me in concentric circles

tightening the noose

until they encircle me entirely

and confront me

with their little rosy lips

that mutely move.

there are mornings

when I don’t see my householders

they seem to me like a draught in the hallway

sometimes I count toothbrushes in a glass

and I don’t know who they belong to

I don’t know who I belong to

(are families glasses

with toothbrushes?)

sometimes a round of cards

passes in a silence

that can devour good will

because I don’t see anything

except

too many stains on the tablecloths

I shuffle myself with the cards

in the deck

one of my householders says

that verses ovulate in me

and that this is why I am quiet.

sometimes I ride in an elevator too long

because that is the only place in the city

in which you can truly be alone

my claustrophobia is

almost insignificant

but still I never stop the elevator

though it comes to me like that

to sit in a tin box

hanging over a thirteen-floor abyss.

to sit alone.

 

*

 

everything that is really horrible

fits into very short sentences:

snow hasn‘t fallen in years.

turtles will outlive us.

god died, resurrected and I never found him.

I think I dream of naked women

in your bed

I think I am superfluous

and that there is no place for me at all)

who has you?

who has you?

why, people are not key-rings

or beads on a thread

that anyone can possess you

(but I know that you are wolfish and hungry

and that there are key-holes through which you peek

and which you unlock

more easily than you unlock me)

August is a deception. time flows

without a shift. it steals from us.

I have a light purple-coloured lump on a thigh

that darkens and blackens when I am cold

when I look at it too long and when I think that I will die from it.

 

 

             Translated by Serena Todesco, Silvestar Vrljić and Irena Delonga Nešić

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg