poetry

Mehmed Begić: Close your eyes so no to see flags

Mehmed Begić (1977) was born in Capljina, Bosnia and Herzegovina. He studied South Slavic languages and literature at Pedagogical Institute of Mostar, as well as comparative literature at the Faculty of Philosophy in Sarajevo. He has completed none of the above. Begić was one of the editors of magazine Kolaps.
He likes to believe that Kolaps is an ongoing dream, currently in hibernation. So far Begić published: L’Amore Al Primo Binocolo (1999) with Nedim Ćisić, Marko Tomaš and Veselin Gatalo, Tri puta trideset i tri jednako (2000) with Ćisić and Tomaš, Film (2001), with Lukasz Szopa, Čekajući Mesara (2002), Pjesme iz sobe (2006), Savršen metak u stomak (2010), Знам дека знаеш / Znam da znaš / I Know You Know (2012), Ponoćni razgovori (2013) with Marko Tomaš, Sitni sati u Managvi (2015).



  

LOOK TO WHATEVER SIDE YOU WANT

 

Look to whatever side you want, turn and look
Open the medicine bottle, shake the pills out, right amount
Never too many
Just enough to feel the pain
It has to last even as it's vanishing
Nothing has to stand in the way
No questions without answers
Where would she be
what would he be doing
who would die by their own hand
How many name changes are enough
and god damn it why
Bolivia is still cruel and wonderful
exactly as Cassidy's mountain buried bones remember it
and snow, each one of its names damned
and each one a shot at perfection
undress yourself
take off the pants
take off skirts and shirts
tear off what's underneath
leave nothing, give yourself a skin close shave
while doing it imagine the wildest of horses waiting for you
one who knows you by scent, by music, by some name
step into the ice cold creek, let the pain remind you
of those who can't sleep at night, city lights are coming
back to you in a blur, you don't remember them
as clearly anymore
Who is gonna dry your feet then?
Finish your letters, do it slowly, 
climax while doing it
You dream of a cabin by a spring, but are awakened
by toxic neon lights of the future
all that's left for us is a slow death
never in order
always in pain
and it's turning us bad
Flames are blood red
let them be reminders of the advantage of not being there
of why here will never exist
Some burned the cities
out of anguish

that doesn't make them less malicious
Granada, Nicaragua will not forgive them
Lorca was shot
Flamenco is The Music

 

 

BARRICADES

 

All our dreams

we have laid them in front of the barricades

knowing that's the best place for dreaming

and as if we are going to

now we'll pretend we want to

It's only true that with a smile we await

each other's misfortune

not for malice

but for misfortune itself

irresistible

connecting so completely

A perfect excuse

Memory

Lie unspoken

Backfired plan

Chains that bind us grow stronger

after each fall

after each nightmare realized

Yes

it's easy when it all goes according to plan

But it cannot be so

We won't let it

Bitter waters seek out their place

and each drag of smoke which hasn't been labeled air

Admit it to me

so I can admit to myself

Tell me you know what I speak of

It's all been done before us

The cities have been burned

Songs have been sung

Sadness is not make believe

and no life is given for it

for it only takes.

 

 

NIGHT THAT FOLLOWS

 

On the bridge someone will play

the night that follows

and just like that he will lay down

remains of lives past

Long lost gaze has returned

ready to talk

about fields

far away seas

roads which don't connect

rivers

running for themselves

And all is good

when you don't think about the bad

Conditioned

and stuck on similar shallow philosophies

he played Elvis records

over and over again

burned down the rooms

of the family home

and when he could go on no more

he wandered

into dark

and they do not mention him any more

even though they know why

he got that perfect bullet

in the stomach.

 

 

CLOSE YOUR EYES SO NO TO SEE THE FLAGS

 

That same man is on the street below your window.

The light is low and his face obstructed.

You know he's there and he knows you are too.

Cigarettes burning away in both your hands.

Telephone is silent and glass half full.

Telephone is an ominous blackbird -

you killed it a few days ago.

Before that the mirrors lost the war,

guitar and songs of a revolution you believed in.

In the hallway on a hanger a coat and hat are waiting.

You ask who your friends are?

Did any woman ever really love you?

Leave the armchair and seize your answers in the bathroom

you broken man of the desert

who harbours a cactus in place of a heart.

On every razor there is a testament that life is a dream.

Remember how you dreamed illusions away

like skirts fluttering in the wind.

You can run away from memories

try to forget the smells

close your eyes, still you see the flags.

None of them stand for freedom.

Freedom is a dress caught in the spring breeze.

The clock on the wall has struck you out.

It's silent but for the water dripping in the bathroom.

A hat and coat on a hanger

and a man below a window waiting.

Both of you know it's the last cigarette time.

 

 

TABLES AND CHAIRS

 

How dark are your darkest rooms

are they filled with voices

I ask you, as you listen

to the sound of a flowing river

and you shiver

How many are you able to count

and what does this cold winter mean

how many have been left with hearts still inside

because it all fell apart, all is written

in the noise and water and this voice

that leads you to confession

saying things

others don’t know how to say

making you do the unthinkable

forgetting how in vain everything is

narrowing the horizons

into miles which love you

as if it’s of any importance

how late it is, body is still

carnal and tight, body is poetry

stronger than ever

hungrier even

in the darkness of your darkest room

is a building site for a secret confessional

and a sweet torture chamber

 

 

o nama

Eva Simčić pobjednica je nagrade "Sedmica & Kritična masa" (6.izdanje)

Pobjednica književne nagrade "Sedmica & Kritična masa" za mlade prozaiste je Eva Simčić (1990.) Nagrađena priča ''Maksimalizam.” neobična je i dinamična priča je o tri stana, dva grada i puno predmeta. I analitično i relaksirano, s dozom humora, na književno svjež način autorica je ispričala pamtljivu priču na temu gomilanja stvari, temu u kojoj se svi možemo barem malo prepoznati, unatoč sve većoj popularnosti minimalizma. U užem izboru nagrade, osim nagrađene Simčić, bile su Ivana Butigan, Paula Ćaćić, Marija Dejanović, Ivana Grbeša, Ljiljana Logar i Lucija Švaljek.
Ovo je bio šesti nagradni natječaj koji raspisuje Kritična masa, a partner nagrade bio je cafe-bar Sedmica (Kačićeva 7, Zagreb). Nagrada se sastoji od plakete i novčanog iznosa (5.000 kuna bruto). U žiriju nagrade bile su članice redakcije Viktorija Božina i Ilijana Marin, te vanjski članovi Branko Maleš i Damir Karakaš.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg