poezija

Muanis Sinanović: U tijelo okolo sebe

Muanis Sinanović (1989., Novo Mesto) objavio je Štafetu okoli mestne smreke (2011.), za koju je nagrađen od Društva slovenskih pisaca i Pesmi (2014.) Piše kritike književnih, filozofskih i teorijskih djela, te eseje i društvene komentare za Radio Študent te je dio uredničke ekipe književnog časopisa IDIOT. Studira opću lingvistiku i filozofiju u Ljubljani.



 

Mjesec nad Arktikom

 

pikiran, premazan u krugove mete,

kao šminka oko usta krmeljavog

bića ili klauna. tražim neke svoje

spirale, neka svoja upaukovanja. baza

s arktika potegnuta dolje, u led,

temelji korjenuju među zgrušanom vodom,

lastavice se rađaju među dvjema lede-

nim pločama, pažljivo, da je minimum

loma jajčane ljuske. sve nešto hripuće,

tare se, svi ledolomci iznad sebe

nose oblak. i briga me. briga me.         (manje patetična reprezentacija još

iz membrane u ušima mi mili neko               uvijek je reprezentacija)

mljeveno meso, neko mljeveno, potpuno

umjetno, a zato ništa manje meseno meso

koje nije ni moje ni od koga drugog.

 

tražim svoje spirale, a u međuvremenu

vektorska piljevina, za ušima grančice,

znoj bez soli, očekivanja ljudi

kao po ogledalima u škrabotinama razmaza-

ne šminke. tko će što reći?

tu se zvukove više ne sortira niti

po šumu.

 

bazirajući polebdjevavajući

neka čista škola za praastronaute,

neka luna kraterirana našim aršinima,

bez ikakve apropriacije

ili flanelskih bora lokalnih legendi.

čeka se večer kad bit će upaljenih na tisuće

mašina za bušenje.

 

luna klizi nekoliko centimetara

iznad arktika. heeeej!

 

 

 

Golubice

 

I.

 

vakumiram, pišem;

tamo, u nekosti, proizvede se i neka

svejednost,

najnearbitrarnija među svima;

tučnjava lanaca, moga i tvoga,

naših, koji smo sudjelovali u nekom vreliranju

svijeta,

kubističkih lica i pasmina godina.

 

hoj! u svakoj regiji prijemnik & odajnik,

koji srče granice regije

u naftu

koja, pošpricana na tupe kutije

"nepolitičkih", na aid tih kutija,

iz njih potjera

pupoljčiće.

 

napetom na debla

snaga mi prelazi u brzim intervalima;

i ponekad mogu kriknuti

samo još u šapatu,

da smo svi izbjeglice,

grudice zemlje,

ne toliko ljudi kao

mala porođenja

trenutno disonantnih zvukova

(kao što su mljackanja).

 

II.

 

na tragu nogu,

na tragu nogu, kojih

koračnost, nesvjesnu,

održava On,

Milostivi.

 

 

Neko

 

neka vuča;

nekost uopće, veličina V-ea,

neuporedivost s vratima Branderburga,

okrenutim naopako (govoriti o takvim

vratima je kao govoriti o naopako okrenu-

tom trokutu).

 

i već radost, vremena, koje je neko,

naseljeno u skloništa, bez kojih su bile

godine. prijeko želudca, izbušenog od ljubavi,

prilijevaju neke rijeke za davljenje,

znači, nešto što je bilo toliko puta

govoreno,

u ugovorima za pripis rođenja  ženi,

toliko puta govoreno da je bez mogućnosti

ukidanja,

 

izuzev u Njemu,

u međuprostoru nekih preskoka,

u vrtovima kojima daje strpljivost

rasti,

u nekem koplju, bačenom preko brda

s Njegovom pomoći,

 

u nekom tijelu,

napetom kao luk,

 

s TO-em, velikim TO-em,

koje izgovara nekost,

On zna kako,

 

mimo svih fraza

povijesti,

 

u tvrđenoj

bezkonfliktnosti,

tj. u tom.

 

 

Tu

 

tamo se razbio u coktanju

jezika i neba. kao u podsmijeh oblaci su

zakišili

kastanjete.

nenadano sveopće ozračje nekosti.

i neukrivljena udica,

koja se gurala kroz

mozak

da bi se okvakala u tko zna kojem

preskoku.

 

                (skupljanje antena...

                rupičasto krvavljenje membrana...

                narastanja potoka...

                glave zabijenih eksera su

                nenadano padale

                kao odrezane škarama...)

 

o, moj tamo. tamo,

                               tamo,

                                               tamo!

s tom zemljom si me promiješao

još prije eventualnog počitka.

tamo, dozrio si mrlje voća

u meni.

 

uvijek sam (s velikim naporima)

izdržao podsmijeh najvećih isključenika,

čudaka među čudacima,

jer sam bio veći isključenik

od njih.

 

tu

je

svijet.

 

 

Tehnozrcalo

 

ti, koji tvoriš harmonikaste poticaje

na putu do ja,

poticaje, koje nije moguće pretrgnuti,

sve što može biti udaljeno od ja -

tvoja drugoosobnost,

peče.

 

svejedno, upućene su ti dobre želje.

u toj kasnosti, gdje krepost pluje

u vodi kao papirnate brodice

s drobnim  svjećicama,

u toj kasnosti, u kojoj se kugla

sunca nasađuje na jedro,

s proračunatošću

nespojivosti,

dobro, zaobljena u mjehurčić

uzavrelog međusvjetovlja, koje plane

iz njegovih pukotina u mrežama.

 

lepršaš, zakamnjen. supatnik,

u planini hropćeš kao dah,

dihan za presretanje dobrih

želja, gutan

u me-on - te-on,

u tebe-ja.

 

lopte lete tuda mimo,

tuda mimo,

mimo

                [mɘnɘ in ƚɘdɘ ]

 

 

Onih dana

 

torpedo je bio poslan kroz kišu.

od sunca su otpala sva koplja povijesti.

moje zurenje je postalo  vertikalno

i ujedno horizontalno.

 

godine - kraške vrtače.

 

tijelo se preslikavalo u tijelo okolo

sebe i hranilo se s njim.

sve je slavilo Njega kroz par parova

mojih očiju, udruženih u neki dalekozor,

bez udaljenosti koju bih mogao

prizvati. ljudi su otvarali

pretince u meni i uzimali dobrote

za se.

 

čuo sam poziv voda;

slatkih i slanih, u viziji vidio,

kako se u njima potapaju svi

moji kompasi, jednostavno kao predmeti

tonu u vodu.

 

 

                                                  sa slovenskog  preveo Goran Janković

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pročitajte tko su sedmero odabranih.

proza

Hana Kunić: Vidjela sam to

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Hana Kunić (Varaždin, 1994.) završila je varaždinsku Prvu gimnaziju nakon koje upisuje studij Glume i lutkarstva na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje je magistrirala 2017. godine. Kao Erasmus+ studentica studirala je Glumu i na Faculty of Theatre and Television u Cluj-Napoci u Rumunjskoj. Glumica je pretežno na kazališnim (HNK Varaždin, Kazalište Mala scena Zagreb, Umjetnička organizacija VRUM, Kazalište Lutonjica Toporko), a povremeno i na filmskim i radijskim projektima. Kao dramska pedagoginja djeluje u Kazališnom studiju mladih varaždinskog HNK i u romskom naselju Kuršanec u sklopu projekta Studija Pangolin. Pisanjem se bavi od osnovne škole – sudjelovala je na državnim natjecanjima LiDraNo (2010. i 2012.), izdala je zbirku poezije „Rika“ (2018.), njena prva drama „Plavo i veliko“ izvedena je na Radiju Sova (2019.), a njen prvi dječji dramski tekst „Ah, ta lektira, ne da mi mira“ postavljen je na scenu lutkarskog Kazališta Lutonjica Toporko (2021.). Suosnivačica je Umjetničke organizacije Favela. Živi u Zagrebu, puno se sunča i alergična je na banalnost.

proza

Saša Vengust: Loša kob

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR

Saša Vengust (Zagreb, 1988.) završio je školovanje kao maturant II. opće gimnazije. Nakon toga je naizmjence malo radio u videoteci, malo brljao na Filozofskom fakultetu po studijima filozofije, sociologije i komparativne književnosti. U naglom i iznenadnom preokretu, zaposlio se u Hladnjači i veletržnici Zagreb kao komercijalist u veleprodaji voća i povrća. Trenutačno traži posao, preuređuje kuću, savladava 3D printanje, boja minijature, uveseljava suprugu i ostale ukućane sviranjem električne gitare te redovito ide na pub kvizove da se malo makne iz kuće.

proza

Sheila Heti: Majčinstvo

Sheila Heti (1976.) jedna je od najistaknutijih kanadskih autorica svoje generacije. Studirala je dramsko pisanje, povijest umjetnosti i filozofiju. Piše romane, kratke priče, dramske tekstove i knjige za djecu. U brojnim utjecajnim medijima objavljuje književne kritike i intervjue s piscima i umjetnicima. Bestseleri How Should a Person Be? i Women in Clothes priskrbili su joj status književne zvijezde. New York Times uvrstio ju je na popis najutjecajnijih svjetskih književnica koje će odrediti način pisanja i čitanja knjiga u 21. stoljeću, a roman Majčinstvo našao se na njihovoj ljestvici najboljih knjiga 2018. godine. Hvalospjevima su se pridružili i časopisi New Yorker, Times Literary Supplement, Chicago Tribune, Vulture, Financial Times i mnogih drugi koji su je proglasili knjigom godine. Majčinstvo je tako ubrzo nakon objavljivanja postao kultni roman. Sheila Heti živi u Torontu, a njezina su djela prevedena na više od dvadeset jezika.

poezija

Selma Asotić: Izbor iz poezije

Selma Asotić je pjesnikinja. Završila je magistarski studij iz poezije na sveučilištu Boston University 2019. godine. Dobitnica je stipendije Robert Pinsky Global Fellowship i druge nagrade na književnom natječaju Brett Elizabeth Jenkins Poetry Prize. Nominirana je za nagradu Puschcart za pjesmu ''Nana'', a 2021. uvrštena je među polufinaliste/kinje nagrade 92Y Discovery Poetry Prize. Pjesme i eseje na engleskom i bhsc jeziku objavljivala je u domaćim i međunarodnim književnim časopisima.

proza

Ines Kosturin: Izbor iz poezije

Ines Kosturin (1990., Zagreb) rodom je iz Petrinje, gdje pohađa osnovnu i srednju školu (smjer opća gimnazija). Nakon toga u istom gradu upisuje Učiteljski fakultet, gdje je i diplomirala 2015. godine te stekla zvanje magistre primarnog obrazovanja. Pisanjem se bavi od mladosti, a 2014. izdaje svoju prvu samostalnu zbirku poezije, ''Papirno more''. Krajem 2020. izdaje drugu samostalnu zbirku poezije, ''Herbarij''. Pjesme objavljuje kako u domaćim, tako i u internacionalnim (regionalno i šire) zbornicima i časopisima. Na međunarodnom natječaju Concorso internazionale di poesia e teatro Castello di Duino 2018. osvaja treću nagradu. Poeziju uglavnom piše na hrvatskom i engleskom jeziku.

proza

Luka Ivković: Sat

Luka Ivković (1999., Šibenik) je student agroekologije na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Do sada je objavljivao u časopisu Kvaka, Kritična masa, Strane, ušao u širi izbor za Prozak 2018., uvršten u zbornik Rukopisi 43.

poezija

Bojana Guberac: Izbor iz poezije

Bojana Guberac (1991., Vukovar) odrasla je na Sušaku u Rijeci, a trenutno živi u Zagrebu. U svijet novinarstva ulazi kao kolumnistica za Kvarner News, a radijske korake započinje na Radio Sovi. Radila je kao novinarka na Radio Rijeci, u Novom listu, na Kanalu Ri te Ri portalu. Trenutno radi kao slobodna novinarka te piše za portale Lupiga, CroL te Žene i mediji. Piše pjesme od osnovne škole, ali o poeziji ozbiljnije promišlja od 2014. godine kada je pohađala radionice poezije CeKaPe-a s Julijanom Plenčom i Andreom Žicom Paskučijem pod mentorstvom pjesnikinje Kristine Posilović. 2015. godine imala je prvu samostalnu izložbu poezije o kojoj Posilović piše: ''Primarni zadatak vizualne poezije jest da poeziju učini vidljivom, tj. da probudi kod primatelja svijest o jeziku kao materiji koja se može oblikovati. Stoga Guberac pred primatelje postavlja zahtjevan zadatak, a taj je da pokušaju pjesmu obuhvatiti sa svih strana u prostoru, da ju pokušaju doživjeti kao objekt. Mada pjesnički tekst u ovom slučaju primamo vizualno, materijal te poezije je dalje jezik.'' Njezine pjesme objavljivane su u časopisima, a ove godine njezina je poezija predstavljena na Vrisku – riječkom festivalu autora i sajmu knjiga.

proza

Iva Sopka: Plišane lisice

Iva Sopka (1987., Vrbas) objavila je više kratkih priča od kojih su najznačajnije objavljene u izboru za književnu nagradu Večernjeg lista “Ranko Marinković” 2011. godine, Zarezovog i Algoritmovog književnog natječaja Prozak 2015. godine, nagrade “Sedmica & Kritična Masa” 2016., 2017. i 2019. godine, natječaja za kratku priču Gradske knjižnice Samobor 2016. godine te natječaja za kratku priču 2016. godine Broda knjižare – broda kulture. Osvojila je drugo mjesto na KSET-ovom natječaju za kratku priču 2015. godine, a kratka priča joj je odabrana među najboljima povodom Mjeseca hrvatske knjige u izboru za književni natječaj KRONOmetaFORA 2019. godine. Kao dopisni član je pohađala radionicu kritičkog čitanja i kreativnog pisanja "Pisaće mašine" pod vodstvom Mime Juračak i Natalije Miletić. Dobitnica je posebnog priznanja 2019. godine žirija nagrade "Sedmica & Kritična masa" za 3. uvrštenje u uži izbor.

proza

Ivana Caktaš: Život u roku

Ivana Caktaš (1994., Split) diplomirala je hrvatski jezik i književnost 2018. godine s temom „Semantika čudovišnog tijela u spekulativnoj fikciji“. Tijekom studiranja je volontirala u Književnoj udruzi Ludens, gdje je sudjelovala u različitim jezikoslovnim i književnim događajima. Odradila je stručno osposobljavanje u osnovnoj školi i trenutno povremeno radi kao zamjena. U Splitu pohađa Školu za crtanje i slikanje pod vodstvom akademskih slikara Marina Baučića i Ivana Svaguše. U slobodno vrijeme piše, crta, slika i volontira.

poezija

Marija Skočibušić: Izbor iz poezije

Marija Skočibušić rođena je 2003. godine u Karlovcu gdje trenutno i pohađa gimnaziju. Sudjeluje na srednjoškolskim literarnim natječajima, a njezina poezija uvrštena je u zbornike Poezitiva i Rukopisi 42. Također je objavljena u časopisima Poezija i Libartes, na internetskom portalu Strane te blogu Pjesnikinja petkom. Sudjelovala je na književnoj tribini Učitavanje u Booksi, a svoju je poeziju čitala na osmom izdanju festivala Stih u regiji.

proza

Philippe Lançon: Zakrpan

Philippe Lançon (1963.) novinar je, pisac i književni kritičar. Piše za francuske novine Libération i satirički časopis Charlie Hebdo. Preživio je napad na redakciju časopisa te 2018. objavio knjigu Zakrpan za koju je dobio niz nagrada, među kojima se ističu Nagrada za najbolju knjigu časopisa Lire 2018., Nagrada Femina, Nagrada Roger-Caillois, posebno priznanje žirija Nagrade Renaudot. Knjiga je prevedena na brojne jezike te od čitatelja i kritike hvaljena kao univerzalno remek-djelo, knjiga koja se svojom humanošću opire svakom nasilju i barbarizmu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg