poezija

Bojan Vasić: Bešuman

Bojan Vasić (1985., Banatsko Novo Selo) apsolvent je srpskog jezika i književnosti i dobitnik nagrade Mladi Dis za 2009. godinu. Uređuje studentski književni časopis Znak.



 

i sam sam tu, vozilo, sastavljen od površina, zauzet, uzbuđen udubljenjem, stalnom nestalnošću, neznatnim devijacijama, izbijanjem neke sredine i zaostalim molekulima vulkanizirane gume na obodu, sitnim iskorakom dubine u dubinu, u stvari, tim trenutkom, skromnim, koji prelomi reklamu i nastane, oglasi se harmonikom, njenim duplim, umirućim glasom, samo udah i izdah. to je možda nešto utešno. prolazak koji obnažuje unakaženost zida, prikupljenu maglu, oteklinu grafita, rascurele psovke. koji usmerava pogled, podiže pravce ka crepu, utišava se, udaljava, zavlači unutra, pod ćerpič, u ušnu školjku. pod prstom su neravnine otvrdlog izmeta, suve usekline i nagao, i dalje gladak čvor, mrtvo paperje, šuplji skelet dečijih, nedovršenih rečenica, po koja maslina naprslog mraka, pore disanja, slučajni otvori učvršćeni onim glavnim, uz dimnjak, namenjenim anteni. nigde čak ni pravog smeća. mogli bismo biti čisti poput kapi i samo vremenu imamo da zahvalimo na toj neravnoj fasadi, izbledelim laktovima, nabrekloj cigli, podrigivanju pukotina, spojnom blatu.

 

*

 

                                                merkator, po kocbeku

 

nekada snažni crveni

junci klate se polako u

mraku hladnjače jer mašina

skreće udesno i pređena

deonica se gubi iz

retrovizora poput izgovorene

rečenice

 

nastavak puta je bešuman

njiše se u pospanoj

percepciji kamiondžije dok

kapljice dizela ili tek

sipano motorno ulje po

njemu ostavljaju taman

svetlucavi trag

 

a kada točkovi nenadano

zamaknu za rampu za

magacin lokalnog megamarketa

učini ti se da i pomisao

na sudbinu tih smrznutih

polutki iz tebe polako

nestane

 

ali malo posle ugledaš

crvene junce kako se u

nečijoj najlon kesi polako klate

ulicom i shvatiš

u ovoj mirnoj zemlji nema

prolaznosti

 

*

 

                              valter, daleko u nama

 

očiju tvojih da nije

ne bi bilo neba u

prostoru tvog tela tog

prostora u prostoru ne bi

bilo praznine neurona

žilica volje

 

a imenjive su opet samo

činjenice: čelo kojim

pritiskaš prozor i pčele

početak maja ta

maramica omotana znojavom

šakom i valter dok iznova

otima voz vreme do

narednog bloka reklama

 

ti si tu gotovo

neshvatljiva i tamna kao

miljacka samo mirišeš

postupaš i počinješ

paralelna replici na

nemačkom umesto duše

izgovarajući reči koje mi

malo znače: markale

drang nach osten genocid

reči jarkih boja koje

te otvaraju jer značiš

bar koliko i tovar dizel-

goriva koliko i potištenost

tragovi rata ostajući ipak

i činjenica osvetljena

zujanjem zraka pčelama početkom

maja u šaci stežući sve

vlažniju maramicu ostajući

ipak tu unutra u stanu

 

napolju je luger polena

konstantno uperen u

tvoje lice

 

*

 

štikla probada mandragolu

 

motokultivator uglačan

u vreli pentametar

 

pod krečom siluete od

soli

 

služavke usnama upijaju vlagu

 

lot se ne okreće za nama

 

lampa je leptir

 

martin leži u presi uma i

tela poput semenke suncokreta

 

proleće

 

usne

pritisnute o fotografiju

 

osmehuju se 

 

 

*

 

normalan život

glečeri zatvoreni u prizore

bezbedna obdaništa

mila on je oženjen čovek

on je mrav

on izluđuje zemlju svojim pokornim redom

on je jagnje

on je avram on je

mrav

deca sakupljaju čaure i igraju se njima

runo glečera umrljano njihovim strašnim letom

još jedna vest

još jedan džepni tornado

kako oni bez ruku otvaraju poklone i pisma

ne šaljite im pisma

ne šaljite poklone

ovo je meko mesto udaljeno od svakog smisla

automobili prekriveni cvašću koja se lepi za dlanove

osmeh se zariva među zube kao kora jabuke

život je veličanstveno plav i beo i nepomičan

i teče

a mi smo u kovitlacu

i to je u redu

tornado ima pupak

ali to je u redu

mi smo pupak i ne mičemo se

oni su samo krave i žabe i skakavci

pred njima se ne miče more

onaj starac ima štap i visoko podiže ruke

od najlonskih kesa napravili su strašila

vazdušnom puškom

prostrelili plastične čaše

preostale sa sestrinog rođendana

pogledaj da li još uvek ima malo mesa

baci koske psima i kravama

žabama i skakavcima

sada bi bio proboden rogovima da nisi skočio u fontanu

da nisi žensko sada bi se uplašio ove šuplje žabe

da nisi ustreljen u potiljak uznemirio bi te nalet skakavaca

 

*

 

kako želiš da shvatiš sebe

tu nema tajni

koža i kost tetive intelekta

to je važno

božije lice u retrovizoru

sinovi jednaki i meki spori i jednaki

svi zarezi greha svi zarezi greški opravdavajuće apozicije

nije važno

dimnjaci s brkovima

prazne kutijice umotane u celofan uvezane plavom trakom

lažne brade

želiš udobne sobe vulkanzirane bubrege toplo tržište

nije važno

sitne ptice lete nad zbunjenim žitom

ptice nam prislanjaju pištolj na lica

desna šaka lomi levu

levi nokti u oči desne

nije važno

sitni kolači i cigarete na grobovima

vreli motori

liftovi punih pluća

kako biti besan kada ne shvataš sebe

kako biti

šta napisati na grobovima

sakriti se u ime

tu nema tajni

ispišimo ime po svom zbunjenom telu

pevajmo o snazi

treperimo dugo

treperimo dugo kao strahovi

kao želje

treperimo dugo u sitnim pticama

 

*

 

seoski

prostor je besmislen

 

prvo dugo ejakulira

cvetove po nabrekloj

oblini zelenila potom

optužuje insekte krišom

dodiruje vulvu vremena

 

ako i odluči da

zaviri u njen

uterus primetiće tek

kopače obuzete prezentom a

za njima očekivanu

prašinu i vlažno

purpurno veče

 

ako i smatra procep

između ovog i narednih

svetova nepremostivim i

sličnim onom među

grudima neke od porno

zvezda on još uvek veruje u

sebe  u prisutnost ovog

teksta

 

seoski prostor je

jedinstven i samim tim

predugo

sam

 

 

 

 

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' 2020 - uži izbor

Nakon šireg izbora slijedi uži izbor nagrade ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade prozne autore. Pogledajte tko su sedmero odabranih.

o nama

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' - popis šireg izbora, pred objavu užeg

Natječaj ''Sedmica & Kritična masa'' za mlade autorice i autore do 35 godina starosti bliži se svome kraju. Ovo je peto izdanje nagrade, utemeljene 2015. godine, koja pruža pregled mlađe prozne scene (širi i uži izbor) i promovira nova prozna imena. Prva nagrada iznosi 5.000 kuna (bruto iznos) i dodjeljuje se uz plaketu. Prethodnih su godina nagradu dobile Ana Rajković, Jelena Zlatar, Marina Gudelj i Mira Petrović.

proza

Marina Gudelj: Ljudi na uglu ulice, pokraj prodavaonice pića

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Marina Gudelj (1988., Split) završila je Hrvatski jezik i književnost na Sveučilištu u Zadru. Radi kao nastavnica Hrvatskog jezika u školi. Prvi književni rad, kratka priča Semafor, šahta, apoteka, birtija objavljena je u Zarezu 2015. godine. Iste je godine osvojila prvu književnu nagradu na portalu KSET-a za priču Kamo idu irske mačke. 2017. godine osvaja prvo mjesto na natječaju Kritične mase za priču Lee. S istom pričom iduće godine sudjeluje na LitLink festivalu u Zagrebu. 2018. godine osvaja treće mjesto s pričom Dulcinea na konjaku na 17. izdanju Festivala europske kratke priče, a krajem iste godine ulazi u uži izbor natječaja Prvi Prozak i Na vrhu jezika s pričom Vještica. 2019. godine osvaja nagradu Prvi Prozak za autore do 35 godina starosti, a objava zbirke priča očekuje se sredinom 2020. godine.

proza

Vid Hribar: Bilješke za preživljavanje

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Vid Hribar (1993., Zagreb) je trenutno na završnoj godini diplomskog studija na odsjeku dramaturgije pri Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Piše scenarije, drame, poeziju, kratke priče, uz to se bavi komponiranjem i sviranjem klavira u brojnim zagrebačkim bendovima. Na radiju se izvode njegove ''Nule i ništice'' (2017.), radiodrama inspirirana motivima Harmsove istoimene zbirke kratkih priča, drama ''Oskarov san'' (2019.) te ''Od Vlaške do Britanca'' (2019.). Njegova drama ''Tuneli'' prevedena je na makedonski jezik od strane Makedonskog centra ITI, a njegova drama ''404'' objavljena je na portalu drame.hr. Kao kompozitor radi na nizu kazališnih, filmskih, televizijskih te radiodramskih projekata.

proza

Luca Kozina: Grbava plesačica

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - UŽI IZBOR 2020.

Luca Kozina (1990., Split) piše prozu i poeziju. Radovi su joj objavljeni u časopisima: Zarez, Fantom Slobode, Mogućnosti, Republika, u zborniku Rukopisi 43 te na internetu (Zvona i Nari, Književnost Uživo, Kultipraktik, Nema). Dobitnica je nagrade Prozak za 2019. godinu. Piše književne kritike za portal Booksa. Članica je književne grupe NKV.

proza

Petra Bolić: Hans.

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Petra Bolić (1992., Varaždinu) studirala je francuski jezik i književnost, kulturološku germanistiku i književno-interkulturalnu južnoslavistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karl-Franzens Universität u Grazu. Znanstveno polje interesa su joj njemačko-južnoslavenski kulturno-književni transferi i suvremena slovenska proza. U slobodno se vrijeme bavi književnim prevođenjem i književnom kritikom. Vlastitu je kratku prozu do današnjega dana skrivala u ladicama.

proza

Ivana Pintarić: Propuštanje riječi

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivana Pintarić (1988., Zagreb) je edukacijski rehabilitator. Piše poeziju i kratke priče. Ulomkom iz romana ''Gorimo (ali ne boli više)'' ušla je u finale izbora za nagradu "Sedmica & Kritična masa" 2015. godine. Ulazi u širi izbor nagrade "Sedmica & Kritična masa" 2017. ulomkom iz romana "Ovo nije putopis o Americi". Bila je polaznica Booksine radionice pisanja kratke priče pod mentorstvom Zorana Ferića. Objavila je radove na portalima kultipraktik.org i booksa.hr. Objavila je priču u časopisu Fantom slobode. Članica je književne grupe ZLO koja okuplja mlade pisce različitih književnih afiniteta i usmjerenja, koji zajednički promiču ''mladu'' književnost, sudjeluju na književnim natječajima, festivalima te organiziraju književne susrete i čitanja.

proza

Josip Čekolj: Kokoši ne letiju visoko

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Josip Čekolj (1999., Zabok) student je treće godine kroatistike te etnologije i kulturne antropologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad je svoje pjesme i kratke priče objavljivao u hrvatskim i regionalnim časopisima i zbornicima poput ''Rukopisa'', ''Alepha'', ''PoZiCe'', zbornika Gornjogradskog književnog festivala, Po(e)zitive i drugih te na portalima Kritična masa, Strane, Poeziju na štrikove, Čovjek-časopis i NEMA. Ovog ljeta izdaje dječju slikovnicu ''Srna i Mak u potrazi za uplašenim mjesecom'' u nakladi Mala zvona. S pjesničkim rukopisom ''Junaci i zmajevi su izumiruće vrste'' ušao je uži krug za nagradu ''Na vrh jezika'' 2019. godine.

proza

Ana Vučić: U Limbu

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ana Vučić (1992., Karlovac) još uvijek pokušava završiti Kroatistiku i Sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Dosad su joj objavljene neke pjesme i jedan ulomak u studentskim časopisima i na Kritičnoj masi. Otkad je Jastrebarsko zamijenila Zagrebom piše tek neznatno više. U slobodno vrijeme čita, gleda sport i serije te mašta o obrani diplomskog rada u normalnim okolnostima. Vrhuncem svoje dosadašnje književne karijere smatra sudjelovanje na prvoj Kroeziji u kafiću Luxor.

proza

Ivan Katičić: Klošari

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Ivan Katičić (1990., Split) objavio je zbirku kratkih priča ''Pet metara bliže zvijezdama'' (Pučko otvoreno učilište Velika Gorica, 2016.). Živi i ne radi u Omišu.

proza

Gabrijel Delić: Orlovski

NAGRADA "SEDMICA & KRITIČNA MASA" - ŠIRI IZBOR 2020.

Gabrijel Delić (1998., Zagreb) napisao je nekoliko članaka na temu automobilizma objavljenih na jednoj britanskoj web-stranici i poneku kratku priču od kojih je zadnja objavljena u regionalnom natječaju ''Biber'' za 2019. godinu.

Stranice autora

Književna Republika Relations PRAVOnaPROFESIJU LitLink mk zg